Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4244/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga predsjednika vijeća Marijana Vugića, Jasenke Grgić člana vijeća i Renate Đaković Vranković članice vijeća, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama ŠK, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica po službenoj dužnosti Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-415/2025-9 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba prisilno smještene osobe ŠK kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-415/2025-9 od 15. prosinca 2025.
II. Nalaže se računovodstvu da po pravomoćnosti ovog rješenja isplati iz proračunskih sredstava suda odvjetnici Korani Ferdelji iznos od 156,25 EUR u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je prisilni smještaj prisilni smještaj ŠK, rođenoj **.**.1956., s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u Klinici za psihijatriju [adresa], u trajanju do 30 (trideset) dana, počevši od 10. prosinca 2025.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela prisilno smještena osoba putem punomoćnika zbog nepostojanja medicinske osnove za prisilni smještaj, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 156,25 eura.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je proveo postupak u skladu s odredbama čl. 35. i 36. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14 - dalje: ZZODS), pri čemu je sudac postupio prema odredbi čl. 36. st. 1. ZZODS, posjetom prisilno zadržane osobe i njezinim saslušanjem, saslušanjem predstavnika psihijatrijske ustanove Domagoja Markelića, dr. med. spec.psihijatra kao i provođenjem vještačenja po vještaku psihijatru dr. sc. Strahimiru Sučiću, dr. med. spec. psihijatru koji se i usmeno očitovao na raspravi održanoj 15. prosinca 2025.
5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da prisilno smještena osoba (žaliteljica) boluje od teže duševne smetnje – organskog sumanutog poremećaja (F06.2) i suspektne epilepsije (G40) i da je nekritična i bez uvida u svoju bolest, pa je na temelju tih utvrđenja i imajući u vidu da žaliteljica kao osoba s težim duševnim smetnjama, u trenutnom stanju ozbiljno i izravno ugrožava svoju sigurnost, zdravlje i potencijalno život kao i sigurnost, zdravlje osoba iz njezinog okruženja, zbog čega joj je neophodno potrebna psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, primjenom odredbi čl. 39. u vezi odredbe čl. 27. ZZODS donio pobijano rješenje.
6. Ova utvrđenja i odluka prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
7. Prema odredbi čl. 27. ZZODS za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu potrebno je kumulativno ispunjenje dva uvjeta i to: da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama te da ta osoba zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.
8. I po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio prisilno smještena osoba boluje od Organskog sumanutog poremećaja i suspektno Epilepsije što predstavlja težu duševnu smetnju koja po svojoj naravi i intenzitetu ograničava i otežava psihičke funkcije prisilno smještene osobe tako da joj je neophodna psihijatrijska pomoć, a koje utvrđenje pravilno prvostupanjski sud temelji na prihvaćenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za psihijatriju Strahimiru Sučiću, dr. med, psihijatru.
8.1. Podlogu za takvo utvrđenje prvostupanjskog suda ovaj sud nalazi također u okolnostima da se radi o osobi koja je prvi put došla na liječenje, da je prisutan niz sumanutih ideja, da vjerojatno dolazi i do vidnih halucinacija te da su te sumanute ideje izrazito emotivno nabijene, prožete intenzivnim osjećajem ugroženosti, što kod bolesnice može izazvati agresivne reakcije pri čemu je prisilno smještena osoba u prošlosti već ispoljavala agresivno ponašanje prema članovima obitelji. Pacijentica je u potpunosti bez uvida u bolest i potrebu psihijatrijskog liječenja, zbog čega joj je obzirom na aktualno psihičko stanje nužno hospitalno liječenje, budući da je iznimno bitno redovito i kontinuirano nadziranje uzimanja psihofarmakoterapije od strane stručnog tima, u zaštićenim bolničkim uvjetima.
9. Stoga je suprotno žalbenim navodima kojima se ukazuje da ne postoje pretpostavke za prisilni smještaj, prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenog potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i odredio prisilni smještaj u trajanju od 30 dana, budući da u okolnostima konkretnog slučaja postojanje izravne opasnosti za njezino zdravlje i sigurnost kao i osoba u njezinom okruženju, opravdava određivanje smještaja u psihijatrijsku ustanovu, bez obzira na koji način bi se moglo ugroziti zdravlje, sigurnost i potencijalno život, zbog čega i po mišljenju ovog suda postoji prijeka potreba za prisilnim smještajem žaliteljice dok se njezino destabilizirano psihičko stanje ne stabilizira i ona postane svjesna svoje bolesti i potrebe za liječenjem.
10. Valja dodati da se sukladno čl. 47. st. 1. ZZODS, prisilno smještena osoba može otpustiti iz psihijatrijske ustanove i prije isteka vremena za koji je određen prisilni smještaj, ako se utvrdi da su prestali razlozi za prisilni smještaj iz čl. 27. tog zakona, dakle kada se procesom liječenja postigne napredak da pacijent prihvati liječenje, lijekove i suradnju s liječnicima te neće biti potrebe za bolničkim liječenjem već će isto biti moguće provoditi ambulantno, a takvu odluku s obrazloženjem o prijevremenom otpustu prisilno smještene osobe donosi voditelj odjela.
11. Slijedom navedenog da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe čl. 43. st. 3. ZZODS, odlučeno je kao u točki I. izreke.
12. Punomoćnica prisilno smještene osobe postavljena po službenoj dužnosti, odvjetnica Korana Ferdelji je podnijela zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 31,25 eura.
13. Zahtjev za naknadu troškova nastalih u postupku u povodu žalbe je osnovan.
14. Na temelju Tbr. 18/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: OT) u vezi Tbr. 16/1 treća alineja OT, te Tbr. 54 OT i 46. OT, punomoćnici prisilno smještene osobe pripada zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od ukupno 156,25 EUR.
14.1. Valja dodati da se sredstva za zastupanje odvjetnika kojeg je sud postavio po službenoj dužnosti, osiguravaju i isplaćuju iz proračuna nadležnog županijskog suda, Sukladno odredbi čl. 15. ZZODS osobe s duševnim smetnjama u sudskim postupcima moraju imati odvjetnika, a pravo na pravnu pomoć u sudskim postupcima je dio prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), kao i ustavno pravo na podnošenje pravnog lijeka definirano odredbom čl. 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
15. Stoga je iz navedenih razloga odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić
