Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-383/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević iz Zagreba, Mirogojska cesta 8, OIB: 47767714195, zastupanog po punomoćnici ŠČ, mag. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10531/2020-20 od 31. siječnja 2024., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10531/2020-20 od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici PČ bruto iznos od 1.051,88 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici PČ na ime razlike plaće bruto iznos od 1.032,56 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužiteljici PČ trošak parničnog postupka u iznosu od 868,75 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici LČ bruto iznos od 535,15 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici LČ na ime razlike plaće bruto iznos od 985,02 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi 2. tužiteljici LČ trošak parničnog postupka u iznosu od 868,75 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 31. siječnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka VI. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se zahtjev 1. tužiteljice PČ i 2. tužiteljice LČ odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je:

- zahtjev 1. tužiteljice PČ, konačno postavljen podneskom od 9. siječnja 2023. (list 189-193 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 9. studenog 2022. (list 172-187 spisa), da joj tuženik isplati:

- bruto iznos od 1.051,88 EUR–a na ime razlike plaće koja je nastala jer tuženik u razdoblju od 1. studenog 2015. pa do 30. lipnja 2020. (osim za studeni 2016., rujan 2017. te ožujak i travanj 2020.) nije obračunavao i isplaćivao 1. tužiteljici dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te jer je tuženik pogrešno obračunavao 1. tužiteljici iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja,

- bruto iznos od 1.032,56 EUR–a na ime razlike plaće koja je nastala jer je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću 1. tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a[1] (5.108,04 kn), umjesto primjenom osnovice u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn),

- zahtjev 2. tužiteljice LČ, konačno postavljen podneskom od 9. siječnja 2023. (list 189-193 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Zrinka Ručevića, stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 9. studenog 2022. (list 172-187 spisa), da joj tuženik isplati:

- bruto iznos od 533,15 EUR–a na ime razlike plaće koja je nastala jer tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. kolovoza 2020. (osim za veljaču i listopad 2016., prosinac 2017., siječanj i travanj 2018., siječanj 2019. te travanj i srpanj 2020.) nije obračunavao i isplaćivao 2. tužiteljici dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te jer je tuženik pogrešno obračunavao 2. tužiteljici iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja,

- bruto iznos od 985,02 EUR–a na ime razlike plaće koja je nastala jer je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću 2. tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), umjesto primjenom osnovice u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn),

kao i da im se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.513,41 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Ovdje valja napomenuti da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 10531/2020-4 od 19. svibnja 2022., sukladno odredbi iz čl. 313. st. 1. ZPP–a, postupak koji je 1. tužiteljica vodila protiv tuženika spojen s postupkom koji je 2. tužiteljica vodila pred prvostupanjskim sudom protiv istog tuženika, i to pod poslovnim brojem Pr-5316/2021.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da su 1. i 2. tužiteljice u utuženom razdoblju bile zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da tuženik, kao poslodavac 1. i 2. tužiteljice, predstavlja javnu službu,

- da je tuženik u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću 1. i 2. tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn),

- da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak sporazumu), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma,

- da je odredbama iz čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok je pri tome kao osnovna kategorija povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je odredbom iz čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP–a manji od 3%,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.'',

- da bi pravo na isplatu na temelju citiranih odredbi potvrđivao i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da pravo na isplatu na temelju citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto,

- da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, ali da se, sukladno odredbi iz čl. 192. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14), kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a koji može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom,

- da se upravo u čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU/12) uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama, slijedom čega nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama,

- da su navedene Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali da se, sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14), na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, slijedom čega je rok važenja navedenih Izmjena istekao 26. siječnja 2017.,

- da iz priložene dokumentacije proizlazi da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP–a za drugo tromjesečje 2015. godine, a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. godine,

- da je Državni zavod za statistiku 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP–a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine,

- da je Državni zavod za statistiku 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP–a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. , iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP–a 2%, tako da je krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) te da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da se, slijedom toga, osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto, tako da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan obračunavati i isplaćivati plaću 1. i 2. tužiteljici po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog odredbom iz čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu,

- da je odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2015. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. kolovoza 2020., ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

- da je odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a da je odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- da je odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 25% (sukladno KU 1), odnosno 28% (sukladno KU 2),

- da je odredbom iz čl. 59.a KU 1, kao i odredbom iz čl. 58. KU 2, ugovoreno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće (sukladno KU 1), odnosno u iznosu od 8% od osnovne plaće (sukladno KU 2).

- da je odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu,

- da je odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12, 141/12, 150/13 i 153/13 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2015. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 31. kolovoza 2020., ugovoreno da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

8.1. Nadalje, odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz čl. 81. st. 1. ZR–a obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

8.2. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.3. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

9. S obzirom na to da su dokazale da im tuženik u utuženom razdoblju nije obračunavao i isplaćivao dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu, s time da im je i pogrešno obračunavao iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, čime je postupio suprotno odredbama iz čl. 54. st. 11. TKU 1, čl. 53. st. 11. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. i čl. 59.a KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., čl. 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2 te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. ZR–a, kao i da im tuženik u utuženom razdoblju, iako su na to imale pravo, nije obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je (pobijanom) presudom naložio tuženiku isplatiti 1. tužiteljici bruto iznos od 1.051,88 EUR–a (točka I. izreke) te bruto iznos od 1.032,56 EUR–a (točka II. izreke), a 2. tužiteljici bruto iznos od 535,15 EUR–a (točka IV. izreke) te bruto iznos od 985,02 EUR–a (točka V. izreke), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate koje 1. i 2. tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 92. st. 3. ZR–a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

10. Ovdje valja dodati i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU–a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU–a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

11. Slijedom toga, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju 1. i 2. tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to konkretno odredbe KU 1, KU 2, ZR–a i ZOO–a, kao i da je pogrešno zaključio da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. važile sve do (uključujući) 26. siječnja 2017.

12.1. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. i VI. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12.2. Pri tome valja dodati da tuženik nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju 1. i 2. tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a, kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kao i da je pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, u svezi čl. 37. st. 2. ZPP–a riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović