Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-389/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Vrbovec, OIB: 52966791065, Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 23, protiv I. protustranke SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. protustranke ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, III. protustranke mlt. UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa posebni skrbnik ĐČ, dipl. pravnik, zaposlenik Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Oreškovićeva 25, i IV. protustranke Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, OIB: 19953159816, Bolnička ulica 21, Gornja Bistra, radi oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djecom i povjeravanje svakodnevne skrbi drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, odlučujući o žalbi I. i II. protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2025/2025-8 od 8. listopada 2025., dana 29. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I. i II. protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-2025/2025-8 od 8. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Roditeljima ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], produljuje se mjera oduzimanja prava na stanovanje sa svojim djetetom mlt. UČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.2019., određena rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-2164/2024-11 od 11. listopada 2024..

II. Mlt. UČ povjerava se na svakodnevnu skrb Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, Bolnička ulica 21, Gornja Bistra.

III. Osobni odnosi roditelja s mlt. djetetom odvijat će se jedan dan u tjednu u trajanju od dva sata u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, u dogovoru sa stručnim djelatnicima i kućnim redom ustanove.

IV. Ova mjera izriče se u trajanju do godine dana, računajući od 11. listopada 2025., odnosno mjera traje do 11. listopada 2026.

V. Oduzimanjem prava iz točke I. ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi o mlt. djetetu, osim prava na stanovanje s mlt. djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu.

VI. Obvezuju se roditelji da o svakoj promjeni svoje adrese stanovanja

obavještavaju nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad.

VII. Žalba protiv ove odluke ne odgađa ovrhu (čl. 489. st. 3. Obiteljskog zakona, NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ).“

2. Protiv ovog rješenja žali se I. i II. protustranka (dalje: protustranke) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi sljedeće:

„Iz sveobuhvatnog obiteljskog procjenjivanja za mlt. UČ od strane Zavoda od 9. rujna 2025. (str. 100-107) proizlazi kako je mlt. UČ od 19. rujna 2023. do 25. rujna 2023. bio zaprimljen u OB Bjelovar u epileptičkom statusu. Područni ured je 22. srpnja 2024. zaprimio obavijest KBC Zagreb da je mlt. UČ zaprimljen u OB Bjelovar 21. srpnja 2024. zbog epileptičkog statusa, a navodno je dječak prilikom buđenja kod kuće počeo hiperventilirati, nije reagirao na podražaje te je otac pozvao hitnu. Iz razgovora s ocem se doznaje da su roditelji UČ davali propisanu terapiju Levetiracetamom jednom tjedno, nedjeljom, a prema nalazu liječnika je nakon zadnje hospitalizacije u rujnu 2023. dječaku propisana terapija 2 puta dnevno. Nakon što je dijete hospitalizirano otac je telefonski kontaktirao Zavod i naveo da UČ nije dobio epileptički šok zbog nepropisano davane terapije već isključivo radi toga jer je morao ići na terapije u CR Stančić, a također je telefonski kontaktirao nadležnu liječniku koju je uvjeravao da njegov sin nema epilepsiju, a kada ga je doktorica pokušala u to uvjeriti tražio je da kontaktira s muškim liječnikom. S obzirom da su roditelji teško zanemarili liječenje svog djeteta te njegov psihofizički razvoj time ugrozivši njegovo zdravlje i život, roditeljima je bila određena ž7una mjera izdvajanja i smještaja izvan vlastite obitelji njihovog djeteta mlt. UČ rješenjem od 29. srpnja 2024. Nakon toga ovaj sud je 11. listopada 2024. donio rješenje kojim se roditeljima oduzima pravo na stanovanje s njihovim djetetom u trajanju do 11. listopada 2025. U sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni se nadalje navode svi podaci koji su već navedeni u prijedlogu Zavoda za produljenje mjere oduzimanja prava na stanovanje te se daje zaključak kako je utvrđena visoka razina razvojnih rizika zbog obiteljskih okolnosti i obilježja roditelja kao i obilježja djeteta. Osobito visoka razina zanemarivanja očituje se u siromaštvu, vrlo lošim materijalnim i stambenim uvjetima kao i nerazumijevanju roditelja za razvojne i emocionalne potrebe djeteta. Iz nalaza Specijalne bolnice vidljivo je da otac smatra kako UČ nisu potrebne terapije jer "govori i broji na engleskom" te izjavljuje da u ovom trenutku ne želi reći niti jednu riječ jer ga je sram. Intelektualne i emocionalne poteškoće kod roditelja te narušeno mentalno zdravlje oca ometaju prikladnu skrb o djetetu. Otac u rujnu 2025. nije mogao otići u Dugo Selo na edukaciju na koju ga upućuje HZZO jer nije mogao ostaviti bolesnu suprugu niti djecu samu kod kuće. Osim toga upravo je on taj koji bi morao vidjeti UČ na niz terapijskih programa (logoped, fizioterapeut, radni terapeut). U slučaju da se UČ vrati u obitelji, ne bi pohađao nikakve terapijske programe kao što je to bio slučaj dok je boravio u obitelji. Dok je bio kod kuće nije imao niti invalidska kolica iako su mu bila nužna za svakodnevno funkcioniranje. Kod UČ je utvrđena visoka razina razvojnih rizika u vidu tjelesnog invaliditeta, težeg senzornog oštećenja te teže kronične bolesti (hydrocephalus congenitus). Mlt. dijete značajno kasni u motoričkom te jezično-govornom razvoju. Prema nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu orijentaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 2. prosinca 2023. utvrđeno je teško oštećenje zdravlja. Zbog toga je djetetu odgođen upis u prvi razred osnovne škole. Mlt. UČ treba živjeti u stabilnom i sigurnom okruženju koje će mu omogućiti odgovarajuću roditeljsku skrb te poticati njegov psihofizički razvoj. Stoga je zaključeno da je potrebno donijeti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi IV. protustranci.

Uvidom u rješenje Zavoda od 13. svibnja 2025. (str. 117-119) utvrđeno je kako je roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovoj zajedničkoj mlt. kćeri ĆČ i majci u odnosu na njezinu kćer ZČ.

Iz izvoda iz povijesti bolesti za mlt. S od 26. rujna 2025. izdanog od strane Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi – Gornja Bistra proizlazi kako mlt. UČ ima mnogobrojne zdravstvene poteškoće, uzima stalnu terapiju, otkako je hospitaliziran u njihovoj ustanovi uglavnom je dobrom općeg stanja, nije bio akutno teže bolestan, nisu primijećeni epi napadi, redovito se multidisciplinarno prati, u srpnju je pregledan kod fizijatra i ortopeda u Klinici za dječje bolesti Zagreb te se sada provodi fizikalna terapija po Š, planiran je kontrolni MSCT mozga početkom 2026. i potom pregled neurokirurga.

Odredbom čl. 155. st. 1. t. 1. i 2. ObZ-a određeno je da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djece.

Čl. 158. st. 2. i 3. ObZ-a je propisano da sud može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu te da će Hrvatski zavod za socijalni rad najkasnije 30 dana prije isteka vremena iz stavka 1. i 2. ovog članka podnijeti sudu završno izvješće o djetetu i roditelju kojem je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom.

Temeljem dokumentacije u spisu sud smatra da su i nadalje ispunjeni uvjeti iz čl. 155. st. 1. ObZ-a za oduzimanje prava roditeljima na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu ustanovi socijalne skrbi. Naime, iz cjelokupne dokumentacija proizlazi kako se u obitelji u proteklih godinu dana nisu dogodile promjene koje bi omogućile povratak djeteta u obitelj. Naime, otac je i dalje nekritičan prema zdravstvenim poteškoćama svog sina što je bilo vidljivo i tijekom saslušanja pred ovim sudom, a također proizlazi i iz cjelokupne dokumentacije u spisu. Iz njegovog iskaza je razvidno kako isti i nadalje tvrdi da mlt. dijete nema epilepsiju, da nije imao epileptični napad (iako iz liječničke dokumentacije proizlazi sasvim suprotno), da je djetetu davao propisanu terapiju, da je krivo procijenjeno Zvonimirovo stanje, da on ne poznaje Zagreb i ne bi dijete vozio na terapije u Zagreb jer da ima i drugih liječnika. Majka djeteta je teško pokretna, nije samostalna ni u brizi o sebi, ni u brizi o djeci te je ovisna o pomoći svog supruga, a majka je još dvoje mlt. djece o kojima je potrebno skrbiti. Roditelji i dalje nisu u adekvatnim stambenim uvjetima. Sud cijeni navode iz sveobuhvatne obiteljske procjene Zavoda da je majka topla i voli svoju djecu te da se otac trudi u skladu sa svojim mogućnostima, međutim s obzirom na teško zdravstveno stanje mlt. UČ i intelektualne i emocionalne poteškoće kod roditelja te narušeno mentalno zdravlje oca koji ometaju prikladnu skrb za dijete, sud smatra da je zasada u najboljem interesu mlt. UČ da se i nadalje produlji mjera oduzimanja prava na stanovanje te njegov smještaj u ustanovu koja je prilagođena upravo za djecu s kroničnim bolestima i koja UČ pruža potpunu skrb. I sam otac u svom iskazu navodi kako je UČ bolje otkada je smješten u ustanovi. S prijedlogom Zavoda su suglasni i posebni skrbnik mlt. djeteta te Ustanova u kojoj je dijete smješteno.

Slijedom svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio prijedlog Zavoda za produljenjem mjere oduzimanja prava na stanovanje roditelja s djetetom te je prihvatio i prijedlog Zavoda da se dijete i nadalje povjeri na svakodnevnu skrb Ustanovi u kojoj se aktualno i nalazi. Stoga je sud odlučio kao pod točkama I. i II. izreke ovog rješenja, a temeljem odredbe čl. 157. i 158. st. 2., a u vezi s čl. 155. ObZ- a.

Sud je prihvatio prijedlog Zavoda da se osobni odnosi mlt. djeteta s roditeljima odvijaju kako je to Zavod predložio smatrajući da je u interesu mlt. djeteta da ostvaruje osobne odnose s roditeljima. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Trajanje ove mjere određeno je u skladu s odredbom čl. 158. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da sud može produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu, odnosno odlučeno je kao u točki IV. izreke ovog rješenja. Sud ističe kako može u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili Zavoda ukinuti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i prije isteka vremena od godine dana, ako prema izvješću Zavoda prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena, a sukladno čl. 158. st. 4. ObZ-a.“

5. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijanog rješenja.

6. Ipak, na navode žalbe valja reći da u prvostupanjskom rješenju nisu učinjene one bitne povrede odredaba postupka obzirom da je pobijano rješenje u svemu sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7. Ovaj sud ne sumnja u iskrenost želje žalitelja da se dijete koje mu je prije godinu dana bila izrečena ista mjera, vrati u obitelj kao i da se otac djeteta telefonski informira o njegovom stanju kod IV. protustranke kao i pridržavao se ranijim rješenjem određene dinamike osobnih odnosa između njega i djeteta, dok je majka, zbog svoje teže pokretljivosti, dolazila autom zajedno sa svojim suprugom, iz automobila gledala dijete smješteno kod IV. protustranke, međutim, i po mišljenju ovog suda još nisu ispunjene pretpostavke da se dijete vrati u obitelj obzirom da, a sukladno čl. 155. st. 1. toč. 1. ObZ, na temelju obiteljske procjene je utvrđeno da djetetu povratkom u obitelj prijeti opasnost, ako ne život, onda zasigurno za zdravlje i razvoj.

8. Odgovara da svi sudionici obiteljskopravne zaštite trebaju nastojati da se dijete vrati u obitelj, međutim, pri donošenju odluke sudovi se trebaju primarno rukovoditi interesom djeteta, a u ovom trenutku, još uvijek nije u interesu djeteta da se ostvari povratak u obitelj.

9. Na navode žalbe, a u odnosu na tvrdnju da kod njih postoje roditeljske kompetencije, a budući da kod kuće žive s drugo dvoje djece o kojima se uredno brinu i skrbe, žaliteljima samo valja ukazati da spisu prileži rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vrbovec od 13. svibnja 2025. iz kojeg je razvidno da je ovdje žaliteljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi u odnosu na ĆČ i ZČ s obrazloženjem da je razvoj djece ugrožen zbog toga što roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb djelomice i zbog okolnosti na strani roditelja, kao što valja reći da spisu prileže i ranije donesena tri rješenja kojima je ovdje žaliteljima također određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi (počem od 2022. godine) u odnosu na ovo dvoje prethodno navedene djece, ali također i ovdje III. protustranke mlt. UČ.

10. Stoga, a i u odnosu na žalbene navode o adekvatnoj skrbi za III. protustranku opetovano se ukazuje na prethodno navedena tri rješenja donesena počem od 2022. godine kojim je žaliteljima određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, a i u odnosu na ovdje III. protustranku mlt. UČ.

11. Kao što je to razvidno iz stanja spisa otac nije zaposlen nego obavlja povremene i privremene poslove dok majka je teško pokretna osoba koja se ne može samostalno brinuti niti za svoje osnovne životne potrebe i koja pri tome je i osoba s intelektualnim oštećenjem s tim da u njihovom kućanstvu živi i majčina kćer iz prvog braka koje je dijete s posebnim potrebama koje pohađa drugi razred osnovno škole, kao i zajedničko dijete žalitelja koje pohađa dječji vrtić.

12. Stoga bi otac, a obzirom da nemaju potporu svojih obitelji, isključivo bio u obvezi voditi UČ na niz terapijskih programa (logoped, fizioterapeut, radni terapeut), dakle, radi se o intenzivnim terapijama zbog čega bi trebao biti dosta i odsutan od kuće, a s druge strane on vodi isključivu brigu o domaćinstvu obzirom na teško pokretnu suprugu, a koja se zbog svoje bolest ne bi mogla brinuti o preostalo dvoje djece, a uslijed čega postoji opasnost da otac ne bi mogao voditi dijete na tako intenzivne terapije kao što je to bio slučaj dok je dijete boravilo u obitelji, a što bi posljedično dovelo do toga da bi dijete većinu vremena provodio kod kuće bez adekvatne stručne pomoći i podrške.

13. Osim toga, otac sumnja u postavljene dijagnoze djeteta i propisanu terapiju, ima svoje vlastito, laičko, poimanje bolesti koje ima dijete i terapiju koju u vezi te bolesti treba primati, smatra „da UČ nije doživio stres i šok zbog izdvajanja iz obitelji, možda bi progovorio i prohodao“, a što sve u ukupnosti čini upitnim da li bi se ukoliko bi se dijete vratilo u obitelj otac pridržavao savjeta liječnika (iako i ovaj sud smatra da otac uvijek može zatražiti i drugo mišljenje liječnika).

14. S druge strane, iz izvješća IV. protustranke jasno proizlazi da je dijete, od kada je hospitalizirano, uglavnom dobrog općeg stanja, nije bilo akutno teže bolestan, nisu primijećeni ep. napadaji te se redovito kontrolira kod neurokirurga, neuropedijatra, fizijatra i psihologa, a i sam otac je u svom iskazu naveo da se UČ oporavlja, hrani se, na svježem je zraku.

15. Dakle, djetetu treba osigurati život u stabilnom i sigurnom okruženju koje će mu omogućiti odgovarajuću zdravstvenu skrb te poticati njegov psihofizički razvoj, a što mu, za sada, se ne može osigurati povratkom u obitelj, pa je utoliko pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje.

16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 364. ObZ odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. prosinca 2025.

Sudac

Marijan Vugić