REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr 1-459/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đura Sessi, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, protiv ovršenika ESC 1 d.o.o. u stečaju, OIB 67154708735, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71A (ranije: KAIĆ d.o.o. Zagreb, Ilica 109, OIB 67154708735), kojeg zastupa stečajni upravitelj Marko Rafaj, radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, koji se rješenjem poslovni broj Pu-Ovr-105/2024-15 od 22. srpnja 2025. oglasio stvarno nenadležnim i Trgovačkog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj Ovr-146/2025-2 od 20. studenoga 2025., 29. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski sud u Vinkovcima.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji donio je 22. srpnja 2025. rješenje poslovni broj Pu-Ovr-105/2024-15 kojim je pod točkom I. izreke utvrdio prekid tog postupka koji se vodio na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Županji, poslovni broj Ovr-1206/2013 od 22. srpnja 2013., zbog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom ESC 1 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71A, a pod točkom II. izreke se oglasio stvarno nenadležnim za daljnje vođenje tog ovršnog postupka, te je taj predmet ustupio na daljnje vođenje Trgovačkom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, nakon čega je spis po pravomoćnosti tog rješenja dostavio Trgovačkom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, smatrajući da je taj sud nadležan za rješavanje u ovom predmetu na temelju odredbe čl. 169. st. 6. i 7. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24. - dalje: SZ).
2. Trgovački sud u Zagrebu nije prihvatio stvarnu nadležnost te je spis poslovni broj Ovr-146/2025 dostavio ovome sudu smatrajući da je u ovom predmetu stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci jer određivanje ovrhe nije povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, pozivajući se na odredbe čl. 37. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ).
3. Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Vinkovcima (Stalna služba u Županji).
4. Iz stanja spisa proizlazi da je na prijedlog ovrhovoditelja Općinski sud u Županji donio 22. srpnja 2013. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1206/2013 kojim je odredio provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika KAIĆ d.o.o., Zagreb, Ilica 109, OIB 67154708735, sada ESC 1 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71A, a nakon što je spis sa Općinskog građanskog suda u Zagrebu ustupljen Općinskom sudu u Županji na temelju odredbe čl. 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13.).
4.1. Nadalje, proizlazi i da je ovršenik, po stečajnom upravitelju Marku Rafaju, podneskom od 25. ožujka 2025., obavijestio sud da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-2153/2022-21 od 24. veljače 2023. nad ovršenikom otvoren stečajni postupak, te je predložio da se u skladu s navedenim odredi prekid predmetnog ovršnog postupka.
5. Odredbom čl. 18. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 16/23. - dalje: ZS) propisano je da općinski sudovi rješavaju ovršne predmete, dok je odredbom čl. 21. toč. 1. istog Zakona propisano da trgovački sudovi odlučuju u parničnim i izvanparničnim predmetima kada je to propisano posebnim zakonom.
6. Prema odredbi čl. 37. st. 1. i 2. OZ-a općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi. Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.
7. Odredbom čl. 169. st. 5. SZ-a propisano je da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja.
7.1. Odredbom čl. 169. st. 6. SZ-a propisano je da se postupci ovrhe i osiguranja iz st. 5. tog članka koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika; da će prekinute postupka ovrhe i osiguranja nastaviti sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.
7.2. Odredbom st. 7. tog članka propisano je da je sud koji vodi postupak ovrhe ili osiguranja iz stavka 6. tog članka dužan u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnoga postupka rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak.
8. Prema ocjeni ovog suda pravilan je stav Trgovačkog suda u Zagrebu da se u konkretnom slučaju sukladno odredbi čl. 37. st. 1. OZ-a ne radi o iznimci jer određivanje ovrhe nije povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi, kao i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 169. st. 6. i 7. SZ-a, s obzirom da se ovdje kao ovrhovoditelj ne pojavljuje razlučni vjerovnik.
9. Naime, odredbom čl. 149. SZ-a propisano je da su razlučni vjerovnici oni koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi i imaju pravo odvojenoga namirenja na toj stvari ili pravo unovčenja prema odredbama članka 248. toga Zakona.
10. Iz navedene odredbe proizlazi da u konkretnom slučaju pretpostavka nadležnosti trgovačkih sudova nije ispunjena. Navedeno stoga što iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi ovrhovoditelj imao status razlučnog vjerovnika. Naime, ovrhovoditelj (Grad Zagreb) se ne poziva na pravo odvojenog namirenja iz stvari i prava upisanih u javne knjige (čl. 149. SZ-a), ne tvrdi da njegova prava proizlazi iz sudskog ili javnobilježničkog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva stvari ili prijenosom prava (članak 150. SZ-a), ne tvrdi da na nekom predmetu iz stečajne mase ima kakvo založno pravo koje nije upisano u javnu knjigu (čl. 151. SZ-a), niti se poziva na okolnosti iz čl. 152. toč. 1.-3. SZ-a, a ovrhovoditelj ne udovoljava uvjetima za stjecanje razlučnog prava niti temeljem čl. 152. toč. 4. SZ-a. Iz spisa ne proizlazi da bi ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu iznosio činjenice koje bi upućivale da bi svojstvo razlučnog vjerovnika mogao imati na temelju odredbe čl. 153. SZ-a, slijedom čega nije riječ o razlučnom vjerovniku u skladu s naprijed citiranim odredbama SZ-a.
10.1. Na temelju svega navedenog, ne može se govoriti o ovrhovoditelju kao razlučnom vjerovniku, slijedom čega se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 169. st. 6. SZ-a.
11. Slijedom svega navedenog, u predmetnom ovršnom postupku ne postoje uvjeti za postupanje sukladno odredbi čl. 169. st. 7. SZ-a i za donošenje rješenja o prekidu postupka, proglašavanju nenadležnosti i ustupanja predmeta Trgovačkom sudu u Zagrebu, već je za postupanje u ovom predmetu, s obzirom da je ovrha određena na novčanim sredstvima ovršenika, stvarno nadležan kao ovršni sud Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, pred kojim je postupak ovrhe započeo, nakon ustupa na temelju odredbe čl. 11. ZS, donošenjem rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika.
12. Zbog tih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP.
Zagreb, 29. prosinca 2025.
Sudac:
Đuro Sessa
