Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7820/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OG, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac, Klasa: 211-07/25-01/9590, Urbroj: 511-05-13-25-1 od 22. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenice OG kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica OG proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 282. stavak 4. i stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljeniica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura, te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca..
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
6. Prigovor nije osnovan.
7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
8. Okrivljenica u prigovoru ističe da priznaje počinjenje prekršaja, svjesna je svoje nesmotrenosti i krivih odluka, kaje se, a ne slaže sa izrečenom novčanom kaznom zbog slabijih financijskih mogućnosti (kao konobarica u Caffe baru „Schery“), kreditno terećena, podstanar, troškovi stanovanja, vrtić, škole te treninga, suprug teško bolestan te na bolovanju što im znatno smanjuje financijske mogućnosti. Isto tako moli da se razmotri vrijeme izrečene zaštitne mjere ili ista ukine uzevši navedene okolnosti oko djece jer joj je vozačka dozvola „B“ kategorije kao i osobni automobil prijeko potrebni kao jedino prijevozno sredstvo za osnovne životne potrebe (odlaska na posao, briga o zdravlju kako svom tako i obitelji, dovođenja i odvođenja djece u školu i vrtić koje su su od velike važnosti za egzistenciju i dostojanstven život.
9. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica je bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (slabije financijke mogućnosti, zdravstveni razlozi) što okrivljenica nije učinila pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.
10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
11. Naime za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja novčanu kaznu propisanu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj.
12. Imajući na umu da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u visini od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora, i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
13. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice (odbijanje podvrgnuti se ispitivanju prisutstva droga i lijekova u organizmu, odnosno uzimanju krvi i urina radi toksikološkog vještačenja na prisutnost droga i lijekova u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, prijevoza djece, zdravstvenih razloga osim što nije dokazana, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da su navedene okolnosti bile razlog više da se okrivljenica u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
14. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu odbijanje podvrgavanju ispitivanju prisutstva droga i lijekova u organizmu, odnosno uzimanju krvi i urina radi toksikološkog vještačenja na prisutnost droga i lijekova u organizmu, suprotno obvezi postupanja prema zahtjevima policijskog službenika i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja iste te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
15. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice.
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 20,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.
17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. prosinca 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac, u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.
