Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-323/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice LLH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Samir Ilijazi i Veljko Kerčević, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja LL iz [adresa], L 49 M, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, uz sudjelovanje djeteta mlt. NL iz [adresa], GL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica HL, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, Franje Čandeka 23 b, radi ostvarivanja osobnih odnosa i smanjenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob- 140/2023-31 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice – protutuženice LLH, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-140/2023-31 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu od točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno da tužiteljica-protutuženica snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja LL, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-140/2023-31 od 6. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno da tuženik-protutužitelj snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je da će se ostvarivanje osobnih odnosa djeteta mlt. NL s ocem LL odvijati na način da će otac viđati dijete svake godine tijekom ljetnih školskih praznika u vremenskom trajanju od jedan i pol mjesec dana te tijekom zimskih školskih praznika 15 dana na način da će jedan Božić i Novu godinu dijete provesti u Hrvatskoj sa ocem a drugu godinu sa majkom u Bugarskoj, ali isključivo pod nadzorom djelatnika Područnog ureda Pazin. Otac će ostvarivati kontakte s djetetom i neizravno putem telefonskog ili video poziva dva do tri puta tjedno sve prema prethodnom dogovoru roditelja, uvažavajući školske obaveze djeteta. Odlučeno je da će se ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i oca odvijati isključivo na teritoriju Republike Hrvatske uz nadzor djelatnika Područnog ureda Pazin. Otac LL je dužan osigurati smještaj za majku i dijete na području Grada Pazina gdje će se susreti odvijati te osigurati stalnog sudskog tumača za bugarski jezik. Otac LL dužan je obavezno i aktivno se uključiti u psihoterapijski tretman i liječenje kod specijaliste psihijatra te početi uzimati propisanu mu medikamentoznu terapiju kako bi osnažio svoje roditeljske kompetencije. Ukoliko izvješće voditelja mjere nadzora kroz period od dvije godine bude pozitivan upućuju se stranke da pokrenu novi parnični postupak te da na drugačiji način odrede održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta. (točka I. izreke) Smanjen je iznos uzdržavanja određen pravomoćnom presuda Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-141/2020 od 06. listopada 2021. u točki IV. koja sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da doprinosi za uzdržavanje mlt. NL mjesečno iznos od 400,00 EUR, počevši od 15.04.2025. pa sve dok za to budu postojali zakonom propisani razlozi, i to unaprijed najkasnije do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, isplatom navedenog iznosa na račun majke LLH otvoren u Bugarskoj kod Central Cooperative bank Bulgaria, IBAN [broj bankovnog računa] BIC: CECBBGSF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, u roku od 15 dana." (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke u kojem je odlučeno da tužiteljica-protutuženica NLH snosi svoj trošak postupka, pobija žalbom tužiteljica – protutuženica NLH, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom člankom Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem, te podredno, da, u skladu s odredbom članka 373.ZPP, preinači pobijanu presudu, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Tuženik-protutužitelj LL pobija žalbom presudu u dijelu pod točkom II. izreke u pogledu dana od kojeg je određeno smanjenje iznosa uzdržavanja te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem je odlučeno da tuženik – protutužitelj snosi svoj trošak postupka ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. ZPP, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači odluku o datumu smanjenja iznosa uzdržavanja te odluku o troškovima postupka na način da obveže parnične stranke da plate dio stvarnih troškova koji se odnose na vještačenje na jednake dijelove.

4. Žalbe su neosnovane.

5. U postupku između parničnih stranaka nije bilo sporno:

- da su tužitelj i tuženik zaključili brak 4.10. 2017. u [adresa] koji je upisan u maticu vjenčanih, matičnog područja [adresa] za 2017. pod rednim brojem 523;

- da je u braku rođeno jedno zajedničko dijete mlt. NL, rođen **.**.2019. u [adresa], sada star 6 godina;

- da stranke nemaju druge zajedničke ili posvojene djece, ali svaka stranka iz ranijih brakova ima djecu;

- da je brak parničnih stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-141/20 od 06.10.2021. te da je tom presudom utvrđeno da će nakon razvoda braka dijete stanovati s majkom, a otac je dužan na ime uzdržavanja za dijete mjesečno plaćati iznos od 6.460,00 kuna koji iznos nesporno plaća;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu posl.br. P Ob-152/21 od 13. 12. 2022. pravomoćno odlučeno da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad zajedničkim djetetom te da će ga sama zastupati u vezi s bitnim osobnim pravima koja se odnose na promjenu njegova prebivališta odnosno boravišta dok će uz suglasnost oca zastupati dijete u vezi s njegovim pravima koja se odnose na promjenu njegovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjeroispovijesti;

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, posl.br. Ovr Ob-1/21 od 25.01.2021. donesena privremena mjera kojom je određeno da će dijete za vrijeme trajanja ovog postupka stanovati s majkom na adresi u [adresa], tom je odlukom određeno održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta, a privremena mjera je na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka;

- da tužiteljica nije poštovala pravomoćnu odluku suda te je uz suglasnost Područnog ureda Pazin za mlt. NL ishodila putovnicu te napustila Republiku Hrvatsku zajedno sa djetetom a sada aktualno već nekoliko godina živi i radi u Bugarskoj;

- da tuženik kao otac ne viđa sina mlt. NL prema pravomoćnoj privremenoj mjeri posl.br. Ovr Ob-1/21;

- da tuženik zbog dugotrajnosti postupka ne viđa uopće dijete već nekoliko godina, vidio ga je možda dva do tri puta, a s djetetom kontaktira samo putem telefona;

- da se protiv tuženika kod toga suda vodi kazneni postupak pod posl.br. Kzd- 16/2022 zbog kaznenog dijela protiv braka, obitelji i djece povredom djetetovih prava iz čl. 177. Kaznenog zakona koji postupak nije pravomoćno okončan te se nalazi u fazi glavne rasprave;

- da je u okviru tog kaznenog postupka donijeta mjera opreza kojom se tuženiku zabranjuje približavanje i uspostavljanje i održavanje bilo kakvih odnosa sa tužiteljicom i njenim sinom iz prvog braka;

- da je tijekom trajanja tog kaznenog postupka tuženiku bila izrečena mjera zabrane približavanja i svom sinu mlt. NL ali je ta mjera ukinuta.

6. Između parničnih stranaka je sporno pitanje ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom između tuženika-protutužitelja i mlt. sina stranaka te je sporna visina uzdržavanja s obzirom na to da tuženik-protutužitelj zahtijeva smanjenje uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti na temelju odredbe članka 430. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, br. 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023. – dalje: ObZ).

7. U postupku je utvrđeno kako su se od početka trajanja ovog postupka pa do danas okolnosti u bitnome promijenile, jer je majka zajedno s djetetom napustila Republiku Hrvatsku te već nekoliko godina trajno živi i radi u Bugarskoj, da otac tvrdi da dijete ne zna pričati hrvatski, a on da ne zna pričati bugarski, da, dakle, osim fizičke razdvojenosti koja traje nekoliko godina sada postoji i jezična barijera između oca i sina, jer se sada radi o djetetu starom 6 godina, dakle, predškolarcu, da su odnosi između oca i majke teško i trajno narušeni te između njih ne postoji gotovo pa nikakva komunikacija sve to zajedno otežava donošenje odluke tim prije što je i zdravstveno stanje tuženika u odnosu na početak postupka vidno i trajno narušeno.

8. Sud prvog stupnja je, imajući u vidu sve specifičnosti ovog slučaja, a u pravcu odlučivanja na koji način bi se trebali ostvarivati osobni odnosi između oca i djeteta proveo dokaz kombiniranim psihijatrijsko - psihološko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. psihijatar Heleni Marčinko i prof. GLH, jer je ocijenio kako se samo stručnom analizom i pregledom oba roditelja sud može donijeti pravilna odluka koja će biti u najboljem interesu djeteta.

9. Na temelju prikupljenih podataka, a nakon provedenog vještačenja, sud prvog stupnja je utvrdio da je majka osoba urednih do povoljnih kognitivnih sposobnosti, uz skladne funkcije pamćenja i senzomotorne aktivnosti. Kod imenovane nisu pronađene indikacije koje bi govorile u prilog organske cerebralne disfunkcije. Na području ličnosti tužiteljica je osoba kod koje nisu vidljiva dublja psihopatološka odstupanja, iskazuje privrženost svojoj djeci i namjeru primjerenog odnosa uz komunikaciju na nivou roditeljske odgovornosti s tuženikom. Kod tužiteljice su utvrđene potrebe za kontrolom i redom kao dio strukture osobnosti, kao i naznake obeshrabrenosti i depresivnosti u životnim nastojanjima koja povezuje s aktualnom životnom situacijom. Majka ipak uspijeva održati životni smjer i ambicije i u aktualnoj životnoj situaciji. Majka je duševno zdrava osoba koja u svojoj karakternoj strukturi ne pokazuje znakove neke od karakteropatija.

10. Nadalje, vještačenjem je iz obrade tuženika, utvrđeno da je otac također osoba urednih kognitivnih sposobnosti te sukladnih mnestičkih funkcija i senzomotornih aktivnosti. Kod oca nisu registrirane indikacije koje bi govorile u prilog organske cerebralne disfunkcije. Međutim, kod oca su izražene jasne poteškoće održavanja pažnje i koncentracije koja se povezuje s emocionalnim stanjem tuženika. Tuženik je osoba prilično niske samoevaluacije, vrlo samokritičan, ne podnosi dobro neuspjeh i za njih krivi sebe, muči se sumnjama u sebe i pitanjima o vlastitoj adekvatnosti, na načine koji drugim mogu i ne moraju biti vidljivi. Na području ličnosti otac je osoba kod koje se bilježi vidno sniženo samopoimanje, niz strahova i osjećaja vlastite nekompetentnosti i neuspješnosti to je snažno vezano uz odnos s tužiteljicom i sa svim zbivanjima oko djeteta koja se s njim povezuju. Kod oca se bilježe poteškoće sa spavanjem, samoprigovaranjem, osjećaj da ga se kažnjava, pesimizam i žalost kao i značajni pad interesa za seks. Otac je doživio snažnu narcističku povredu koja dovodi do snažne depresivno anksiozne reakcije. Otac u kontaktu s liječnicima govori o svojoj nemogućnosti da kaže više o tome kako se osjeća "blokirano" te navodi kako mu je teško putovati, kako ne želi ići u Bugarsku vidjeti sina jer se boji da će ga tužiteljica tamo strpati u zatvor. Otac verbalizira želju da dijete živi s njim ali nema nikakvu sliku o tome kako bi vodio brigu o malom djetetu. Otac ne pokazuje niti najmanju namjeru graditi komunikaciju na nivou roditeljske odgovornosti s majkom svoga djeteta prema kojoj iskazuje izrazito negativne emocije. Aktualno stanje oca je takvo da kod viđanja djeteta svakako zahtijeva da se ta viđanja provode isključivo pod nadzorom osobe nadležnog Područnog ureda. Tuženik je osoba koja je jako teško doživjela raspad braka i neminovnost odlaska sina s majkom u Bugarsku. Zbog narcističke povrede i boli koju je doživio reagirao je najprije agresivno, a zatim depresivno što je u potpunosti zamaglilo njegovu mogućnost adekvatnog planiranja buduće skrbi za mlt. sina. Tuženik je najprije zapao u reaktivno anksiozno depresivno stanje koje se s vremenom produbilo u teži oblik poremećaja prilagodbe depresivnog tipa u okviru kojeg se javio niz paranoidnih i nihilističkih promišljanja. Ta promišljanja nemaju kvalitetu sumanutih ideja, ali uvelike remete adekvatne kontakte i viđanja sa sinom.

11. Prema mišljenju suda prvog stupnja bilo bi neophodno zbog svega navedenog da se otac pridržava liječenja koje je započeo te da uzima propisanu terapiju kako je to preporučila njegova liječnica psihijatrica. Mišljenje njegova psihijatra i mišljenje o sanaciji njegovog depresivnog stanja važan je parametar za odlučivanje o načinu ostvarivanja osobnih odnosa između oca i sina, a otac odbija liječenje te je zadnji put bio kod psihijatra 2022. godine, smatra da mu nitko ne može pomoć. Otac ne uzima propisane lijekove. Kod oca postoji aktualno toliko jaka depresivnost koja sa sobom nosi niz paranoidnih strahova, konfuznost, oslabljenu pažnju te sniženo osnovno raspoloženje što sve ukazuje da za početak ostvarivanje osobnih odnosa oca i sina treba započeti uz nadzor stručnih osoba Područnog ureda Pazin gdje otac aktualno živi.

12. Slijedom ovako utvrđeno činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da bi otac svakako trebao početi održavati kontakte s mlt. NL, jer je to i u interesu djeteta, a svakako će dobro utjecati i na zdravstveno stanje tuženika. S obzirom na činjenicu da tuženik aktualno psihički nije stabilan ti kontakti bi se prema mišljenju suda prvog stupnja trebali odvijati isključivo pod nadzorom nadležnog Područnog ureda Pazin iz razloga što tuženik ima adresu prebivališta u mjestu koje spada u nadležnost tog ureda.

13. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio kako će se u konkretnom slučaju nadležni područni ured [adresa] morati doista više angažirati od uobičajenog angažmana jer je s jedne strane psihički labilan otac koji dugi niz godina nije vidio dijete, a s druge strane je dijete koje je hrvatski državljanin koji najvjerojatnije ne poznaje oca, ne priča hrvatski jezik što predstavlja dodatnu barijeru za uspostavu normalnog odnosa, a komunikacije između roditelja nema.

14. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je utvrdio da će tuženik u početku održavati kontakte s djetetom na način da će dijete boraviti u [adresa] tijekom ljetnih školskih praznika u vremenskom trajanju od mjesec i pol dana te tijekom zimskih školskih praznika 15 dana na način da će jedan Božić i Novu godinu dijete provoditi s ocem u Hrvatskoj a drugu godinu će te praznike provesti u Bugarskoj s majkom. Otac će ostvarivati kontakte s djetetom i neposredno putem video ili telefonskog poziva.

15. Sud prvog stupnja je istaknuo kako dijete kao hrvatski državljanin, s obzirom na to da dugi niz godina živi s majkom u Bugarskoj, ne priča hrvatski jezik prema ima pravo upoznati i dati mu priliku svog oca, naučiti hrvatski jezik i upoznati grad i državu u kojoj je rođen. Sud prvog stupnja smatra da bi upravo iz tih razloga, jer dijete u pravilu stalno boravi u [adresa], kontakti trebali biti održavani na teritoriju Republike Hrvatske jer će dijete tako lakše naučiti jezik i lakše uspostaviti kontakt s ocem.

16. S druge strane, otac je, s obzirom na to da ima zabranu približavanja majci, a da je dijete vezano za majku i staro svega 6 godina, dužan osigurati smještaj za majku i dijete tijekom vremena kada dijete bude boravilo u [adresa] te osigurati tumača za bugarski jezik kako bi se lakše sporazumijevao sa djetetom a sve naravno uz koordinaciju stručne osobe koja će vršiti nadzor nad tim kontaktima. Upravo ta stručna osoba će preuzimati dijete od majke i vraćati ga majci dok se odnosi polako između oca i sina ne normaliziraju.

16.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako na ovakav način tuženik neće kršiti izrečenu mjeru zabrane približavanja majci, jer će se kontakti s djetetom odvijati pod nadzorom Područnog ureda Pazin. S druge pak strane shvaćanje je suda prvog stupnja da tuženik svakako mora ponovno potražiti liječničku pomoć, odlaziti redovito kod psihijatra, uzimati propisanu terapiju, a sve kako bi ojačao svoje roditeljske kompetencije tim više što aktualno uopće ne pokazuje niti najmanju naznaku volje da poboljša svoj odnos s majkom djeteta, a to je nužno s obzirom na to da imaju zajedničko dijete. Roditelji moraju znati razgovarati barem na nivou roditeljskih kompetencija kako bi svojim ponašanjem doprinijeli pravilnom rastu i razvoju djeteta. Aktualna situacija u svakom slučaju nije povoljna za dijete jer je predugo vremena odvojen od oca, a s druge strane otac iako verbalizira želju kontakta s djetetom čak i preuzimanje skrbi o tome ne daje jasnu viziju kako bi to učinio. Dakle, otac je potpuno nespreman za preuzimanje skrbi o djetetu čak za sada ne može samostalno niti održavati kontakte s djetetom s obzirom na svoje zdravstveno stanje. Iz tih razloga je nužno da se što prije podvrgne psihijatrijskom liječenju.

17. Sud prvog stupnja je obrazložio kako za sada nije odredio češće kontakte između oca i djeteta iz dva razloga; prvi zbog toga što psihičko stanje oca nije zadovoljavajuće i isti odbija liječenje, i drugi zbog toga što dijete nije vidio dugo vremena te će sigurno trebati neko vrijeme najprije u kontinuitetu da se otac i sin upoznaju i zbliže tim više što dijete ne priča hrvatski a otac ne priča bugarski. Dakle, u početku kontakti će se odvijati na način kako je to navedeno u izreci odluke pod nadzorom. Ukoliko dođe do poboljšanja kako zdravstvenog stanja oca, i normalizacije odnosa između oca i majke te ako ne bude većih problema oko zbližavanja i ponovne uspostave odnosa između oca i sina te izvješća voditelja mjere nadzora budu pozitivna kroz period od dvije godine onda stranke uvijek mogu tražiti da sud svoju odluku izmijeni.

18. Sud prvog stupnja je ocijenio kako je za početak najbolje razdoblje tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika kada bez većih obveza majka i dijete mogu doći u Hrvatsku i tu boraviti određeno razdoblje kako bi se odnosi ponovno uspostavili. Tek ako se ti odnosi uspostave može se razgovarati o češćim kontaktima i o drukčijim modalitetima kontakata naravno i pod pretpostavkom da otac sa svoje strane poduzme sve da poboljša svoje zdravstveno stanje.

18.1. Sud prvog stupnja je naglasio kako ova odluka nije konačna i neće vrijediti zauvijek, a kada se okolnosti promjene na bolje tada bilo koja od stranaka može tražiti da se na drugačiji način odrede susreti i druženja. Za sada, imajući u vidu činjenicu da dijete ima 6 godina, da je predškolarac, da ne govori hrvatski, da nekoliko godina nije vidio oca, da otac nije dobrog zdravstvenog stanja, da se ne liječi i odbija liječenje, da otac ne govori bugarski, da su odnosi između roditelja teško i trajno poremećeni. sud prvog stupnja ocjenjuje da bi ovom dinamikom održavanja osobnih odnosa u većem intervalu u kontinuitetu, svaki dan tijekom ljeta i zime moglo polako doći do zbližavanja i ponovne uspostave i normalizirana odnosa između oca i sina a sud se nada i komunikaciji roditelja što sve doprinosi dobrobiti djeteta.

18.2. Iako ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom iz članka 124. ObZ može trajati do 6 mjeseci, računajući od dana kada Centar imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa u ovom slučaju taj rok će se poštivati jer će otac za početak dijete viđati samo tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika pa taj rok od 6 mjeseci pokriva određeni period nadzora od dvije godine jer se u ostale dane tijekom godine neće viđati, kako je to obrazložio sud prvog stupnja.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 119. u vezi s člancima 121. i 124. ObZ, sud prvog stupnja je odlučio, kao u točki I. izreke pobijane presude.

20. Tijekom postupka, u podnesku od 17. siječnja 2024. tuženik – protutužitelj je podnio protutužbu radi smanjenja iznosa uzdržavanja, jer da su se od donošenja pravomoćne odluke P Ob-141/20 do danas na njegovoj strani u bitnome izmijenile okolnosti te da više ne može mjesečno plaćati 6.460,00 kuna/857,39 eura te predlaže da se ta obaveza umanji na iznos od 400,00 eura.

21. Sud prvog stupnja je utvrdio da je od donošenja pravomoćne odluke P Ob-141/20 do danas na strani tuženika i u pogledu njegovog zdravstvenog stanja i financijskog došlo do promijenjenih okolnosti koje opravdavaju njegov zahtjev za sniženjem mjesečnog iznosa uzdržavanja kojeg do sada redovito uplaćuje.

22. Sud je utvrdio da tuženik više ne radi u inozemstvu kao što je radio za vrijeme trajanja braka i u vrijeme donošenja navedene odluke suda te je u to vrijeme zarađivao više od prosječnih iznosa u Republici Hrvatskoj nekoliko tisuća eura mjesečno pa mu je zbog toga i određen tako veliki iznos uzdržavanja. Tuženik je godinu dana bio na zavodu za zapošljavanje nakon razvoda braka jer zbog psihičkog stanja nije uopće bio u stanju raditi. Iako je tuženik bio zaposlen u inozemstvu on u Hrvatskoj nije plaćao mirovinsko i zdravstveno tako da bi mu mirovina prema današnjem izračunu iznosila oko 280,00 eura.

23. Nesporno je da tuženik ima ušteđevine u iznosu od cca 270.000,00 eura koju je mislio koristiti kada ode u mirovinu. Međutim navodi da su mu svi računi blokirani od strane tužiteljice jer nisu riješili pitanje bračne stečevine. Tuženik aktualno radi u [adresa] za TD Proplan gdje prima mjesečnu plaću u prosjeku od oko 1.100,00 eura nekada više nekada manje. Vlasnik je stana u [adresa], ima obiteljsku kuću u [adresa] i naslijeđenih nekretnina. Nema dodatnog izvora zarade i ne bavi se turizmom. Živi isključivo od plaće, a osim uzdržavanja drugih obaveza nema.

24. Iz priložene medicinske dokumentacije utvrđeno je da je tuženik u međuvremenu obolio od srca te je dobio aritmije zbog čega, a i zbog psihičkog stanja u kojem se nalazi više nije u stanju raditi u inozemstvu, jer ne može dobiti potvrdu da je zdrav. S obzirom na to da je tuženik sam predložio da se uzdržavanje smanji na iznos od 400,00 eura mjesečno što je svakako duplo veći iznos od iznosa koje propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje iznosi 195,16 eura za dijete do 6 godina a za dijete od 7-12 godina 229,06 eura, to je sud prvog stupnja, s obzirom na sve okolnosti i na činjenicu da osim plaće drugog izvora zarade tuženik nema, prihvatio njegov protutužbeni zahtjev te smanjio visinu uzdržavanja na iznos od 400,00 eura mjesečno kojeg će tuženik plaćati od zaključenja glavne rasprave pa nadalje, sve dok će za to postojati zakonom propisani razlozi ili dok ponovno ne dođe do promijenjenih okolnosti.

25. S druge strane, nesporno je da je majka u Bugarskoj stambeno zbrinuta, da je zaposlena na sudu u stalnom radnom odnosu, da redovno prima mjesečnu plaću, da joj za dijete iz prvog braka bivši suprugu redovno plaća uzdržavanje, da je i tuženik plaćao uzdržavanje redovito sud je ocijenio da iznos od 400,00 eura predstavlja iznos koji može zadovoljiti sve osnovne potrebe djeteta u dobi od 6 godina (odjeću, obuću, školski pribor, izvanškolske aktivnosti, s time što su troškovi života u Bugarskoj znatno jeftiniji od troškova života u Republici Hrvatskoj), dok će u preostalom dijelu za uzdržavanje djeteta doprinositi će majka.

26. Sud iz razloga što tužiteljica nije pristupila na glavnu raspravu radi saslušanja nema adekvatnih podataka o svim potrebama djeteta, ali iz dokaza koji su dostavljeni proizlazi da se radi o zdravom djetetu, da po tom pitanju nema posebnih potreba, dijete uredno pohađa vrtić, možda sada već i školu, no te su činjenice ostale nerazjašnjene iz razloga što tužiteljica nije pristupila na saslušanje po pozivu suda. No svi dokazi koji prileže spisu govore sudu u prilog da dijete nema nekakvih posebnih potreba zbog čega bi ga pripadalo pravo na veću naknadu uzdržavanja od one koja se prosječno sudi na području Republike Hrvatske.

27. Slijedom navedenog, a primjenom odredaba članaka 306., 307., 309., 311., 313. i 314. u vezi s člankom 430. ObZ, sud prvog stupnja je odlučio kao u točki II. izreke presude.

28. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

29. Na žalbene navode, valja odgovoriti i to kao je sud prvog stupnja pobijanu presudu, donio u skladu s mjerodavnim odredbama materijalnog i procesnog prava, a pravna su shvaćanja suda prvog stupnja obrazložena jasno, iscrpno i neproturječno, dok iz postupka proizlazi kako je tužiteljica-protutuženica bila u mogućnosti sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje.

29.1. Pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“, br. 56/1990., 135/1997, 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.) te člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine“, – Međunarodni ugovori, br. 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006. i 2/2010.), jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka, odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu, a što ovdje, kako je prethodno navedeno nije slučaj, jer presuda sadrži relevantne i dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava koja je rezultirala donošenjem pravilne odluke o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem i smanjenju uzdržavanja, a što žalbenim navodima tužiteljice-protutuženice nije dovedeno u pitanje.

30. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1., u vezi s odredbom članka 8. ZPP, na koju povredu sadržajno upire žaliteljica u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, a ima i ovlast ocjenjivati provedene dokaze, kao i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, u pogledu navedenog i postupio, kada je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice – protutuženice koja se nije odazvala, i svoju je odluku valjano obrazložio, pa su žalbeni navodi da je tužiteljica- protutuženica mogla biti saslušana putem video linka, ne mogu prihvatiti.

31. Jednako tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP, na koju povredu određeno upire tužiteljica-protutuženica u žalbi navodeći da sud niti po jednoj osnovi nije ovlašten nalagati tuženiku uključivanje u psihijatrijski tretman, budući da je navedena odluka utemeljena na provedenom kombiniranom psihijatrijsko-psihološkom vještačenju, a na što sam tuženik – protutužitelj nije imao primjedbe, pa tužiteljica- protutuženica, nije niti ovlaštena pobijati odluku suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na tuženika-protutužitelja, s kojom se sam tuženik-protutužitelj, suglasio, i koja je, a što je najvažnije u najboljem interesu djeteta i korespondira s uspostavom i normalizacijom dinamike obiteljskih odnosa.

32. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

33. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), na koji žalbeni razlog upire tužiteljica-protutuženica.

34. I materijalno i konvencijsko pravo je pravilno primijenjeno.

35. Naime, u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi članka 3. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine, Međunarodni ugovori“, br. 12/1993. i 20/1997.) te sadržano u istovjetnoj odredbi članka 24. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

36. Kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, br. 18/1997. i 4/2002. - dalje: EKLJP, s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13), Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., Narodne novine, br. 108/14 broj: U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., Narodne novine br. 34/14, zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...)“. Pritom, Ustavni sud u navedenim odlukama ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

37. S navedenim u vezi, valja također ukazati kako je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti - Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., EKLJP, Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 7/08).

38. Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3., jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe članka 8. EKLJP, jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

39. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljsko-pravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

40. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

41. Odredbom članaka. 121. stavka 1., 2. i 3. ObZ, propisani su isti oblici ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

42. Sud prvog stupnja pobijanu je odluku, suprotno žalbenim navodima tužiteljice- protutuženice, donio rukovodeći se najboljim interesom zajedničkog mlt. djeteta stranka čija dobrobit i prava pretežu nad interesima roditelja, a čije je interese sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, također uzeo u obzir, jer je cijenio sve okolnosti konkretne obiteljske situacije i uzeo u obzir sve njezine specifičnosti (fizička razdvojenost roditelja i mlt. djeteta, jezična barijera, odsutnost neposrednih kontakta mlt. djeteta s ocem kroz duže vrijeme, zdravstveno stanje oca).

43. U okolnostima konkretnog slučaja, a imajući, dakle, u vidu dob djeteta (6 godina) koje živi u [adresa], dok otac živi u [adresa], odsutnost neposrednih kontakata, jezičnu barijeru, pogoršano zdravstveno stanje tuženika- protutužitelja, rezultate kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja odnosno stručnu analizu vještaka, okolnost da je i nadalje na snazi mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja i održavanja kontakta i veze tuženika s tužiteljicom, donesena odluka o ostvarivanju susreta i druženja mlt. zajedničkog djeteta stranaka s ocem, donesena je u skladu s odredbama članka 119. u vezi s odredbama članaka 121. i 124. ObZ, i mjerodavnog konvencijskog prava, i u najboljem je interesu mlt. djeteta, pri čemu se napominje kako je sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku postupio u skladu s uputom ovoga suda iz prethodne odluke te je raspravio sve sporne okolnosti što je rezultiralo pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

44. Na žalbene navode, da se termini školskih praznika ne poklapaju u Republici Hrvatskoj i Republici Bugarskoj (gdje s majkom živi mlt. zajedničko dijete stranaka) valja odgovoriti kako su susreti i druženja određeni tijekom ljetnih i zimskih školskih praznika te blagdana naizmjence, pod nadzorom službene osobe, a na temelju nalaza i vještaka koji su jasno iskazali kako sadašnje okolnosti zahtijevaju određivanje ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djeteta pod nadzorom stručne osobe, pri čemu, nisu točno određeni termini održavanja susreta, u najboljem su interesu djeteta, koje u skladu s prethodno navedenim u ovoj odluci, kao dijete koje je odvojeno od jednog roditelja (živi u drugoj državi), ima pravo na održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, dakle i s ocem, u ovom slučaju u opsegu, na način i u dinamici koja odgovara specifičnim okolnostima slučaja. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

45. Što se tiče određivanja trajanja nadzora, sud prvog stupnja je valjano i detaljno obrazložio svoju odluku i u tom dijelu, a što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima žaliteljice, nije dovedeno u pitanje.

46. Sud prvog stupnja nije postupio protivno sudskoj praksi Suda EU, na što također neosnovano upire žaliteljica, jer pobijana odluka nije u suprotnosti s odlukama Suda Eu na koje se poziva žaliteljica.

47. Naposljetku, pobijana odluka nije konačna i ovisno o razvoju okolnosti i dinamici obiteljskih odnosa te zdravstvenog stanja tuženika, svaka stranka može podnijeti zahtjev za izmjenu odluke u pogledu ostvarivanja susreta i druženja, a kako je to sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke, pravilno naglasio.

48. Polazeći od utvrđenih socijalnih, materijalnih, zdravstvenih i obiteljskih prilika tuženika, sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako su se okolnosti od donošenja odluke suda promijenile utoliko da opravdavaju zahtjev za sniženjem iznosa uzdržavanja na iznos od 400,00 eura.

49. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredba članaka 306., 307., 309., 311., 313. i 314. u vezi s člankom 430. ObZ, kada je prihvatio protutužbeni zahtjev, pa su žalbeni navodi tužiteljice-protutuženice, i u tom dijelu neosnovani.

50. Budući da tuženik-protutužitelj protutužbom nije zahtijevao da se smanjenje uzdržavanja odredi od dana podnošenja protutužbe (podnesak je podnesen suda 17. siječnja 2024.) to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno prava u smislu odredbe članka 430. stavka 2. ObZ, kada je smanjenje iznosa uzdržavanja odredio od dana zaključenja glavne rasprave. Stoga su žalbeni navodi tuženika-protutužitelja, neosnovani.

51. I odluka o troškovima postupka je pravilna, donesena u skladu s odredbom članka 366. stavka 1. ObZ, imajući u vidu okolnosti slučaja i ishod postupka. Sud prvog stupnja svoju je odluku detaljno i argumentirano obrazložio, a koju u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

52. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbe stranaka odbiti kao neosnovane, i pobijanu presudu suda prvog stupnja u cijelosti, potvrditi.

53. Zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, kao neosnovan, jer tužiteljica-protutuženica, nije uspjela sa žalbom.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor