Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-851/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Karlo Guzobad, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, protiv tuženika NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Raspović, odvjetnica u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1477/2020-19 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020- 19 od 28. siječnja 2022. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice PB za isplatu iznosa od 4.975,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose u valuti EUR kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude i sudi:

Nalaže se tuženiku NB isplatiti tužiteljici PB iznos od 4.975,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 56,68 EUR od 11. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR od 11. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 57,64 EUR od 11. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 58,13 EUR od 11. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 58,84 EUR od 11. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 59,33 EUR od 11. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 59,82 EUR od 11. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 60,32 EUR od 11. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 60,82 EUR od 11. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 61,32 EUR od 11. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 63,42 EUR od 11. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR od 11. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 64,37 EUR od 11. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 64,85 EUR od 11. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 65,33 EUR od 11. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 65,81 EUR od 11. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR od 11. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR od 11. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR od 11. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 67,86 EUR od 11. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR od 11. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 68,86 EUR od 11. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 69,37 EUR od 11. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 69,89 EUR od 11. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.452,58 EUR od 9. svibnja 2018. do isplate, sve po stopi koja se od 11. svibnja 2016. pa do 30. lipnja 2016. obračunava po stopi od 8,05%, od 1. srpnja 2016. pa do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88%, od 1. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%, od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 1. siječnja 2018. pa do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3%, od 1. siječnja 2020. pa do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice PB kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice PB u dijelu u kojem ista od tuženika NB potražuje kunsku protuvrijednost iznosa od 4.975,24 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. važeće na dan plaćanja.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice PB kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. pod stavcima II. i III. izreke i rješava:

1. Nalaže se tuženiku NB naknaditi tužiteljici PB trošak parničnog postupka u iznosu od 879,63 EUR u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika NB za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6.450,00 kuna/856,07 EUR[1] kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku NB naknaditi tužiteljici PB trošak sastava žalbe u iznosu od 207,38 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika NB za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku NB da tužiteljici PB isplati iznos od 4.975,24 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. važeće na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 56,68 EUR-a tekućom od 11.05.2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,16 EUR-a tekućom od 11.06.2016. godine do isplate,

- na iznos od 57,64 EUR-a tekućom od 11.07.2016. godine do isplate,

- na iznos od 58,13 EUR-a tekućom od 11.08.2016. godine do isplate,

- na iznos od 58,84 EUR-a tekućom od 11. 09.2016. godine do isplate,

- na iznos od 59,33 EUR-a tekućom od 11.10.2016. godine do isplate,

- na iznos od 59,82 EUR-a tekućom od 11.11.2016. godine do isplate,

- na iznos od 60,32 EUR-a tekućom od 11.12.2016. godine do isplate,

- na iznos od 60,82 EUR-a tekućom od 11.01.2017. godine do isplate,

- na iznos od 61,32 EUR-a tekućom od 11.02 2017. godine do isplate,

- na iznos od 63,42 EUR-a tekućom od 11.03.2017. godine do isplate,

- na iznos od 63,89 EUR-a tekućom od 11.04.2017. godine do isplate,

- na iznos od 64,37 EUR-a tekućom od 11.05.2017. godine do isplate,

- na iznos od 64,85 EUR-a tekućom od 11.06.2017. godine do isplate,

- na iznos od 65,33 EUR-a tekućom od 11.07.2017. godine do isplate,

- na iznos od 65,81 EUR-a tekućom od 11.08.2017. godine do isplate,

- na iznos od 66,37 EUR-a tekućom od 11.09.2017. godine do isplate,

- na iznos od 66,86 EUR-a tekućom od 11.10.2017. godine do isplate,

- na iznos od 67,36 EUR-a tekućom od 11.11.2017. godine do isplate,

- na iznos od 67,86 EUR-a tekućom od 11.12.2017. godine do isplate,

- na iznos od 68,36 EUR-a tekućom od 11.01.2018. godine do isplate,

- na iznos od 68,86 EUR-a tekućom od 11.02.2018. godine do isplate,

- na iznos od 69,37 EUR-a tekućom od 11.03.2018. godine do isplate,

- na iznos od 69,89 EUR-a tekućom od 11.04.2018. godine do isplate,

- na iznos od 3.452,58 EUR-a tekućom od 09.05.2018. godine do isplate, sve po stopi koja se od dana 11.05.2016. godine pa do dana 30. lipnja 2016. godine obračunava po stopi od 8,05 %, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88 %, od dana 01.01.2017. godine pa do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68 %, od dana 01.07.2017. godine pa do dana 31.12.2017. godine po stopi od 7,41 %, od dana 01.01.2018. godine pa do dana 30.06.2018. godine po stopi od 7,09 %, od dana 01.07.2018. godine do dana 31.12.2018. godine po stopi od 6,82 %, od dana 01.01.2019. godine do dana 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 %, od dana 01.07.2019. godine pa do dana 31.12.2019. godine po stopi od 6,3 %, od dana 01.01.2020. godine pa do dana 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 %, od dana 01.07.2020. godine pa do isplate po stopi od 5,89 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

2. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. pod stavkom I. izreke odbačena je tužba u kojoj je sadržan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 435,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. važeće na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 52,84 EUR-a tekućom od 11.09.2015. godine do isplate,

- na iznos od 53,29 EUR-a tekućom od 11.10.2015. godine do isplate,

- na iznos od 53,74 EUR-a tekućom od 11.11.2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,20 EUR-a tekućom od 11.12.2015. godine do isplate,

- na iznos od 54,66 EUR-a tekućom od 11.01.2016. godine do isplate,

- na iznos od 55,12 EUR-a tekućom od 11.02.2016. godine do isplate,

- na iznos od 55,74 EUR-a tekućom od 11.03.2016. godine do isplate,

- na iznos od 56,21 EUR-a tekućom od 11.04.2016. godine do isplate,

sve po stopi koja se od dana 11.09.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine obračunava po stopi od 8,14 %, od dana 01.01.2016. godine pa do isplate po stopi od 8,05 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Stavkom II. izreke prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka. Stavkom III. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.450,00 kuna/856,07 EUR.

3. Protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. te protiv rješenja istog suda poslovni broj P-1477/2020-19 od 28. siječnja 2022. pod stavcima II. i III. izreke, žali se tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 EUR.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti, predlaže žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 1.650,00 kuna/218,99 EUR.

5. Žalba tužiteljice protiv presude prvostupanjskog suda je djelomično osnovana.

6. Žalba tužiteljice protiv pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao bivši bračni dug isplati utuženi iznos na ime polovice iznosa kredita kojeg je ista podigla dana 7. rujna 2011. kod Privredne banke Zagreb d.d., za vrijeme trajanja bračne zajednice, a kojeg je nastavila otplaćivati i nakon prestanka bračne zajednice.

8. Prilikom ispitivanja presude i rješenja prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, te postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

9. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da su stranke sklopile brak 6. rujna 2008.,

- da je brak stranaka razveden 29. travnja 2015.,

- da je tužiteljica 7. rujna 2011. sklopila ugovor o kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d., kojim joj je odobren kredit u iznosu od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Privredne banke Zagreb d.d.,

- da iz podneska Privredne banke Zagreb d.d. od 3. ožujka 2021. s uplatama kredita na ime PB broj [broj kredita] proizlazi da je kredit u cijelosti otplaćen 8. svibnja 2018., da su rate kredita obračunate u iznosima u kunama i valuti EUR, a da je u spornom razdoblju otplata vršena 7., 8. ili 9. u mjesecu u mjesečnim iznosima od 1.520,00 kuna za svaki mjesec u protuvrijednosti EUR, a da je u mjesecu svibnju 2018. dodatno izvršena otplata kredita u iznosu od 51.449,83 kuna u protuvrijednosti EUR,

- da je iz otplatne tablice s prikazom efektivne kamatne stope izrađene 7. rujna 2011. od strane Privredne banke Zagreb d.d. razvidno da je korisnik kredita u iznosu od 15.000,00 EUR PBA, da je datum dospijeća svake rate kredita bio 10. u mjesecu, a da otplatna rata za razdoblje od listopada 2012. do rujna 2021. iznosi 193,39 EUR,

- da iz podneska Privredne banke Zagreb d.d. od 23. ožujka 2017. proizlazi da je nenamjenski kredit broj 9016113103 u iznosu od 15.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna korišten 13. rujna 2011. isplatom u iznosu od 2.133,23 kune u protuvrijednosti od 285,00 EUR - naknada za administraciju, isplatom u iznosu od 110.141,78 kuna u protuvrijednosti od 14.715,00 EUR - na račun u banci, vlasnik računa PB,

- da iz podneska HETA Asset Resolution Hrvatska d.o.o. Zagreb od 3. travnja 2017., u prilogu kojeg je pregled plaćenosti potraživanja od 31. ožujka 2017. i račun R-1 za Mazdu 6 CD 120 Sport active od 28. rujna 2007., proizlazi da je klijent NB, Prijevoznički [obrt], vl. NB, izvršio prijevremenu otplatu ugovora o financijskom leasingu broj 020900316 s danom 30. rujnom 2011., sukladno ponudi od 28. rujna 2011. u iznosu od 48.879,08 kuna/6.487,37 EUR,

- da iz podneska Erste&Steiermarkische Bank d.d. od 26. svibnja 2017. proizlazi da je tuženik u navedenoj banci imao dva ugovorena kredita, i to od 11. svibnja 2006. kredit za investicije u iznosu od 12.500,00 EUR, i od 17. studenog 2008. kredit za trajna obrtna sredstva u iznosu od 55.000,00 kuna/7.299,75 EUR,

- da se tuženikov kredit za investicije odnosio na razdoblje do 24. kolovoza 2011., dok se kredit za trajna obrtna sredstva odnosio na razdoblje do 8. studenog 2015.,

- da je iz pregleda prometa po partiji navedenog kredita za razdoblje od 17. studenog 2008. do 8. studenog 2015. razvidno da je 30. rujna 2011. izvršena veća uplata na kredit u iznosu od 19.197,65 kuna/2.547,97 EUR,

- da iz navedenih podnesaka banaka, koje prvostupanjski sud smatra vjerodostojnim, proizlazi da je predmetni kredit korišten 13. rujna 2011. isplatom na račun tužiteljice, da je tuženik 30. rujna 2011. izvršio prijevremenu otplatu ugovora o financijskom leasingu za automobil marke Mazda u iznosu od 48.879,08 kuna/6.487,37 EUR, te da je 30. rujna 2011. izvršena uplata na kredit za investicije tuženika u iznosu od 19.197,65 kuna/2.547,97 EUR,

- da iz stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da je ista tuženiku dala određeni iznos, kojeg se ne sjeća, za zatvaranje dugova nastalih prije sklapanja braka, a da iz dokumentacije u spisu proizlazi da se radi o iznosu od 68.076,73 kune/9.035,33 EUR,

- da tuženik u svom iskazu negira bilo kakvo novčano sudjelovanje tužiteljice u njegovim dugovima prije sklapanja braka, navodeći da je predmetni kredit utrošen isključivo na zajednički život stranaka,

- da je iskaz tuženika djelomično proturječan materijalnim dokazima u spisu i iskazima svjedoka,

- da iz iskaza svjedoka proizlazi da je kredit, osim na zajednički život stranaka, utrošen i na zatvaranje kredita za automobil,

- da je prigovor presuđene stvari osnovan u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva isplatu iznosa od 435,80 EUR u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od rujna 2015. do travnja 2016., jer je čitanjem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2491/16-28 od 25. siječnja 2018. utvrđeno da je u pogledu navedenog zahtjeva među istim strankama već pravomoćno odlučeno, a zbog čega je tužbu u tom dijelu tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti sukladno čl. 333. st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala pravnu osnovu na temelju koje potražuje utuženi iznos od tuženika, odnosno da bi se radilo o ugovoru o zajmu, a što niti ne traži, niti je navedeno u činjeničnom supstratu tužbe, pa kako sud ne smije utvrđivati postoje li još koje činjenice koje bi mogle biti pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, da je tako tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Međutim, prvenstveno valja istaknuti da, sukladno odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a, sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva.

12. U predmetnom postupku tužiteljica je bila dužna dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, konkretno da se radilo o zajedničkoj obvezi stranaka predmetne parnice koja proizlazi iz bračne zajednice.

13. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit podigla 2011., dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da ga je otplaćivala i nakon prestanka bračne zajednice. Nadalje, iz iskaza stranaka, te svjedoka u predmetnom postupku, proizlazi da je kredit utrošen do razvoda braka stranaka na šire potrebe zajedničkog kućanstva (stranke su uređivale kuću, tuženik je bio kum na svadbi, tužiteljica ističe da je navedenim novcem podmiren i tehnički pregled za automobil, dok tuženik ističe da je novac potrošen „na minuse i svadbe“).

14. S obzirom na navedeno, dug po konkretnom kreditu predstavlja zajedničku obvezu bračnih drugova, jer je novac dobiven njime djelomično utrošen za podmirivanje obveza zajedničkog kućanstva, te djelomično za povećanje zajedničke imovine bračnih drugova (u smislu povećane vrijednosti zajedničke kuće koju su tim kreditom renovirali). Dakle, predmetni kredit koristili su i tužiteljica i tuženik za potrebe obiteljske zajednice. I sam tuženik u svom iskazu navodi da je kredit utrošen isključivo na zajednički život stranaka, pa su stoga i tužiteljica i tuženik obvezni jednako sudjelovati u otplati istog, odnosno svaki u ½ dijela.

15. S tim u vezi valja reći da prestanak bračne zajednice i razvod braka ne mijenja odnose proistekle iz te obveze. Naime, ona strana koja je umjesto druge isplatila dug u cijelosti ili djelomično ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je bila dužna učiniti, što se postiže obveznopravnim zahtjevom, kako je tužiteljica i zatražila u ovom postupku. Budući da je u konkretnom slučaju tužiteljica ispunila obveze tuženika i nakon prestanka bračne zajednice, tada je i tuženik dužan vratiti tužiteljici polovicu rata, odnosno onog dijela kredita koji otpada na njega.

16. Pritom valja dodati da je i u postupku koji je ranije vođen između istih stranaka u pogledu istog kredita (u kojem je bilo utuženo drugo vremensko razdoblje) pravomoćno presuđeno da obveza otplate kredita koji je predmet i ovog postupka predstavlja zajedničku obvezu bračnih drugova, i da nakon prestanka bračne zajednice ona strana koja je umjesto druge isplatila dug u cijelosti ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri dio koji otpada na drugu stranu (presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2491/2016-28 od 25. siječnja 2018. i presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-368/2018-2 od 26. studenog 2018.).

17. Prema tome, kako predmetni kredit predstavlja zajedničku obvezu ovdje stranaka, tako je valjalo naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici polovicu iznosa kredita kojeg je ista podmirila nakon prestanka bračne zajednice, i to u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2018., zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u smislu čl. 52. st. 1., čl. 53. st. 1. i čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u svezi čl. 249. st. 1. i čl. 250. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11), te čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.

18. Zaključno, u odnosu na prigovor tuženika koji je isti navodio tijekom postupka da je tužiteljica pogrešno postavila tužbeni zahtjev u valuti EUR, valja reći da je tužiteljica pravilno postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.975,24 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. važeće na dan plaćanja, sve u smislu čl. 22. ZOO-a, no kako je valuta EUR od 1. siječnja 2023. službena valuta Republike Hrvatske uvedena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22) i čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 85/22), tako je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.975,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose u valuti EUR kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, i naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.975,24 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke ove presude, a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista od tuženika potražuje kunsku protuvrijednost iznosa od 4.975,24 EUR po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d. važeće na dan plaćanja (stavak II. izreke ove presude).

19. Što se tiče troška parničnog postupka, valja reći da tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 9. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 EUR, troška zastupanja na ročištima održanima 25. veljače 2021., 13. travnja 2021., 9. prosinca 2021. i 11. studenog 2022. u iznosu od po 1.000,00 kuna/132,72 EUR, odnosno ukupno 5.000,00 kuna/663,61 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 377,58 kuna/50,11 EUR sveukupno iznosi 6.627,58 kuna/879,63 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24., 152/24. i 52/25., dalje: ZPDV) i Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a (stavak I. toč. 1. izreke ovog rješenja).

20. Tuženik, u konačnici, u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a, nema pravo na naknadu troška parničnog postupka (stavak I. toč. 2. izreke ovog rješenja).

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove presude, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom II. izreke ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

22. Tužiteljica, koja je sa žalbom protiv presude i pobijanog dijela rješenja prvostupanjskog suda uspjela u cijelosti (odbijeni dio tužbenog zahtjeva - kunska protuvrijednost iznosa od 4.975,24 EUR nije od utjecaja na odluku o glavnoj stvari jer je tužiteljici u konačnici dosuđen zatraženi iznos, u valuti EUR), ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 EUR, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna/41,48 EUR, odnosno ukupno 1.562,50 kuna/207,38 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić