Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2203/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska psihološka komora, OIB: 43243263462, Selska cesta 90A, Zagreb, protiv tuženice HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2019/2023-10 od 3. travnja 2025. dana 24. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2019/2023-10 od 3. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 361/2023 od 4. svibnja 2023. u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 286,64 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine tamo navedene iznose, te se tužbeni zahtjev odbija. Konačno, pod II se nalaže tužitelju isplatiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 187,50 eur.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP.

5. U žalbi tužitelj navodi kako u obrazloženju presude sud ističe da je tuženica uspjela pobiti točnost podataka u javnoj ispravi, a da to nije obrazložio, već je presudu utemeljio isključivo na općim aktima tužitelja, bez da je u odlučivanju uzeo u obzir pravne odredbe višeg ranga te je presudu utemeljio na odredbama općeg akta tužitelja koje su izuzete od primjene jer nisu u skladu s propisom višeg ranga a konačno je i pogrešno protumačio odredbu koju je primijenio, pa je presudu utemeljio na nepostojećoj odredbi.

6. Sud u presudi tvrdi da je tuženica dokazala da su u javnoj ispravi; Izvodu iz Registra članova neistinito utvrđene činjenice. Pobijanje javne isprave i dokazivanje da su u njoj netočno ili neistinito navedene činjenice mora biti valjano obrazloženo. Sud javnu ispravu nije uzeo u obzir, navodi da je „tuženica dokazala, suprotno Izvodu iz registra članova, da u utuženom razdoblju nije bila njegov član“, a da takav stav nije obrazložen. Na opisani način počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama. Okolnost članstva dokazuje se relevantnom dokumentacijom – u ovom slučaju javnom ispravom – izvodom iz registra članova Hrvatske psihološke komore, gdje je prema čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava neistinito sastavljena no navedeno bi predstavljalo predmet nekog drugog spora koji tužena ničime ne dokazuje da je pokrenula, niti da je navedeno članstvo osporila izvan ovog postupka te je evidentno kako isto kao takvo formalno egzistira i proizvodi prava i obveze za tuženu, tako da sud iskaz tužene nije trebao uzeti kao valjan.

7. Dalje, tvrdi žalitelj, sud je odluku utemeljio isključivo na odredbama općeg akta tužitelja i to Pravilnika o vođenju Registra članova Hrvatske psihološke komore – pročišćeni tekst od 25. siječnja 2008. i Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o vođenju Registra članova Hrvatske psihološke komore KLASA: 011-02/18-01/03, URBROJ: 251-375/01-02-18-2 od 17. svibnja 2018. Sud pogrešno navodi kako je „tužitelj, sukladno vlastitim Pravilnicima, trebao izvršiti ispis iz Registra Komore prestankom članstva u komori jer tuženica nije posjedovala važeću dopusnicu.“ Sud nije u obzir uzeo pravna pravila koja se u tim slučajevima primjenjuju odnosno na ekscepciju odredaba općeg akta neposrednom primjenom zakona u djelu eventualne neusklađenosti općeg akta s hijerarhijski višim propisom te primjenom preostalih njegovih odredaba u svim ostalim slučajevima kada takve neusklađenosti nema. Tužitelj je u postupku istaknuo, a i dokazao presudom Upravnog suda u Zagrebu koja prileži spisu, da se postupak brisanja iz Registra članova ne može pokrenuti niti provesti po službenoj dužnosti. Člankom 21. stavkom 1. alinejom 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 98/19, 18/22 – dalje: ZPD) propisano je da tužitelj na temelju javnih ovlasti odlučuje o postupcima upisa u odgovarajuće imenike, upisnike i evidencije te brisanja na temelju ZPD slijedom čega se postupak ispisa provodi sukladno Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, 110/21) i pokreće se zahtjevom stranke. Člankom 24. stavkom 2. ZPD propisano je da tužitelj o zahtjevu za upis u upisnik članova Komore i brisanju iz tog upisnika odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba. Člankom 24. stavkom 3. ZPD propisano je da se protiv rješenja tužitelja iz stavka 2. članka 24. može pokrenuti upravni spora raniji propis kao pravni lijek protiv rješenja Komore propisivao je žalbu nadležnom ministarstvu. Pri tome čl. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 152/14) propisuje kako se istim zakonom uređuju nadležnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava (u daljnjem tekstu: upravni spor).

8. Postupak upisa i ispisa iz Registra je upravni postupak koji tužitelj kao tijelo s javnim ovlastima provodi temeljem zakonom mu dodijeljenih javnih ovlasti. Članak 40. stavak 1. ZUP propisuje da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Članak 42. stavak 1. ZUP propisuje da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. ZPD pak po žalitelju nije propisivao pokretanje postupka ispisa po službenoj dužnosti, niti je takav postupak nužno pokrenuti radi zaštite javnog interesa. Presuda Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-1139/21 koja prileži spisu govori upravo u prilog činjenici da tužitelj nije ovlašten o zahtjevu za ispis odlučivati po službenoj dužnosti već isključivo temeljem zahtjeva člana, a istekom osnovne dopusnice ne prestaje članstvo u Komori kao što na obavljanje psihološke djelatnosti ne utječe na članstvo. Tužitelj je tijelo s javnim ovlastima pa postupke o brisanju članova iz Registra članova Hrvatske psihološke komore ne pokreće po službenoj dužnosti s obzirom da za to nema zakonskog uporišta niti za to ima javnog interesa i postupak brisanja vodi se isključivo na zahtjev člana.

9. Na opisani način sud je po žalitelju pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe ZUP već je pogrešno primijenio odredbe pravilnika tužitelja i to one odredbe koje su u suprotnosti sa zakonom koji je akt višeg ranga, a tužitelj ako prema svojim aktima i zadržava pravo brisanja, nema obvezu brisanja kako to sud pogrešno u obrazloženju presude navodi. Tužena je dobro upoznata sa svim što treba učiniti da bila ispisana iz Registra članova Hrvatske psihološke komore što odbija učiniti. Članstvo u Komori je za psihologe koji ne obavljaju psihološku djelatnost dobrovoljno, a za psihologe koji obavljaju psihološku djelatnost članstvo je obvezno. Dobrovoljnost članstva psihologa koji ne obavljaju psihološku djelatnost ne znači automatski prestanak članstva već je i dalje nužno postupanje u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku odnosno podnošenje zahtjeva za ispis

10. Međutim, pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tuženica bila član Hrvatske psihološke komore, pa je valjalo utvrditi je li i kada članstvo tuženici prestalo te shodno tome je li tuženica u obvezi podmiriti tužitelju predmetni iznos na ime članarine. Uvidom u Izvod iz registra članova Hrvatske psihološke komore koji se vodi temeljem javnih ovlasti dodijeljenih tužitelju člankom 21. ZPD utvrdio kako je tuženik upisan u Registar članova 12. svibnja 2004., da mu je 1. travnja 2004. izdana osnovna dopusnica koja je produžena 1. travnja 2010., dok je iz dopusnice vidljivo da je produžena na rok od 6 godina, dakle do 1. travnja 2016. te da nakon toga nije produljivana. Čl. 24. st. 4. ZPD određuje kako je član Komore dužan podmirivati obveze prema Komori, a člankom 6. stavkom 3. alinejom 1. Statuta Hrvatske psihološke komore (Narodne novine broj 21/21,109/22) propisano je da je član obvezan redovno plaćati članarinu i podmirivati obveze prema Komori.

11. Pravilnikom o vođenju registra članova Hrvatske psihološke komore od 25. siječnja 2008. u članku 7. određeno je da će se ispis iz registra Komore izvršiti na zahtjev člana, na temelju konačne odluke suda Komore te prestankom članstva u komori. Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o vođenju registra članova Hrvatske psihološke komore od 18. svibnja 2018. u gore navedeni Pravilnik dodan je stavak 8. članku 4. koji određuje da će Komora redovito ažurirati podatke objavljene u Imeniku psihologa te zadržava pravo brisanja članova koji ne posjeduju važeću dopusnicu ili su brisani iz registra članova Komore sukladno Pravilniku. Dakle, sam tužitelj svojim je općim aktom propisao zadržavanje prava na brisanje tužene, te nije produljivao iskaznicu tuženice nakon 1.4.2016. kada joj je prestala važiti te je shodno svojim aktima imao mogućnost ažurirati podatke i brisati članove koji nisu imali važeću dopisnicu, iz čega proizlazi kako tužena u utuženom razdoblju nije bila članica Komore već je tužitelj eventualno propustio izvršiti ispis iz Registra Komore prestankom članstva u komori jer tuženica nije posjedovala važeću dopusnicu.

12. Činjenica pak da bi tužiteljevi akti bili u suprotnosti s drugim općim propisima ne znači u ovom predmetu njihovu nevaljanost, već ukazuje na to da je istima tužitelj pridržao pravo voditi ažurne evidencije sukladno uplatama članarine i posljedično eventualno propustio iste ažurirati, što ne utječe na postupak ishođenja kakvog prava tužene, ali utječe na postojanje tražbine tužitelja, pa u tom pravcu niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, dok u svemu ostalome žalba upire na žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ovdje nije dopušteno.

13. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sudac

Josip Grubišić