Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5204/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika M.D.G.M j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenice MI, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1., 16. i 34. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/1, 98/19, 151/22) i čl. 10. st. 1. t. a) i d) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18, 120/21, 152/24), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-704/2022, od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela pod točkom 1. 3. i 4. i u oduci o kazni za djela pod točkom 1., 2., 3. i 4. izreke, tako da se za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude pod 2. na temelju istog propisa, te učinjena djela prekršaja pod točkom 1. izreke iz čl. 229. st. 1. t. 26. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/1, 98/19, 151/22), pod točkom 3. iz čl. 10. st. 1. t. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18, 120/21, 152/24) i pod točkom 4. izreke pobijane presude iz čl. 10. st. 1. t. d) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 118/18, 120/21, 152/24), na temelju tih propisa, za svako djelo uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ), utvrđuje novčana kazna I okrivljeniku M.D.G.M j.d.o.o. u iznosu od po 2.700,00 eura (dvijetisućesedamsto eura), za svako djelo i II okrivljenici MI u iznosu od po 400,00 eura (četiristo eura), za svako djelo, pa se na temelju čl. 39. PZ izriče ukupna novčana kazna I okrivljeniku M.D.G.M j.d.o.o. u iznosu od 10.800,00 eura (desettisućaosamsto eura) i II okrivljenici MI u iznosu od 1.600,00 eura (tisućušesto eura), koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.160,00 eura, I okrivljenik i od 800,00 eura, II okrivljenica, zbog prekršaja iz čl. čl. 229. st. 1. t. 1., 16. i 34. i st. 2. Zakona o radu i čl. 10. st. 1. t. a) i d) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći, činjenično opisanih u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, svaki.

3. Navedenom presudom okrivljenici su oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog pod točkom III.

4. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o kazni za djela pod točkom 1., 2., 3. i 4. izreke i oslobađanja okrivljenika od optužbe za djelo pod točkom III. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, ali da su djela okrivljenika pravno označena po propisima koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, iako su nakon počinjenja prekršaja, do donošenja ove presude stupili na snagu dana 1. 1.2023. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“, broj 151/22) i dana 1.1.2025. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“, broj 152/24), kojima su za predmetne prekršaje propisane blaže novčane kazne pravnoj osobi i odgovornoj osobi pravne osobe, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti, sukladno čl. 3. PZ izmijenio pravne kvalifikacije djela pod točkom 1., 3. i 4. izreke pobijane presude i primijenio izmijenjene odredbe navedenih Zakona kao blažih propisa, kao u izreci pod točkom I., a u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke nije izmijenjena pravna kvalifikacija, s obzirom da novi propis, čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. t. 46. Zakona o radu propisuje širu obvezu dostavljanja obračuna iznosa plaće u slučaju kada poslodavac na dan dospjelosti tu plaću ne isplati, odnosno za razliku od ranijeg Zakona, propisuje obvezu dostave dva obračuna plaće, te je stroži za počinitelja.

8. Nadalje, ispitujući odluku o kazni za djela pod točkom 1., 2., 3. i 4. izreke, u smislu navoda žalbe, ovaj sud nalazi da je ista preblaga, na što osnovano u žalbi ukazuje žalitelj. Naime, za predmetne prekršaje propisana je novčana kazna od 8.090,00 do 13.270,00 eura, poslodavcu pravnoj osobi i od 920,00 do 1.320,00 eura, odgovornoj osobi pravne osobe, za djelo pod točkom 1. izreke, zatim od 6.100,00 do 100.000,00 kuna, poslodavcu pravnoj osobi i od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe, za djelo pod točkom 2. izreke i od 7.960,00 do 13.270,00 eura, poslodavcu pravnoj osobi i od 920,00 do 1.320,00 eura, odgovornoj osobi u pravnoj osobi poslodavca, za djela pod točkom 3. i 4. izreke, pa po ocjeni ovog suda, a suprotno tvrdnji žalitelja, u ovom slučaju, imajući u vidu i veliki protek vremena od počinjenja prekršaja, ima osnove za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčane kazne okrivljenicima, koji ranije nisu prekršajno kažnjavani, ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje, ali ne ispod iznosa utvrđenih ovom presudom.

9. Slijedom navedenog djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačena je pobijana presuda i okrivljenicima je za svako djelo utvrđena novčana kazna kao u izreci, koju ovaj sud smatra primjerenom težini djela, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

10. Odlučujući dalje u odnosu na točku III izreke pobijane presude, ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenike za to djelo oslobodio od optužbe, te da je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu.

11. Naime, predmetnim optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavljala na teret alternativno propisana radnja izvršenja prekršaja iz članka 229. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o radu „ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu na propisan način“, kako je opisano u izreci pobijane presude pod točkom III. i činjeničnom opisu u optužnom prijedlogu pod točkom I.

12. Nadalje, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odluku o oslobađanju okrivljenika od optužbe ne temelju čl. 182. t. 1. PZ obrazložio time da sukladno odredbi čl. 5. st. 1. Zakona o radu poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a da sukladno članku 5. stavak 2. citiranog Zakona evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, te da sukladno odredbi članka 5. stavak 4. Zakona o radu, ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. toga članka. Iz citirane materijalne odredbe, čije kršenje je kažnjivo odredbom čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, proizlazi da je radnja prekršajnog djela vezana za provedbeni propis o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima, te da se prekršajna odgovornost veže uz povredu druge norme (propisa) koja dopunjuje biće prekršajnog djela, dok u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu, suprotno tvrdnji žalitelja, radnja prekršaja nije vezana uz provedbeni propis, koji isto tako nije niti naveden kao provedbeni propis, a na temelju čijih odredaba je određeno koje podatke moraju sadržavati evidencije o radnom vremenu, a bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju, zbog čega djelo kako je činjenično opisano u predmetnom optužnom aktu pod točkom I. nije prekršaj.

13. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, pa nije odlučno to što su u ovom slučaju mjerodavni čl. 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima („Narodne novine“, broj 73/17) u optužnom prijedlogu pod točkom I. navedeni u zakonskom opisu prekršaja i neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe za djelo pod točkom III. izreke pobijane presude.

14. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.