Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-567/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Golubić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava iz Zagreba, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćnici Emiliji Čibarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3012/2021-21 od 27. siječnja 2023., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Klinička bolnica Dubrava kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3012/2021-21 od 27. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici ŽĆ bruto iznos od 1.007,40 EUR– a[1] (7.590,27 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 EUR–a (8.437,50 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3012/2021-21 od 27. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Klinička bolnica Dubrava isplatiti tužiteljici ŽĆ bruto iznos preko 1.007,40 EUR–a (7.590,27 kn) do 1.084,87 EUR–a (8.173,98 kn) (za iznos od 77,47 EUR–a (583,71 kn)), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice ŽĆ za isplatu bruto iznosa od 77,47 EUR–a (583,71 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2016. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 1.084,87 EUR–a (8.173,98 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 EUR–a (8.437,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 27. siječnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 29. kolovoza 2022. (list 273-275 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala jer je tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), umjesto primjenom osnovice u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn), isplati bruto iznos od 1.041,49 EUR–a (7.847,16 kn), a na ime razlike plaće koja je nastala jer tuženik u razdoblju od 1. veljače 2020. pa do 29. veljače 2020., od 1. travnja 2020. pa do 30. travnja 2020., od 1. svibnja 2020. pa do 31. svibnja 2020. i od 1. srpnja 2020. pa do 31. srpnja 2020. nije obračunavao i isplaćivao tužiteljici dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te jer je tužiteljici pogrešno obračunavao iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja isplati bruto iznos od 43,38 EUR–a (326,84 kn), dakle ukupan bruto iznos od 1.084,87 EUR–a (8.174,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 684,35 EUR–a (5.156,25 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre,

- da je tuženik u dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn),

- da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak sporazumu), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma,

- da je odredbama iz čl. IV.–V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok je pri tome kao osnovna kategorija povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je odredbom iz čl. XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP–a manji od 3%,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.'',

- da bi pravo na isplatu na temelju citiranih odredbi potvrđivao i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da pravo na isplatu na temelju citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto,

- da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, ali da se, sukladno odredbi iz čl. 192. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14), kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a koji može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom,

- da se upravo u čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU/12) uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama, slijedom čega nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama,

- da su navedene Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali da se, sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14), na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, slijedom čega je rok važenja navedenih Izmjena istekao 26. siječnja 2017.,

- da iz priložene dokumentacije proizlazi da je Državni zavod za statistiku 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP–a za drugo tromjesečje 2015. godine, a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. godine,

- da je Državni zavod za statistiku 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP–a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine,

- da je Državni zavod za statistiku 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP–a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014., iz čega proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP–a 2%, tako da je krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja) te da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da se, slijedom toga, osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto, tako da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog odredbom iz čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu,

- da je odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20 – u daljnjem tekstu: KU) ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća,

- da je odredbom iz čl. 49. st. 1. KU–a ugovoreno da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a da je odredbom iz čl. 49. st. 9. KU–a ugovoreno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- da je odredbama iz čl. 55. KU–a, ugovoreno, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću,

- da je odredbom iz čl. 34. st. 1. KU–a ugovoreno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu,

- da je odredbom iz čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17, 47/18, 123/19 i 66/20 – u daljnjem tekstu: TKU17), ugovoreno da, ako je zaposlenik u javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje,

- da je odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad,

- da je odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad),

- da je odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a da je odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

7.1. Ovdje valja napomenuti da je tuženik uz podnesak od 27. srpnja 2022. (list 267- 268 spisa) te uz podnesak od 29. kolovoza 2022. (list 269-272 spisa) dostavio obračun razlike plaće koja je u utuženom razdoblju nastala jer je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću tužiteljici primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), umjesto primjenom osnovice u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn), zatim jer nije obračunavao i isplaćivao tužiteljici dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te jer je tužiteljici pogrešno obračunavao iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sukladno kojem je tužiteljica podneskom od 29. kolovoza 2022. konačno postavila tužbeni zahtjev.

7.2. Tuženik je zatim na ročištu od 30. kolovoza 2022. (list 282 spisa) naveo, između ostalog, da ne osporava matematički obračun tužbenog zahtjeva.

8. S obzirom na to da je dokazala da joj tuženik u utuženom razdoblju, iako je na to imala pravo, nije obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn), niti joj je obračunavao i isplaćivao dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu, s time da joj je i pogrešno obračunavao iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, tužiteljici bi na ime razlike plaće, imajući pritom u vidu i obračun razlike plaće koji je tuženik dostavio uz podnesak od 27. srpnja 2022. i uz podnesak od 29. kolovoza 2022., pripadao ukupan bruto iznos od 1.084,87 EUR–a (8.173,98 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 92. st. 3. ZR–a i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

9. Samim time, neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. važile sve do (uključujući) 26. siječnja 2017., pa tako i u dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017., i to iz razloga koji su navedeni pod točkom 6. obrazloženja ove odluke.

10. Međutim, tuženik u svojim daljnjim žalbenim navodima osnovano ističe da je u odnosu na najstariji dio utuženog iznosa, i to konkretno iznos od 77,47 EUR–a (583,71 kn) koji tužiteljica potražuje na ime razlike plaće za prosinac 2015., nastupila zastara.

11. Naime, odredbom iz čl. 139. ZR–a propisano je da, ako ZR–om ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina

12.1. Odredbom iz čl. 215. st. 1. ZOO–a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a odredbom iz čl. 216. ZOO–a propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

12.2. isto tako, odredbom iz čl. 300. st. 2. ZOO–a propisano je da se rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a da ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca, dok je odredbom iz čl. 300. st. 3. ZOO–a propisano da se, ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa sljedeći radni dan.

13. Nadalje, odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 110/19 – u daljnjem tekstu: ZBSNDRH) propisano je koji su sve dani u Republici Hrvatskoj neradni.

14. Budući da je iznos od 77,47 EUR–a (583,71 kn) dospio na plaćanje 15. siječnja 2016., da je zastara za taj iznos, sukladno odredbi iz čl. 215. st. 1. ZOO–a, počela teći 16. siječnja 2016., da je zadnji dan zastarnog roka, sukladno odredbi iz čl. 139. ZR–a, bio u subotu 16. siječnja 2021., koji dan nije bio neradni u smislu odredaba ZBSNDRH–a pa nije bilo mjesta primjeni odredaba iz čl. 300. st. 2. i 3. ZOO–a, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. siječnja 2021., vidljivo je da je u odnosu na konkretan iznos nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 216. ZOO–a.

15. Prema tome, tužiteljici na ime razlike plaće u utuženom razdoblju pripada konačan bruto iznos od 1.007,40 EUR–a (7.590,27 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok joj to pravo u odnosu na preostali dio zatraženog bruto iznosa od 77,47 EUR–a (583,71 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. siječnja 2016. pa do isplate, ne pripada.

16. Suprotno preostalim žalbenim navodima tuženika, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom I. izreke pobijane presude, kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 EUR–a (8.437,50 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (27. siječnja 2023) pa do isplate, kao i pod točkom II. izreke pobijane presude, kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 3., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 42., Tbr. 48. t. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, utemeljio na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

18. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović