Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-805/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., Osijek, Ulica Lorenza Jägera 5, OIB:82925459345, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić&Toš u Zagrebu, protiv tuženika HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv- 1439/2019-10 od 28. listopada 2021., dana 29. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo, poslovni broj: Povrv-1439/2019-10 od 28. listopada 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja INKASO.HR d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: Povrv-1439/2019-10 od 28. listopada 2021. pod stavkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Aleksandre Micelli, javne bilježnice u Novigradu, poslovni broj Ovrv-3029/2019 od 12. studenog 2019. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Stavkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kuna/199,08 EUR.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.571,88 kuna/208,62 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Naime, prvostupanjski sud je na temelju dokaza provedenih u predmetnom postupku utvrdio u bitnom sljedeće:

- da tužitelj svoju tražbinu prema tuženiku HP, a koja tražbina je na tužitelja prenesena Ugovorom o cesiji od 15. ožujka 2013. zaključenim između tužitelja i TELE 2 d.o.o., temelji na pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Denisa Krajcara, javnog bilježnika u Puli-Pola, poslovni broj Ovrv-451/2014 od 10. ožujka 2014.,

- da je rješenje o ovrsi od 10. ožujka 2014. doneseno u odnosu na ovršenika KORLEVIĆ d.o.o., te da je istim rješenjem tom ovršeniku naloženo da ovdje tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 7.096,68 kuna/941,89 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

- da je temeljem javnobilježničkog rješenja o ovrsi od 10. ožujka 2014., i smatrajući da su ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje ZTD) za proboj pravne osobnosti, odnosno za osobnu odgovornost tuženika HP, tužitelj **.**.2019. izdao izvod iz poslovnih knjiga kojim izravno tereti tuženika za navedenu tražbinu, a temeljem kojeg izvoda kao vjerodostojne isprave je i doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Aleksandre Micelli, javne bilježnice u Novigradu, poslovni broj Ovrv-3029/2019 od 12. studenog 2019.,

- da je odredbama iz čl. 10. st. 2., 3. i 4. ZTD-a propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva, izuzev ako zloupotrijebe okolnost da kao članovi trgovačkog društva ne odgovaraju za njegove obveze, a smatra se da član zloupotrebljava navedenu okolnost ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, te ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze,

- da je odredbom iz čl. 34.b. toč. 4. ZPP-a propisano da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,

- da je odredbom iz čl. 3. st. 3. ZPP-a propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

5. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da tužitelj, ako je za svoje tražbine prema društvu KORLEVIĆ d.o.o., temeljem odredaba čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, smatrao odgovornim tuženika, nije mogao sam utvrđivati postojanje ili nepostojanje predmetne odgovornosti, niti se ista automatski predmnijeva, već da je tužitelj imao mogućnost protiv tuženika podnijeti tužbu stvarno nadležnom trgovačkom sudu sukladno čl. 34.b. toč. 4. ZPP-a, a koji je kao stvarno nadležan sud, u slučaju kad je to pitanje u parnici sporno među strankama, ovlašten odlučivati jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a.

6. Dakle, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj, time što je umjesto podnošenja tužbe nadležnom trgovačkom sudu, sastavio predmetni izvod iz poslovnih knjiga od 4. studenog 2019., temeljem kojeg je ishodovao javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3029/2019 od 12. studenog 2019., a povodom kojega se vodi predmetni postupak, postupio protivno čl. 34.b. toč. 4. ZPP-a, i protivno smislu odredaba čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a, te da stoga takvo postupanje tužitelja predstavlja raspolaganje koje je prema čl. 3. st. 3. ZPP-a u suprotnosti s prisilnim propisima.

7. Međutim, ovdje valja istaknuti da bi tuženik, kao solidarni jamac, uz društvo Korlević d.o.o. (glavnog dužnika) bio u obvezi ispuniti ugovornu obvezu trgovačkog društva prema vjerovniku, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a. U tom slučaju bi se u pogledu zastare i u odnosu na tuženika primjenjivao zastarni rok iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18), koji propisuje da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

8. No, u predmetnom postupku nije utvrđeno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a. Naime, tuženik je na ročištu održanom 22. rujna 2021. isticao da nije postupao u zloj namjeri i da nije koristio društvo radi oštećenja vjerovnika, na koje okolnosti je predložio i saslušanje stranaka, međutim prvostupanjski sud nije proveo navedeni dokazni prijedlog tuženika, iako je u konkretnom slučaju (ne)postojanje proboja pravne osobnosti tuženika odlučna činjenica koja je u predmetnom postupku morala biti utvrđena radi odgovornosti tuženika kao jamca platca za utuženu tražbinu.

9. Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u predmetnom postupku činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, tako je valjalo, imajući pritom u vidu i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. st. 1., 2. i 5. ZPP-a, primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

10. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

11. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš