Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3568/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva, Auto za treće tisućljeće d.o.o. /OIB: 90322193022/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Saša Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. /OIB: 94472454976/ sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3198/2022 od 15. ožujka 2024., nadnevka 29. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3198/2022 od 15. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3198/2022 od 15. ožujka 2024. pod stavkom II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen zahtjev za isplatu iznos od 131,64 eura sa zateznim kamatama od 1. veljače 2020. do isplate, a rješenjem utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 417,24 eura (stavak I. izreke), naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 437,50 eura (stavak II. izreke) i odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (stavak III. izreke).
2. Protiv presude i rješenja pod stavcima II. i III. izreke žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. u vezi s člankom 457. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanih odluka slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 182,79 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 131,64 eura (preko nesporno isplaćenog iznosa od 417,24 eura do iznosa od 548,88 eura) na ime razlike u naknadi imovinske štete, nastale u prometnoj nezgodi 10. rujna 2019. na osobnom automobilu marke Suzuki, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a temeljem police kasko osiguranja broj K06800088464, ugovaratelj koje je tužitelj /primatelj leasinga/ za korist osiguranika OTP Leasing d.d. /davatelj leasinga/ s kojim tužitelj ima sklopljen Ugovor o leasingu broj 1040543 za to osobno vozilo.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev ocijenivši osnovanim prigovor aktivne legitimacije istaknut po tuženiku (prava iz Ugovora o kasko osiguranju pripadaju OTP Leasingu kao osiguraniku, a ne tužitelju kao ugovaratelju osiguranja – tužitelj nije dokazao da su na njega ugovorom o cesiji prenesena prava iz osiguranja) i prigovor prava tuženika na umanjenje štete za iznos od 991,84 kuna (tržišnu vrijednost rabljenog branika, visinu koju su stranke učinile nespornom na ročištu održanom 15. veljače 2024. /list 51./), što tužitelj osporava i tvrdi da je aktivno legitimiran po predmetnom traženju jer da je uz tužbu dostavio suglasnost OTP Leasing d.d. od 5. veljače 2020. /osiguranika i davatelja leasinga/ da se šteta isplati njemu, da je iz izvedenih dokaza jasno da je oštećeni branik vraćen tuženiku i da je pogrešno primijenjena odredba članka 23. b/ stavka 1. Uvjeta kasko osiguranja[2] s obzirom da je tuženik vezano za svoje pravo na umanjenje štete trebao dokazati da oštećeni branik na osobnom automobilu registarske oznake i broja [registarska oznaka] ima neku vrijednost i koju.
7. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je prigovor aktivne legitimacije pogrešno ocijenjen po prvostupanjskom sudu.
7.1. Naime, odredbom članka 929. ZOO-a[3] je propisano – „(1) U slučaju osiguranja za tuđi račun ili za račun koga se tiče, obvezu plaćanja premije i ostale obveze iz ugovora dužan je ispuniti ugovaratelj osiguranja, ali on ne može ostvariti prava iz osiguranja, čak i kad drži policu, bez pristanka osobe čiji je interes osiguran i kojoj
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a) 2 Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila / AD 2019/03-1
3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a) ona pripada.“ Citirana odredba podrazumijeva specifičan trostrani pravni odnos – ugovaratelj osiguranja, korisnik osiguranja i osiguratelj prema kojem prava iz ugovora o osiguranju pripadaju osobi čiji je interes korisnika osiguran (osiguraniku), kojom se ne isključuje mogućnost da korisnik osiguranja (osiguranik) izjavi pristanak da osiguratelj isplati osigurninu ugovaratelju osiguranja jer to izrijekom proizlazi iz odredbe članka 929. stavak 1. ZOO-a, a time niti pravo ugovaratelja osiguranja na podnošenje tužbe i pravo zahtijevati isplatu naknade iz osiguranja samo uz pristanak i suglasnost korisnika osiguranja (osiguranika) kao osobe čiji je interes osiguran i kojoj pripadaju prava iz osiguranja (osiguranik može svoju otuđivu tražbinu za naplatu osigurnine poslije nastanka osiguranog slučaja ustupiti drugoj osobi ugovorom o ustupanju tražbine, u kojem slučaju tražbina prelazi na novog vjerovnika i na taj prijenos primjenjuju se opća pravila obveznog prava o ustupanju tražbine /cesiji – članak 80. – 89. ZOO-a/).
8. Stoga pored nespornih činjenica - da je stražnji branik osobnog vozila oštećen 10. rujna 2019., da je nakon izvida štete po tuženiku, oštećeni stražnji branik po tužitelju (ugovaratelju osiguranja / primatelju leasinga) zamijenjen novim u siječnju 2020. (tužitelj je popravkom osobnog vozila ispunio obvezu osiguratelja / tuženika), da je osiguranik OTP Leasing d.d. / davatelj leasinga/ 5. veljače 2020. svoju tražbinu po osnovi naknade štete ustupio tužitelju (izjavio pristanak da osiguratelj / tuženik isplati osigurninu ugovaratelju osiguranja / tužitelju) i o tome obavijestio tuženika (list 7.), da je tuženik 19. siječnja 2022. isplatio tužitelju na ime naknade štete nesporni iznos od 3.143,70 kuna (list 19.), a time i pristao na prijenos prava iz osiguranja s OTP Leasing d.d. na tužitelja, ne može se prihvatiti stav tuženika prihvaćen po prvostupanjski sud da tužitelj nije aktivno legitimiran po predmetnom zahtjevu samo zato što u polici kasko osiguranja nije bila upisana mogućnost prijenosa predmetne tražbine na tužitelja (odredbom članka 19. Uvjeta kasko osiguranja takva mogućnost nije isključenja), koja tražbina nesporno nije osobne naravi i čiji prijenos nije zabranjen zakonom, niti se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (u konkretnom slučaju na tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i primatelja leasinga).
9. Međutim, kako prema članku 23. b/ stavku 1. Uvjeta kasko osiguranja tuženiku pripada pravo na umanjenje troška nabavke i zamjene stražnjeg branika na osobnom vozilu novim za tržišnu vrijednost zamijenjenog stražnjeg branika, koju su stranke na ročištu održanom 15. veljače 2024. učinile nespornim sa iznosom 991,84 kuna (list 51.), te kako tužitelj na pravno relevantan način nije dokazao da je tuženiku vraćen stari / zamijenjeni stražnji branik osobnog vozila, na što je pozvan i pri izvidu štete (24. rujna 2019.), a što je bio dužan prema navedenoj odredbi koja je sastavni dio Ugovora o kasko osiguranju, u kojem slučaju bi imao pravo na naknadu troškova popravka osobnog automobila bez umanjivanja, to je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 131,64 eura / 991,84 kuna[4] sa zateznim kamatama.
10. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je stav prvostupanjskog suda vezano za odluku iz izreke presude paušalan i neosnovan jer da iz izvedenih dokaza proizlazi da je „predmetni branik vratio tuženiku“ (isto ne proizlazi niti iz jednog izvedenog
4 Fiksni tečaj konverzije – 7,53450 kuna za 1,00 euro
dokaza) i da tuženiku ne pripada pravo na umanjenje štete jer da je tuženik trebao dokazati „da oštećeni branik ima neku vrijednost i dokazati koju“ (činjenicu koju su stranke učinile nespornom na ročištu održanom 15. veljače 2024.). Osim toga, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti (kakav je i predmetni /članak 458. stavak 1. ZPP-a/) ne može se pobijati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 467. ZPP-a), na što se odnosi pretežiti dio obrazloženja žalbe tužitelja protiv prvostupanjsku presudu.
11. Kako tužitelj ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, već se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može pobijati, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 457. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja ostaje neizmijenjena.
12. Trošak žalbe pada na teret tužitelja jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
13. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja pod stavkom II. i III. izreke nisu utvrđeni dopušteni razlozi pobijanja po tužitelju koji bi bili od utjecaja na donošenje konačne odluke, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a) i izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II., sve u vezi s člankom 457. ZPP-a).
U Zagrebu 29. prosinca 2025.
Sutkinja:
Slavica Garac
