Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-412/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ĆID, izvjestiteljice i članice, ĆI, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-666/2024-15 od 27. svibnja 2025., u sjednici održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-666/2024-15 od 27. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 broj O-308/24 od 19. travnja 2024. nedopuštena, te da radni odnos tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto „Rukovoditelja službe I u Službi pravnih i općih poslova“, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju donijeta 19. travnja 2024. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) te da radni odnos tužitelja temeljem navedene Odluke nije prestao (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu /“Narodne novine“, broj: 71/14, 127/17 i 98/19, u daljnjem tekstu: ZR- a); za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika (čl. 124. st. 1. ZPP-a) te za naknadu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 158/23, u daljnjem tekstu: OT/).

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženik to stoga što pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ni razlozima obrazloženja niti sa sadržajem spisa, kao što ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

8. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u odnosno ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da iz Odluke otkazu proizlazi da se istom tužitelju zaposlenom na radnom mjestu Rukovoditelja Službe I u Službi pravnih i općih poslova otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenoga 2022. zbog skrivljenog ponašanja i kršenja obveza iz radnog odnosa uz obrazloženje da je isti 12. veljače 2024., kao osoba odgovorna za rad Službe pravnih i općih poslova na upit direktora da li TI ostvaruje pravo na povećanje plaće od 12,9%, temeljem čl. 59. Kolektivnog ugovora izradio pisano tumačenje i uputu koju je 12. veljače 2024. u kojima navodi da je mišljenja da radnik TI nije radnik s posebnim ovlastima iz odredbe čl. 1. st. 2. Kolektivnog ugovora; da se na njega primjenjuje Kolektivni ugovor te da treba ostvariti povećanje plaće od 12,9% kao i sva prava iz Kolektivnog ugovora;

-da se u Odluci o otkazu nadalje navodi da je temeljem takvog tumačenja i upute Služba računovodstva i financijskih poslova je TI obračunala i isplatila uvećanu plaću za 12,9%, pri čemu da je tužitelj u trenutku izrade takvog tumačenja i upute znao da TI ima sklopljen ugovor o radu direktora/člana Uprave, odnosno da se na TI ne primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora, sve to neovisno od činjenice da je 15. siječnja 2024. pod točkom 3. dnevnog reda tužitelj glasovao za zaključak da se Kolektivni ugovor ne primjenjuje na TI pa takvo postupanje radnika prema ocjeni poslodavca predstavlja skrivljeno ponašanje i razlog za otkaz ugovora o radu s time da navedene činjenice i razlozi za otkaz predstavljaju okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozorava na povrede obveza iz radnog odnosa ili mu omogućuje iznošenje obrane u smislu čl. 107. st. 1. i st. 2. Kolektivnog ugovora;

-da je odredbom čl. 85. Kolektivnog Ugovora iz 2020. propisano da kada se tijekom radnog vijeka radnika smanjuje njegova radna sposobnost utvrđena po nadležnoj ustanovi, zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti, kao i pet godina prije stjecanja prava radnika na starosnu mirovinu, poslodavac je dužan osigurati povoljnije uvjete rada za tog radnika, bez umanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nego su nastupile spomenute okolnosti, dok je čl. 1. st. 2. propisano da odredbe KU-a obvezuju potpisnike i radnike zaposlene kod tuženika, izuzev radnika zaposlenih na radnim mjestima s posebnim ovlastima;

-da je TI bio direktor tuženika do 3. ožujka 2023., budući da je toga dana Skupština Društva (tuženika) donijela Odluku o opozivu direktora/člana Uprave Društva, koji upis promjene je proveden u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu 6. ožujka 2023.;

-da je TI i nakon prestanka obavljanja poslova direktora (radnik s posebnim ovlastima), nastavio raditi kod tuženika te mu je novi Ugovor o radu ponuđen 15. travnja 2024., kojeg je prihvatio, a za poslove radnog mjesta Rukovoditelja službe prodaje (iskaza zz tuženika ĐI, koji nadodaje i da mu je nadalje isplaćivana plaća upravo za to radno mjesto);

-da je TI napunio 60 godina života dana 14. listopada 2022.;

-da je 15. siječnja 2024. Povjerenstvo za tumačenje odredaba KU-a dalo tumačenje na pitanje da li TI u trenutku kada navršava 60 godina kao direktor i državni dužnosnik ostvaruje navedeno pravo definirano čl. 85. KU-a, a prema čl. 1. st. 2. KU-a, u kojem je izrazilo svoje tumačenje da se KU ne primjenjuje na njega (u trenutku kada je isti napunio 60 godina života obnašao je funkciju direktora-radnika zaposlenog na radom mjestu s posebnim ovlastima);

-da nije sporno da je tužitelj dao navedeno tumačenje kao član Povjerenstva;

-da je e-mailom od 12. veljače 2024. zz tuženika ĐI od tužitelja i EI, zatražio da se konačno donese stav da li TI ima pravo na uvećanje plaće od 12,9%, u odnosu na primjenu navedenih odredaba KU-a;

-da je tužitelj e-mailom od 12. veljače 2024. odgovorio da posebne ovlasti koje je imao TI prestaju postojati njegovim opozivom s dužnosti direktora i to konkretno Odlukom Skupštine društva od 3. ožujka 2023., koju je trebao pratiti raskid njegovog Ugovora o radu uz ponudu novog ugovora s drugačijim uvjetima i materijalnim pravima iz radnog odnosa pa tužitelj u e-mailu zaključuje da TI od ožujka 2023. nije radnik s posebnim ovlastima iz čl. 1. st. 2. KU-a, a kako je i dalje radnik tuženika, to se na njega primjenjuju sve odredbe KU-a,

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da davanjem mišljenja o statusu i primjeni KU-a na TI i to u dva različita trenutka, odnosno u trenutka kada je isti bio direktor odnosno radnik s posebnim ovlastima i u trenutku kada je opozvan odlukom Skupštine društva s te pozicije, tužitelj nije počinio povredu svoje radne obveze na način da je pogrešno savjetovao tuženika da TI od trenutka kada je opozvan sa funkcije direktora, a nastavlja raditi kod tuženika, ostvaruje pravo na uvećanu plaću za 12,9%, jer je takvo tumačenje primjene odredaba KU-a pravilno, kako to zaključuje i sud prvog stupnja, s kojim se zaključkom slaže i ovaj viši sud, tako da nije bilo zakonske osnove za donošenje redovitog otkaza Ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo na način da je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

10. Na žalbene navode još valja dodati da nije sporno da je TI odlukom Skupštine društva od 3. ožujka 2023. opozvan s dužnosti direktora te da je ta odluka 6. ožujka 2023. provedena u sudskom registru Trgovačkog suda tako da je neprihvatljivo tumačenje tuženika da je neovisno o navedenom TI **.**.2024., kada je tužitelj dao svoje mišljenje, i dalje imao status direktora odnosno osobe s posebnim ovlaštenjima pa da se na njega ne bi primjenjivao KU.

11. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s OT).

12. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155.s t. 1. ZPP-a).ž

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke II. i III.).

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac