Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3449/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Anđelko Jureško, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško & Buntak iz Zagreba, protiv 1. tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri iz Zagreba, 2. tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete odlučujući o žalbi tužiteljice i 1. do 3. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3466/2015-105 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice JO, kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3466/2015-105 od 11. lipnja 2025., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.444,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbijaju se žalbe 1. tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., 2. tuženika Grada Zagreba i 3. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje navedena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3466/2015-105 od 11. lipnja 2025., u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 52.759,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 53.241,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III. izreke) i sudi: 1. tuženik Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., 2. tuženik Grad Zagreb i 3. tuženik Zagrebački holding d.o.o. dužni su tužiteljici JO isplatiti daljnji iznos od 52.759,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi joj daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 53.241,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

IV. 1. tuženik Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., 2. tuženik Grad Zagreb i 3. tuženik Zagrebački holding d.o.o. dužni su tužiteljici JO naknaditi trošak žalbe u iznosu od 11.846,88 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice JO za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se 1. do 3. tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 449.845,53 eura, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 65.253,68 eura, sve za zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 54.203,57 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, tužiteljica je odbijena.

3. Protiv te presude žale se tužiteljica, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, te 1. do 3. tužitelji u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine, a tužiteljica i 2. tuženik traže trošak sastava žalbi.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i traži trošak sastava odgovora.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

6. Žalbe 1. i 3. tuženika, te 2. tuženika nisu osnovane.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Tako je sud prvog stupnja pravilno ocijenio prigovor aktivne legitimacije tužiteljice, kao i pasivne legitimacije tuženika.

11. Neosnovani su prigovori aktivne legitimacije tužiteljice, budući da je ona u vrijeme štetnog događaja, iako nije bila upisana u zemljišne knjige, bila stvarni vlasnik predmetne nekretnine pa ima pravo na naknadu štete, jer je vlasništvo stvarno (apsolutno) pravo, a ne samo knjižno pravo. Međutim, upis vlasništva tužiteljice u zemljišne knjige proveden je tijekom trajanja ove parnice, pa je tužiteljica stekla aktivnu legitimaciju kao knjižni vlasnik onog trenutka kad je upis proveden i stoga taj upis ima deklaratorni učinak u odnosu na parnicu za naknadu štete, potvrđujući legitimaciju koju je tužiteljica crpila iz svog izvanknjižnog statusa od trenutka nastanka štete.

12. Stoga je tužiteljica bila aktivno legitimirana za podnošenje ove tužbe, što je prravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

13. Isto tako, neosnovan je prigovor 1. do 3. tuženika glede njihove pasivne legitimacije, budući da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da su oni pasivno legitimirani u ovom postupku.

14. Naime, točno je da 1.tuženik 7. studenog 2013. godine započinje poslovanje kao samostalna pravna osoba, ali i dalje unutar Zagrebačkog holdinga.

15. Planom podjele trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. od 12. rujna 2013. godine, u čijem sastavu je tada bio 1. tuženik, proizlazi da je taj plan podjele društva izrađen na temelju odredbe čl. 550.b Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 10707, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 144/12, 68/13 – dalje ZTD), te su odvajanjem od društva Zagrebački holding d.o.o. nastala nova društva, između ostalih i 1. tuženik, kao samostalna pravna osoba, te je navedeno da je postupak podjele trgovačkih društava uređen odredbama čl. 550.a do 550.r ZTD.

16. U dijelu pod točkom V. predmetnog plana navedeno je da se podjelom društva Zagrebački holding d.o.o. prenose na društva, između ostalih i na 1. tuženika, dijelovi imovine, potraživanja, obveze, te kapital društva uz istodobni prijenos na novoosnovana društva svih obaveza i pravnih odnosa Društva koje se dijeli sukladno predmetnom planu podjele.

17. Tako je u točki V.3.h navedeno da se na 1. tuženika prenosi imovina i obveze pobliže navedene u Tablici 8. iz točke XIV. Plana podjele, dok je u točki V.4. navedeno da podjelom društva Zagrebački holding d.o.o. dijelovi imovine, potraživanja, prava i obveza društva prenose sei na, između ostalih, i 1. tuženika uz sveopće pravno sljedništvo, sukladno čemu svi dijelovi imovine koja se prenosi, uključujući i obveze i pravne odnose društva prelaze na, između ostalih, i 1. tuženika.

18. Prema odredbi čl. 550.a st. 1. ZTD na temelju kojeg je izvršen postupak podjele trgovačkih društava, kako je to navedeno u Planu podjele, društvo kapitala može se podijeliti, a podjela se provodi razdvajanjem ili odvajanjem, te se prema st. 3. istog članka odvajanje provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja (odvajanje s osnivanjem) ili na jedno ili više društava koje već postoje (odvajanje s preuzimanjem), a prema st. 5. istog članka na društva koja se osnivaju radi provođenja podjele (nova društva) ili na društva koja već postoje (društvo ili društvo preuzimatelji) podjelom prelaze dijelovi imovine, obveze i pravni odnosi društva koje se dijeli onako kako je to određeno planom podjele, dok je st. 6. istog članka određeno da nova društva odnosno društvo ili društva preuzimatelji sveopći su pravni slijednici društva koja se dijeli, te za obveze društva koje se dijeli odgovaraju suglasno odredbama ove glave zakona.

19. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi da je 1. tuženik sveopći pravni sljednik društva koje se podijelilo i odgovara za obveze tog društva, pa je pasivno legitimiran u ovom postupku, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja.

20. Sukladno tome, novoosnovano društvo nastalo podjelom, kao i društvo koje se podijelilo odgovaraju solidarno za obveze nastale prije upisa podjele u sudski registar. Dakle, ako se trgovačko društvo podijelilo i nastalo je novo društvo, a staro društvo i dalje egzistira, oba društva odgovaraju kao solidarni dužnici za obveze nastale prije podjele, u skladu s planom podjele.

21. Stoga je pravilna ocjena suda prvog stupnja o pasivnoj legitimaciji 3. tuženika, budući da je , sukladno navedenom i 3. tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

22. Također i 2. tuženik kao 100% vlasnik trgovačkog društva Zagrebački holding d.o.o. pasivno je legitimiran u ovom postupku, budući da je on, na temelju odredbe čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. i 2 Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11 – dalje ZKG), kao javni isporučitelj vodnih usluga dužan vršiti opskrbu pitkom vodom i vršiti odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda.

23. Prema odredbama ZKG komunalno gospodarstvo cjelovit je sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture, te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba, a jedinica lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi toga zakona dužne su postupati u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Jedno od načela je i načelo sigurnosti prema kojoj isporučitelj mora pružati uslugu na način koji štiti imovinu, prava i interese korisnika, pri čemu se isporučitelj mora obvezati na sigurno pružanje usluga, kao i osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Pri tome je 2. tuženik imao dužnost održavati sustav u funkcionalnom stanju i održavati komunalnu infrastrukturu u stanju funkcionalne ispravnosti, te kroz upravljanje i financiranje programa održavanja komunalne infrastrukture ima odgovornost pružanja komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na njegovom području, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja ocijenio pasivnu legitimaciju 2. tuženika.

24. Sukladno tome sud prvog stupnja je pravilno prosudio i pitanje odgovornosti za štetu i ocijenio isključivu odgovornost 1. do 3. tuženika za nastupjelu štetnu posljedicu.

25. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na činjenici da je zbog puknuća magistralnog cjevovoda DN 350 mm koje se dogodilo blizu njezine i okolnih kuća došlo do izlijevanja vode i kontinuiranog curenja vode iz cijevi, te je došlo do produbljivanja vodooderine ispred njene kuće, što je dovelo do oštećenja na kući tužiteljice i susjednim kućama, a zbog nestručnog sankcioniranja cjevovoda od strane 1. tuženika došlo je do izlijevanja vode kroz duže vremensko razdoblje, zbog čega je nastalo klizište zemljišta, slijedom čega je kuća tužiteljice statički ugrožena, a sanacija kuće više nije moguća i predlaže se uklanjanje iste, pa slijedom toga tužiteljica u ovom postupku traži naknadu štete.

26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njena kuća sagrađena 2003. godine i da je za gradnju imala sve potrebne dozvole, te se deset godina ništa nije događalo, a da se u isto vrijem ono što se dogodilo njoj dogodilo i susjedima čije su kuće ispod i iznad njene. Od rujna do prosinca 2013. godine susjed ŠO je prijavljivao 1. tuženiku curenje vode po kanalizacijskim cijevima. Kada su u siječnju 2014. hitne intervencije izašle na teren popravljati cijev vidjeli su na kameri da je pukla cijev promjera 350 mm te su ju popravljali od 3. do 7. siječnja 2014. godine, pa su ona i susjedi doveli u vezi to puknuće sa onim što se dogodilo na terenu ispod njezine kuće, jer je kamerom vidljivo da je voda iz puknute magistralne cijevi promjera 350 mm ulazila u kanalizacijsku cijev, a susjedu koji je 500 m ispod njene kuće punio se bunar koji je on stalno praznio, ali je voda stalno nailazila i na njenom terenu je nastalo korito. Tužiteljica navodi da ima dokumentaciju iz koje proizlazi da je za tu spornu magistralnu cijev bila tražena građevinska dozvola ali nije dobivena, što znači da ta puknuta cijev iz koje je curila voda nije imala potrebnu dozvolu. Prilikom sanacije saniran je samo magistralni vod 350 mm, a ne i kanalizacijska cijev, iako se snimanjem utvrdilo da je i ta cijev puknuta i da je iz nje curilo. Statika njene kuće i kuće susjede ĆO bila je poremećena tako da su dobili zabranu stanovanja u predmetnoj kući. Poduzimala je neke radnje radi sanacije kuće, ali je to njoj preskupo, a iz nalaza inženjera kojeg su kontaktirali proizlazi da je prethodno potrebno sanirati sve cijevi jer u protivnom nema garancije da se to ne bi ponovilo s njenom kućom.

27. Svjedok ŠO potvrđuje navode tužiteljice, navodeći da je negdje u devetom mjesecu 2012. godine čuo šum vode u kanalizaciji, te je dizao šahtove i vidio da ide čista voda, te je 3 ili 4 puta zvao vodovod ali nitko nije dolazio uz navod da je to normalno, te je išao susjedima da zatvore svoju kućnu vodu ali je voda i dalje nastavila teći. Negdje krajem 12. mjeseca 2012. godine došli su iz vodovoda s kombijem kanalizacije i putujućom kamerom i u kanalizacijskoj cijevi ustanovili da nakon 8 m od mjernog šahta voda propušta u kanalizacijsku cijev kao da je cijev sito u koju odlazi, te su početkom siječnja 2013. počeli s iskopom do magistralnog cjevovoda koji je bio na dubini od oko 5 m i došli su do puknuća i sanirali tu pukotinu, međutim on je početkom travnja primijetio pukotinu ispred garaže, te je otišao do tužiteljice koja je također primijetila pukotinu kod sebe, a nakon što su zvali gradski ured za hitne intervencije rečeno im je da se odmah isele iz izgrade. Također se vidjela i kod susjede ĆO pukotina, te je vaser vagom ustanovljeno da njezin novi zid visi, te su vještaci kod nje utvrdili da je došlo do potonuća a ne klizanja zgrade, jer je od silne vode uslijed ispiranja zemlja propala. Svjedok navodi da on ima bunar kojeg neprekidno ispumpavao od puknuća kako bi se isušila zemlja, a to ispumpavanje je trajalo sve do 17. ožujka 2015. godine, a njegova kuća je sad vlažna zidovi su pocrnjeli, izvana otpada fasada i derutna je. Taj magistralni vodovod se nalazi tamo od 1974. godine, a građevinska dozvola za taj magistralni vodovod postoji za područje do broja 51., a za dalje prema njemu i susjedima građevinska dozvola ne postoji.

28. Također i svjedokinja ĆO navodi da je ona gradila dvije kuće na parceli do tužiteljičine, te je 1. travnja 2013. godine pozvana od radnika gradilišta da joj je jedna od dviju zgrada, koja je inače armirana s pilotima dubine 10 m, potonula i nagnula se, te je došla policija i krizni stožer Grada Zagreba kao i inspekcija, te se ustanovilo da je u dužini od njenih zgrada duž ulice do iza kuće svjedoka RO koji je tri kuće od kuće tužiteljice, došlo do procjepa i potonuća zemlje za 1 m, te je ona vidjela da je i tužiteljičina kuća potonula i pukla na dijelu fasada popola, te je pukla i betonska ploča. Svjedokinja navodi da je njena kuća nova, te je prednji dio kuće potonuo i taj procjep je išao kroz njezin dnevni boravak, zbog čega njezina kuća više nije bila za stanovanje. S obzirom na vrijednost njezine investicije, pokrenula je postupak osiguranja dokaza te je provedeno vještačenje i ustanovljeno je da je pukla magistralna vodovodna cijev koja je položena na dubini od 4 m, a koja je bila građena70-tih godina, a radi se o gusnatoj cijevi koja je išla od podnožja iz Vrapča do vodocrpilišta iznad njezine kuće, a kasnije, 90-tih godina položene su kanalizacijske cijevi iznad tih vodovodnih, te je 2000. godine prošla još jedna vodovodna cijev za opskrbu kuća, između ostalih, njene i tužiteljičine. Vještačenjem je ustanovljeno da je zbog puknuća vodovodne cijevi nakon duljeg vremena došlo do devastacije tla na dubini od 8 m, te je voda isprala slojeve zemlje i tlo nije više bilo nosivo, zbog čega su se piloti njezine kuće našli u području žitkog blata i potonuli. Prije nego je išla graditi kuću napravljena je analiza tla koja je pokazala da u tlu nije bilo nikakve vode i da je tlo bilo čvrsto do dubine od 7,5 m. Nakon tog događaja njoj se u zgradi u podrumu počela pojavljivati velika količina vode, po 1 m visine, a susjedu ŽO odjednom se počeo bunar prelijevati, te je sve konačno sanirano početkom 2015. godine. Kod saniranja vodovoda vidjela je samo radnike a ne i nekog drugog iz vodovoda pogotovo ne svjedoke koji su dali iskaz u ovom postupku. Vještačenje koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza obuhvatilo je cijeli brijeg, jer se nije mogla obuhvatiti samo jedna čestica niti je moguće sanirati samo jednu zgradu, nego bi trebalo obuhvatiti cijeli brijeg kako bi se osigurale sve kuće. Predmetni kvar su susjedi prijavljivali najmanje 6-7 puta i to od listopada do prosinca 2012. godine jer su čuli enormne šumove u kanalizacijskim cijevima, te su negdje 7. siječnja 2013. godine došle ekipe koje su bagerima iskopale rupu, ustanovile kvar i nešto sanirali međutim voda je i dalje curila. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-749/2023-160 od 7. veljače 2024. odine 2.tuženik joj je zbog tog događaja dužan isplatiti iznos od 992.216,93 eura sa zateznim zakonskim kaatama i troškom postupka.

29. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da je osnovni uzrok dosezanja graničnog stanja sloma kosine, te uočenih deformacija i slijeganja predmetnog objekta, pojava značajnih količina voda u temeljnom tlu, a navedena pojava je nastala kao rezultat dovoljno dugog vremenskog razdoblja prihranjivanja vode iz cijevi pod tlakom u temeljno tlo iz magistralnog vodovoda u [adresa], a posljedica navedenog je ostvarenje nepovoljnog i neželjenog djelovanja vode na temeljno tlo u obliku fatalnog smanjenja posmične čvrstoće i povećanja njegove deformabilnosti na lokaciji tužiteljičinog stambenog objekta. Prirodni fenomeni u obliku pojava većih količina voda ili drugih spomenutih nepovoljnih okolnosti izvan direktnog ljudskog djelovanja, u relevantnom vremenskom razdoblju nisu imali značajan utjecaj na stanje stabilnosti kosine i na ostvarenje utvrđenih neželjenih događaja, a neprimjetna pokretanja koja su se dogodila na predmetnoj lokaciji nastaju kao posljedica nepovoljnih ljudskih i prirodnih djelovanja, koja su uzrokovala deformacije u tlu i pucanje vodoopskrbne cijevi u cesti, te posljedično pojavu neželjenih događaja.

30. Iz dopune nalaza i mišljenja, kojim se vještak očitovao na prigovore 1. do 3. tuženika, proizlazi da je do puknuća došlo zbog niza parametara, ali konkretno zbog čega nije moguće utvrditi s dovoljnom razinom sigurnosti, a prema dokazima u spisu proizlazi da verzija prema kojoj je curenje vode trajalo do tri mjeseca, odgovara i njegovoj spoznaja o duljini curenja, budući da je to moglo trajati i manje od tri mjeseca koliko je bilo potrebno da voda curi da bi došlo do ovakvog događaja. Ukoliko je došlo do saniranja puknuća, a nakon toga opet dođe do curenja, onda se nije puno postiglo, jer saniranje nije uspjelo i nije korektno izvedeno zbog čega se akumulira negativni efekt. Prilikom radova na izgradnji kuće nije moglo doći do ovakve destabilizacije tla jer da jest do toga bi došlo već ranije, a nema zabilježenih elemenata da je ranije došlo do takvih pojava. Predmetna lokacija nije upisana u karti klizišta i označena kao klizište, a vještak kao geotehničar ne smatra da bi ta lokacija predstavljala klizište, nego je do štetnog događaja na objektu tužiteljice došlo isključivo zbog pucanja cijevi i curenje velike količine vode u zemlji. Dodatna velika slijeganja posljedica su prodora velike količine vode kroz tlo do koje je došlo zbog curenja velike količine vode iz cijevi.

31. Provodeći dopunsko vještačenje, koje je dato stručno i obrazloženo, sud prvog stupnja je postupio sukladno odredbi 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju, pa opetovani prigovori 1. do 3. tuženika da nije utvrđen razlog nastanku štete, nisu osnovani.

32. Pri tome neosnovano 1. do 3. tuženici navode da je sud prvog stupnja trebao provesti novo vještačenje, budući da je sud prvog stupnja proveo sve dokaze koje su stranke predložile, sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP, pa se nakon toga nisu mogli provoditi novi dokazi, a 1. do 3. tužitelji nisu dokazali, u smislu st. 2. istog članka, da te dokaze bez svoje krivnje nisu mogli predložiti i prije zaključenja prethodnog postupka.

33. Prema tome, iz svih tih provedenih dokaza, naročito nalaza građevinskog vještaka, jasno proizlazi da je do deformacije tla i slijeganja kuće tužiteljice došlo zbog curenja značajnih količina vode u tlu jer je došlo do puknuća cijevi, što uostalom potvrđuje i 1. tuženik svojim dopisom od 7. lipnja 2013. godine navodeći da je došlo do puknuća magistralnog cjevovoda DN 350 mm, te da se utvrdilo o kakvom kvaru se radi i pristupilo sanaciji, međutim, iako je 1. tuženik naveo da je kvar saniran iz nalaza vještaka proizlazi da se nije puno postiglo tom sanacijom s obzirom da je nakon toga do curenja vode ponovo došlo, zbog čega je došlo do slijeganja kuće tužiteljice koja više nije bila podobna za stanovanje, što uz navode tužiteljice potvrđuju i svjedoci ŠO i ĆO, koji su također zbog curenja vode pretrpjeli štetu na svojim nekretninama, a svjedokinji ĆO je od Grada Zagreba pravomoćnom presudom naknađena šteta uptavo iz razloga curenja vode zbog puknuća cijevi. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je kvar saniran i da do štete nije došlo zbog curenja vode, budući da iz navedenih dokaza proizlazi upravo suprotno.

34. Neosnovani su navodi 1. do 3. tuženika da je do štetnog događaja došlo iz razloga što je kuća tužiteljice nezakonito izgrađena zbog čega nije imala uporabnu dozvolu, što je navedeno u zemljišnim knjigama, budući da je vlasništvo predmetne nekretnine upisano u zemljišne knjige na ime tužiteljice, a upis vlasništva bez uporabne dozvole omogućava vlasniku legalno priznavanje prava na nekretninu unatoč nedostatku potpune dokumentacije.

35. Sukladno čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonitom izgrađenim zgradama (Narodne novine broj 86/12, 143/13) nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se rješenjem o izvedenom stanju, koje donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornog uređenja i građenje na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.

36. Sukladno tome je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet 22. ožujka 2014. godine donio rješenje o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu tužiteljice, pa je očito, suprotno žalbenim navodima, da je kuća tužiteljice zakonito izgrađena i da prilikom gradnje kuće nije utvrđeno da bi zemlja na kojoj je kuća izgrađena predstavljala klizište.

37. Prema tome, kako je u postupku nedvojbeno utvrđena odgovornost 1. do 3. tuženika za nastupjelu štetnu posljedicu, to je sud prvog stupnja pravilno, primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), dosudio tužiteljici naknadu štete, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi 1. do 3. tuženika u tom pravcu nisu osnovani.

38. Procjenu tržišne vrijednosti nekretnine tužiteljice dao je vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina iz čijeg nalaza proizlazi da na temelju geomehaničkog nalaza i mišljenja, rješenja Ministarstva graditeljstva, prikupljenih podataka i stanja na očevidu, stambena zgrada je statički ugrožena, te s obzirom da se nalazi na aktivnom klizištu za čiju sanaciju je potrebna globalna sanacija cijelog ugroženog područja kako bi se spriječilo daljnje klizanje i slijeganje, te povećanje postojećih i nastanaka novih pukotina na stambenoj zgradi, nije moguća sanacija stambene zgrade uz primjenu postojećih priznatih metoda rekonstrukcije, te se predlaže uklanjanje iste, pa sveukupno procijenjena tržišna vrijednost nekretnine na adresi [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 398.555,83 eura, te procijenjena tržišna vrijednost zemljišta iznosi 75.177,60 eura, a zbog stanja zgrade zatečenog na uviđaju, utvrđeno je da ista nije za upotrebu te ju je potrebno ukloniti, te procijenjena vrijednost troškova uklanjanja zgrade na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 28.871,50 eura.

39. Iz dopune nalaza i mišljena kojim se vještak očitovao na sve prigovore stranaka proizlazi da zemljište više nema tržišnu vrijednost jer na njemu nije moguća gradnja, međutim sama činjenica da bi to zemljište ostalo u vlasništvu tužiteljice ne umanjuje činjenicu da je to isto zemljište prije štetnog događaja 2013. godine imalo svoju tržišnu vrijednost koju je iskazao u nalazu i mišljenju, te vještak smatra da bez obzira je li isto ostaje ili ne ostaje u vlasništvu tužiteljice ona je pretrpjela štetu u vrijednosti zemljišta koja je danas neutrživo, a 2013. godine, prije događaja kojim je nastalo klizište, to je zemljište imalo punu vrijednost. Na mjestu nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice postoje aktivno klizište koje je uneseno u geo karte, te prema zakonu na istom nije moguća gradnja pa time takvo zemljište gubi vrijednost, a iz toga razloga je vještak u svom nalazu i mišljenju izvršio procjenu cjelokupne nekretnine i to stambene kuće i zemljišta. Što se tiče procjene koju je sačinio prema zadatku suda na dan izrade nalaza i mišljenja, procjena se vrši prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina, te da se procjena vrši na dan izrade nalaza, a po potrebi se može, prema koeficijentima koje donosi Državni zavod za statistiku, iskazana vrijednost revalorizirati na potrebni datum. Iako je vještak izradio nalaz i mišljenje 26. rujna 2024. isti je sačinjen prema stanju nekretnine od 2013. godine, što se odnosi na kuću i zemljište. Glede navoda 1. do 3. tuženika da je dio nekretnine tužiteljice u suterenu bio nezakonit u trenutku nastanka štetnog događaja, vještak navodi da nije to uzeo u obzir jer je imao rješenje o izvedenom stanju, te je na temelju istoga pretpostavio da je sve što je tužiteljica izvela bilo u skladu s prostornim planom i Zakonom o gradnji, jer se u suprotnom nadograđeni dio ne bi mogao ozakoniti, a isto tako Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina ne predstavlja nikakav posebni postupak u slučaju ako je nekretnina nezakonito dograđena, a moguće je njeno zadržavanje u prostoru, a prilikom procjene nekretnine vidio je da je kuća bez uporabne dozvole, ali je smatrao da je ona izvedena sukladno prostornom planu te Zakonu o gradnji i pravilima struke, što je potvrdilo rješenje o izvedenom stanju. Sanacija klizišta je teoretski moguća, ali su potrebni opsežni radovi jer je takva sanacija skupa i obično je vode gradovi ili županije na mjestima gdje se takvim zahvatima osigurava sigurnost u nekom bitnom ili štićenom dijelu prostora, a nekretnina tužiteljice ne može se sanirati sve dok nije sanirano klizište jer na klizištu gradnja nije zakonski dozvoljena.

40. Stoga opetovani navodi u žalbi 2. tuženika glede procijenjene vrijednosti zemljišta tužiteljice, s obzirom da zemljište ostaje u vlasništvu tužiteljice, nisu osnovani, budući da se o tome vještak dostatno i iscrpno očitovao u svom dopunskom nalazu, koji je sud prvog stupnja proveo sukladno odredbi čl. 261. ZPP.

41. Imajući u vidu sve navedeno pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenom iznosu, pa svi suprotni žalbeni navodi 1. do 3. tuženika nisu osnovani.

42. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice, jer sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 52.759,40 eura.

43. Naime, očitovanjem od 31. siječnja 2025. godine vještak je naveo da je na temelju ponovnog pregleda procjene vrijednosti stambene zgrade izrađene u nalazu i mišljenju od 26. rujna 2024. godine, utvrđeno da je omaškom uključena pogrešna vrijednost zemljišta prilikom izrade izvorne procjene, što je utjecalo na izračun faktora prilagodbe, a ovim se ispravkom daje točan izračun vrijednosti nekretnine sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine (Narodne novine broj 78/15) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 105/15), pa je tako procijenjena vrijednost predmetne nekretnine utvrđena u ukupnoj vrijednosti od 398.555,83 eura, a ne 345.796,43 eura, dok je u ostalom dijelu procjene zemljišta i troškova uklanjanje zgrade procijenjena vrijednost ostala nepromijenjena u odnosu na nalaz i mišljenje od 26. rujna 2024. godine.

44. Pridodajući tom iznosu od 398.555,83 eura procijenjenu tržišnu vrijednost zemljišta od 75.177,60 eura i procijenjenu vrijednost troškova uklanjanja zgrade od 28.871,50 eura, sveukupno procjenjena vrijednost nekretnine iznosi 502.604,93 eura, za koji iznos je tužiteljica 9. travnja 2025. godine postavila tužbeni zahtjev, a ne 449.845,53 eura, kako je pogrešno dosudio sud prvog stupnja.

45. S obzirom da je sud prvog stupnja pogrešno naveo da tužbeni zahtjev tužiteljice iznosi 504.049,10 eura, a ne 502.604,93 eura, pa kako joj je dosuđen ukupni iznos naknade štete od 449.845,53 eura, to je, sukladno tome, pogrešno odbio njezin zahtjev za iznos od 54.203,57 eura umjesto za iznos od 52.759,40 eura.

46. Međutim, kako je vještak ispravio procijenjenu vrijednost zgrade, to uz vrijednost zemljišta i troškova uklanjanja zgrade, ukupno procijenjena vrijednost predmetne nekretnine iznosi 502.604,93 eura, u kojem iznosu je pravilno postavljen tužbeni zahtjev.

47. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 52.759,40 eura, pa s obzirom da je tužiteljica žalbom tražila da joj se dosudi ukupno odbijeni iznos 54.203,57 eura, to je valjalo odbiti njezin zahtjev za iznos od 1.444,17 eura, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i 155.st. 1. ZPP, time da je tužiteljici dosuđen trošak prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP, predstavlja određeni glavni zahtjev prema kojem se utvrđuje vrijednost predmeta spora i dosuđuje trošak parničnog postupka.

49. Stoga je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava tužbe –prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 , 138/23 – dalje: Tarifa), trošak pristupa na 9 ročišta, prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava 4 podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, po 7.582,00 eura, što uz primjenu Tbr. 46. i Tbr. 52. st. 3. Tarife iznosi ukupno 113.792,50 eura. Tom iznosu valja pribrojiti trošak predujma za vještačenja i trošak razlike predujma za vještačenje, kao i sudsku pristojbu na tužbu, pa ukupno utvrđeni trošak tužiteljice iznosi 118.495,07 eura.

50. Kako je tužiteljici presudom suda prvog stupnja dosuđen trošak od 65.253,68 eura, to joj je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo dosuditi valjalo dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 53.241,39 eura, sa kamatama u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP, čime je, također, pravilno primijenjeno materijalno pravo.

51. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. srpnja 2021. godine, 31. listopada 2023. godine i 22. listopada 2024. godine, budući da se radi o podnescima kojima tužiteljica dostavlja sudu uplatnice za vještačenja i obavještava sud o uplati razlike za vještačenje, koji podnesci nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer su te uplate vidljive na računu suda.

52. Isto tako tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na presudu, jer u spisu nema dokaza taj je taj trošak tužiteljici doista i nastao.

53. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i 1. do 3. tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

54. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela sa žalbom valjalo joj je dosuditi trošak žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

55. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb