Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-510/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužiteljice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tužiteljice GL iz [adresa], Š[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tužiteljice ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tužiteljice VL iz [adresa]–[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. tužiteljice LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 15. tužiteljice ŠLG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Branki Šojić–Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici RL, dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi 1.–15. tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3904/2021-28 od 10. svibnja 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-3904/2021-31 od 20. svibnja 2022., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3904/2021-28 od 10. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-3904/2021-31 od 20. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I.–XV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3904/2021-28 od 10. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-3904/2021-31 od 20. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom XXIX. izreke te se predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu 1. tužiteljice ŠL, 2. tužiteljice SL, 3. tužitelja EL, 4. tužiteljice ČL, 5. tužitelja AL, 6. tužiteljice CL, 7. tužiteljice ĆL, 8. tužitelja BL, 9. tužiteljice GL, 10. tužiteljice ML, 11. tužiteljice ĐL, 12. tužiteljice HL, 13. tužiteljice VL, 14. tužiteljice LL i 15. tužiteljice JL ŠLG za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici ŠL na ime razlike plaće bruto iznos od 509,30 EUR–a[1] (3.837,32 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici SL na ime razlike plaće bruto iznos od 538,70 EUR–a (4.058,80 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 3. tužitelju EL na ime razlike plaće bruto iznos od 550,49 EUR–a (4.147,64 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 4. tužiteljici ČL na ime razlike plaće bruto iznos od 675,43 EUR–a (5.089,01 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka IV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 5. tužiteljici FL (pravnoj prednici 5. tužitelja AL) na ime razlike plaće bruto iznos od 423,55 EUR–a (3.191,22 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka V. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 6. tužiteljici CL na ime razlike plaće bruto iznos od 603,98 EUR–a (4.550,66 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka VI. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 7. tužiteljici ĆL na ime razlike plaće bruto iznos od 198,74 EUR–a (1.497,44 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka VII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 8. tužitelju BL na ime razlike plaće bruto iznos od 516,57 EUR–a (3.892,11 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka VIII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 9. tužiteljici GL na ime razlike plaće bruto iznos od 181,17 EUR–a (1.365,03 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka IX. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 10. tužiteljici ML na ime razlike plaće bruto iznos od 543,21 EUR–a (4.092,80 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka X. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 11. tužiteljici ĐL na ime razlike plaće bruto iznos od 559,52 EUR–a (4.215,73 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XI. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 12. tužiteljici HL na ime razlike plaće bruto iznos od 730,75 EUR–a (5.505,86 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 13. tužiteljici VL na ime razlike plaće bruto iznos od 690,71 EUR–a (5.204,15 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XIII. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 14. tužiteljici LL na ime razlike plaće bruto iznos od 708,09 EUR–a (5.335,07 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XIV. izreke),

- nalaže se tuženiku isplatiti 15. tužiteljici ŠLG na ime razlike plaće bruto iznos od 929,23 EUR–a (7.001,26 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka XV. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice ŠL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 28,21 EUR–a (212,54 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XVI. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužiteljice SL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 42,58 EUR–a (320,81 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XVII. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 3. tužitelja EL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 43,35 EUR–a (326,59 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XVIII. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 4. tužiteljice ČL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 55,03 EUR–a (414,60 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XIX. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 5. tužiteljice FL (pravne prednice 5. tužitelja AL) za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 40,37 EUR–a (304,16 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XX. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 6. tužiteljice CL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 47,75 EUR–a (359,78 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXI. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 8. tužitelja BL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 40,71 EUR–a (306,75 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXII. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 9. tužiteljice GL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 9,01 EUR–a (67,91 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXIII. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 10. tužiteljice ML za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 42,77 EUR–a (322,25 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXIV. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 11. tužiteljice ĐL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 44,09 EUR–a (332,20 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXV. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 12. tužiteljice HL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 57,54 EUR–a (433,52 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXVI. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 13. tužiteljice VL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 54,33 EUR–a (409,38 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXVII. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev 14. tužiteljice LL za isplatu preostalog dijela zatraženog bruto iznosa od 55,75 EUR–a (420,02 kn) na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. siječnja 2016. pa do isplate (točka XXVIII. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi 1. –15. tužiteljima trošak parničnog postupka, i to 1. tužiteljici ŠL u iznosu od 93,63 EUR–a (705,46 kn), 2. tužiteljici SL u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 3. tužitelju EL u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 4. tužiteljici ČL u iznosu od 125,14 EUR–a (942,85 kn), 5. tužiteljici FL (pravnoj prednici 5. tužitelja AL) u iznosu od 85,31 EUR–a (642,76 kn), 6. tužiteljici CL u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 7. tužiteljici ĆL u iznosu od 62,56 EUR–a (471,35 kn), 8. tužitelju BL u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 9. tužiteljici GL u iznosu od 56,30 EUR–a (424,21 kn), 10. tužiteljici ML u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 11. tužiteljici ĐL u iznosu od 89,47 EUR–a (674,11 kn), 12. tužiteljici HL u iznosu od 125,14 EUR–a (942,85 kn), 13. tužiteljici VL u iznosu od 125,14 EUR–a (942,85 kn), 14. tužiteljici LL u iznosu od 125,14 EUR–a (942,85 kn) te 15. tužiteljici ŠLG u iznosu od 145,51 EUR–a (1.096,35 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 10. svibnja 2022. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke (točka XXIX. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom XXIX. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žale se 1.–15. tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka koji im je nastao zastupanjem od strane odvjetnika nakon spajanja postupaka, umjesto sukladno vrijednost predmeta spora za koju je propisana nagrada od 75 bodova, prihvati sukladno vrijednosti predmeta spora koju predstavlja zbroj svih pojedinih tužbenih zahtjeva 1.–15. tužitelja u iznosu od 8.359.43 EUR–a (62.984,10 kn), bez specifikacije konkretnog zatraženog iznosa, kao i da im se prizna i dosudi trošak sastava podneska od 14. travnja 2022., a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 124,43 EUR–a (937,50 kn).

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I.–XV. izreke te pod točkom XXIX. izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Žalba 1.–15. tužitelja je osnovana.

3.2. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev 1.–15. tužitelja, konačno postavljen podneskom od 25. travnja 2022. (list 866-874 spisa), da tuženik na ime razlike plaće koja je nastala jer je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do 31. siječnja 2017. (1.–6. tužiteljima i 8.–14. tužiteljima), odnosno u razdoblju od 1. rujna 2016. pa do 31. siječnja 2017. (7. tužiteljici) te u razdoblju od 1. prosinca 2015. pa do 31. siječnja 2017. (15. tužiteljici), obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice za obračun plaće u iznosu od 677,95 EUR–a (5.108,04 kn), umjesto primjenom osnovice u iznosu od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn), isplati: 1. tužiteljici bruto iznos od 537,51 EUR–a (4.049,86 kn), 2. tužiteljici bruto iznos od 581,27 EUR–a (4.379,61 kn), 3. tužitelju bruto iznos od 593,83 EUR–a (4.474,23 kn), 4. tužiteljici bruto iznos od 730,45 EUR–a (5.503,61 kn), 5. tužiteljici (pravnoj prednici 5. tužitelja AL) bruto iznos od 463,92 EUR–a (3.495,38 kn), 6. tužiteljici bruto iznos od 651,73 EUR– a (4.910,44 kn), 7. tužiteljici bruto iznos od 198,74 EUR–a (1.497,44 kn), 8. tužitelju bruto iznos od 557,28 EUR–a (4.198,86 kn), 7. tužiteljici bruto iznos od 198,74 EUR– a (1.497,44 kn), 9. tužiteljici bruto iznos od 190,18 EUR–a (1.432,94 kn), 10. tužiteljici bruto iznos od 585,98 EUR–a (4.415,05 kn), 11. tužiteljici bruto iznos od 603,61 EUR–a (4.547,93 kn), 12. tužiteljici bruto iznos od 788,29 EUR–a (5.939,38 kn), 13. tužiteljici bruto iznos od 745,04 EUR–a (5.613,53 kn), 14. tužiteljici bruto iznos od 763,83 EUR–a (5.755,09 kn) i 15. tužiteljici bruto iznos od 929,23 EUR–a (7.001,26 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, uz naknadu troška parničnog postupka: 1. tužiteljici u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 2. tužiteljici u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 3. tužitelju u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 4. tužiteljici u iznosu od 580,66 EUR–a (4.375,00 kn), 5. tužiteljici (pravnoj prednici 5. tužitelja AL) u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 6. tužiteljici u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 7. tužiteljici u iznosu od 248,86 EUR–a (1.875,00 kn), 8. tužitelju u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 9. tužiteljici u iznosu od 248,86 EUR–a (1.875,00 kn), 10. tužiteljici u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 11. tužiteljici u iznosu od 414,76 EUR–a (3.125,00 kn), 12. tužiteljici u iznosu od 580,66 EUR–a (4.375,00 kn), 13. tužiteljici u iznosu od 580,66 EUR–a (4.375,00 kn), 14. tužiteljici u iznosu od 580,66 EUR–a (4.375,00 kn) i 15. tužiteljici u iznosu od 580,66 EUR–a (4.375,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznoe od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Ovdje valja napomenuti da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 3904/2021-4 od 20. siječnja 2022., sukladno odredbi iz čl. 313. st. 1. ZPP–a, postupak koji je 1. tužiteljica vodila protiv tuženika spojen s postupcima koje su 2.– 15. tužitelji vodili pred prvostupanjskim sudom protiv istog tuženika, i to pod sljedećim poslovnim brojevima: Pr-3907/2021, Pr-2501/2021, Pr-3889/2021, Pr-

3899/2021, Pr-1663/2021, Pr-1668/2021, Pr-2495/2021, Pr-2496/2021, Pr- 2497/2021, Pr-2498/2021, Pr-2499/2021, Pr-2500/2021, Pr-3909/2021 i Pr- 1027/2021., kao i da je 5. tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka preminula, nakon čega je postupak rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 3904/2021-39 od 10. srpnja 2025. nastavljen u odnosu na AL, kao njezinog zakonskog nasljednika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I.–XV. izreke nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da u tome dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod točkom I. –XV. izreke nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da su 1.–15. tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika koji, kao njihov poslodavac, predstavlja javnu službu,

- da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, a kojim je ugovoreno da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i u 2009. godini;

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaće na razini iz 2008. na iznos od 678,06 EUR–a (5.108,84 kn), dok je povećanje osnovice na 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto određeno za trenutak kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a dva uzastopna tromjesečja);

- da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojima je promijenjen čl. III Dodatka Sporazumu, te čl. IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, s time da je promijenjen i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu, odnosno Izmjena i dopuna, i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP–a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III.–V. Izmjena i dopuna,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,

- da je negativni rast BDP–a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014., odnosno 12. tromjesečja uzastopno,

- da je prema priopćenju za javnost Državnog zavoda za statistiku, u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP–a za 1,2%, a u trećem za 2,8%,

- da nijedan od potpisnika, niti Vlada Republike Hrvatske, u zakonom predviđenom postupku nije osporio pravnu narav i valjanost Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu,

- da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao 1.–15. tužiteljima plaću po osnovici od 678,06 EUR–a (5.108,84 kn), odnosno za veljaču 2017. po osnovici od 691,62 EUR–a (5.211,02 kn).

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. –XV. izreke djelomično prihvatio zahtjev 1.–15. tužitelja u dijelu koji se odnosi na njihovo glavno potraživanje, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da je odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku za obavljeni rad isplatiti plaću, a da je odredbom iz čl. 90. st. 1. ZR–a propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću,

- da radnici (u ovom predmetu 1.–15. tužitelji), budući da se spor vodi radi isplate razlike plaće, mogu zahtijevat isplatu iste od svog poslodavca (u ovom predmetu tuženika), kao pasivno legitimirane stranke u postupku, slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji,

- da je, u pogledu pravne valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. kojom je potvrđen sadržaj odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/10-2 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012. te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. utvrđeno:

- da izmjene Kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora,

- da se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima,

- da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima,

- da je neosnovana tvrdnja tuženika kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP proizvod zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III.–V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da iz navedene odredbe, primjenom odredbe iz čl. III. kojim je i utvrđena osnovica od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto; proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće, što znači da se tek primjenom utvrđene osnovice od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto bruto, u slučaju pada realnog tromjesečnog BDP–a, odgađa daljnja uskladba,

- da je tuženik, kao poslodavac, bio u obvezi obračunati i isplatiti 1.–15. tužiteljima plaću u utuženom razdoblju primjenom osnovice u visini od 718,74 EUR–a (5.415,37 kn) bruto, budući da su uvjeti za primjenu odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bili ispunjeni povećanjem BDP–a u drugom i trećem tromjesečju 2015., odnosno 27. studenoga 2015., kada je osnovica trebala biti povećana,

- da je takvo pravno stajalište sadržano i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-20 od 1. prosinca 2020., u kojoj se navodi:

- da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe iz čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja),

- da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV.,

- da ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII, na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji),

- da su, slijedom navedenog, a imajući pritom u vidu i da je za dio potraživanja koje je dospjelo 6. siječnja 2016., i to u odnosu na 1.–6. tužitelje te 8.–14. tužitelje koji su tužbe podnijeli u razdoblju od 11. siječnja 2022. pa do 2. veljače 2022., nastupila zastara u smislu odredbe iz čl. 139. ZR–a, djelomično prihvaćeni tužbeni zahtjevi 1.– 6. tužitelja i 8.–14. tužitelja, uključujući i zatezne kamate koje im u smislu odredbe iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju, dok su tužbeni zahtjevi 7. tužiteljice i 15. tužiteljice u cijelosti prihvaćeni.

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu pod točkom I.–XV. izreke (pobijane) presude u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I.–XV. izreke (pobijane) presude.

11.1. Konkretno, tuženik (kao i tijekom prvostupanjskog postupka) neosnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, i to iz razloga koji su navedeni pod točkom 8. obrazloženja ove odluke.

11.2.1. Neosnovani su prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kao i kasnije Arbitražne odluke.

11.2.2. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu doista nisu potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. , pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), ali da bi to utjecalo na valjanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, odnosno da bi zbog toga Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile ništetne, navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za iste, s time da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi navedeni sindikat bio isključen iz pregovaranja. Identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/10-2 od 7. prosinca 2011. i Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

11.3.1. Tuženik pogrešno smatra i da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu prestale važiti 25. listopada 2016.

11.3.2.1. Naime, mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'' broj: 27/01 i 39/09). Sukladno odredbi iz članka 192. st. 1. ZR–a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, s time da su plaće svakako važan dio radnoga odnosa, dok se u čl. 51. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (''Narodne novine " broj 141/12) uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom Republike Hrvatske, u kojima se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

11.3.2.2. Iako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene na rok od pet godina, kako to proizlazi iz čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, što bi značilo da su iste prestale važiti s danom 25. listopada 2016., valja istaknuti da se sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZR–a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da su važile i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekao je s danom 26. siječnja 2017.

12.1. Međutim, osnovani su žalbeni navodi 1. –15. tužitelja, kao što su osnovani i preostali žalbeni navodi tuženika, da odluka o trošku parničnog postupka sadržana pod točkom XXIX. izreke prvostupanjske presude, a kojom je naloženo tuženiku da svakom od 1.–15. tužitelja naknadi trošak parničnog postupka u odgovarajućem iznosu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, čime je u tome dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

12.2. Trošak koji je 1.–15. tužiteljima nastao zastupanjem od strane odvjetnika prije spajanja postupaka odnosi se na trošak sastava tužbe, dok se trošak koji je 1.–15. tužiteljima nastao zastupanjem od strane odvjetnika nakon spajanja postupaka odnosi na sljedeće troškove: trošak sastava podneska od 14. travnja 2022., trošak sastava podneska od 25. travnja 2022., trošak pristupa na ročište od 27. travnja 2022. i trošak pristupa na ročište za objavu presude od 10. svibnja 2022.

13.1. Prvenstveno valja reći da su nejasni razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da se vrijednost predmeta spora određuje prema najvišem pojedinačnom tužbenom zahtjevu 1.–15. tužitelja, budući da se, u situaciji kada više tužitelja koje zastupa isti punomoćnik ističe prema istom tuženiku više zahtjeva koji su različiti po visini, ali se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a što je u ovom predmetu bio slučaj, vrijednost predmeta spora utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev-791/2023-3 od 2. srpnja 2025.

13.2. Nadalje, nejasni su i razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da 1.–15. tužitelji imaju pravo na povišenje tarifnih stavki od 50% zbog zastupanja više osoba, kada 1.–15. tužitelji u troškovniku predanom na ročištu od 27. travnja 2022. (list 878-881 spisa) konkretno povećanje nisu ni zatražili.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, a primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

15. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatke na koje mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano, odnosno ponovno odlučiti o zahtjevu 1.–15. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka te za svoju odluku navesti jasne razloge, vodeći pritom računa i o tome da sud u parničnom postupku, sukladno odredbi iz čl. 2. st. 1. ZPP–a, odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

16. U pogledu zahtjeva 1.–15. tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović