Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4236/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupano po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu, Augusta Šenoe 27, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŽŽ, vl. obrta [obrt], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2025., poslovni broj Povrv-1108/2024-12, 24. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2025., poslovni broj Povrv-1108/2024-12 u toč. II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatka iz [adresa] poslovni broj Ovrv- 8679/2019 od 27. prosinca 2019. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 546,97 EUR sa zateznim kamatama (toč. I. izreke), u toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim se tuženiku nalaže tužitelju isplatiti 122,53 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je isti odbijen kao neosnovan. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 486,37 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude u toč. II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 669,50 eur na ime ugovorenih mjesečnih naknada usluga Officebox, Bez Granica S+Biz, Bez Granica XL+Biz, Bez Granica S+VPN, te dospjelih rata otplate uređaja (17/24, 18/24, 19/24, 20/24, 21/24), a za račune srpanj 2019. otplata uređaja na rate 22/24, kolovoz 2019. otplata uređaja na rate 23/24, rujan 2019. otplata uređaja na rate 24/24, te kao i naknade za prijevremeni raskid ugovora.

6. U žalbenom postupku sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su stranke zasnovale pretplatnički odnos 29. prosinca 2015. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Bez Granica XL + VPN; dana 17. listopada 2017. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Bez Granica XL + Biz s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 245,00 kn,

- da je tuženik ostvario pogodnost kupnje uređaja mobilnog uređaja marke Galaxy S8 plus orhideja siva na temelju sklopljenog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (dalje Ugovor), po cijeni od 4.320,00 kn uz mjesečnu otplatu u iznosu od 180,00 kn na razdoblje od 24 mjeseca,

- da su stranke zasnovale pretplatnički odnos 16. prosinca 2017. prema pretplatničkom [broj telefona] za uslugu Bez Granica S+Biz uz kupnju uređaja Alcatel U5 3G sivi (IMEI: 357030080316930) s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 70,00 kn; dana 9. siječnja 2016. prema pretplatničkom broju [broj telefona], te 30. studenoga 2016. prema pretplatničkom broju [broj telefona] za uslugu Officebox Telefon s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca uz ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 55,00 kn,

- da je pretplatnički odnos raskinut od strane tužitelja s obzirom da tuženik nije podmirio dospjela dugovanja te je do raskida ugovornog odnosa došlo zbog krivnje tuženika (neplaćanjem ugovornih obveza) 3. rujna 2019.,

- da je tužitelj koristio usluge tužitelja te preuzeo od tužitelja i zadržao uređaj Galaxy S8 plus orhideja sivi uz obročnu otplatu cijene uslijed čega je nastalo nepodmireno dugovanje za pružene i ugovorene usluge nastale do raskida ugovornog odnosa u visini,

- da je tužitelj dužan podmiriti i preostale iznose mjesečnih rata kupljenog uređaja od 23,89 eur,

- da tužitelj nema pravo na isplatu troškova opomena koje su izražene u računima za veljaču, ožujak, svibanj i lipanj 2019. u ukupnom iznosu od 16,60 EUR,

- da tužitelj nema pravo na isplatu potraživanja tužitelja po računu za ožujak i travanj 2019. od 1,13 EUR te po računu za listopad 2018. u iznosu od 2,31 EUR na ime uglavničenih i obračunatih zateznih kamata,

- da tužitelj nema pravo na isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora u vidu preostalih mjesečnih naknada u iznosu od 103,67 EUR, nastale kao posljedice raskida ugovornog odnosa.

8. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženik obvezan otplatiti preostale rate mobilnog uređaja i pružene telekomunikacijske usluge što iznosi 546,97 eur, a u preostalome dijelu odbijen je kao neosnovan pozivajući se pri tome na odredbe čl. 31., čl. 322, čl. 327., čl. 296, čl. 350., 368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35705, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- dalje: ZOO) te čl. 49., čl. 50., čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14., 110/15., 14/19.; dalje: ZZP).

9. U konkretnom slučaju, a budući da je ugovorni odnos nastao 29. prosinca 2015. godine, primjenjuje se Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, 19/2022- dalje: ZZP/14) i Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017 – dalje: ZEK), koji su bili na snazi u vrijeme zasnivanja pravnog odnosa između stranaka. Opći uvjeti tužitelja čine sastavni dio sklopljenog pretplatničkog ugovora što je u skladu s odredbama čl. 41. i čl. 42. ZEK.

10. U žalbenoj fazi postupka sporna je nepoštenost odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta. Naime, tužitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je navedena odredba Općih uvjeta nepoštena jer je ista gotovo istovjetna odredbi čl. 41. st. 5. ZEK, a budući da je odredbom čl. 296. st. 3. ZOO određeno da se odredbe o ništetnosti općih uvjeta ugovora ne primjenjuju na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredbu čl. 14.2. Općih uvjeta utvrdio kao nepoštenu.

11. U konkretnom slučaju radi se o potrošačkom ugovoru pa su za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe čl. 49. st. 1. ZZP i čl. 55. st. 1. ZZP kao lex specialis.

12. Prema ocjeni ovog suda, odredba čl. 14.2. Općih uvjeta je nepoštena odredba jer je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca o kojoj se nije pregovaralo budući ju je unaprijed sastavio tužitelj, a tijekom postupka tužitelj nije dokazao suprotno (čl. 49. st. 2. i 4. ZZP). Nadalje, odredba je nepoštena i iz razloga što suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. ZZP), a koja proizlazi iz činjenice da je tužitelj unaprijed sastavljenom odredbom o kojoj se nije pregovaralo opteretio tuženika obvezom naknade za prijevremeni raskid, što je suprotno čl. 368. st. 1. ZOO prema kojoj se raskidom ugovora obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 345. st. 3. ZOO dopušteno je ugovaranje naknade štete zbog neispunjenja ugovorne obveze te ugovaranje najvišeg iznosa naknade štete, ako tako određeni iznos nije u očitom nerazmjeru sa štetom. Upravo naknada za prijevremeni raskid ugovora, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, predstavlja unaprijed ugovoreni iznos naknade štete, međutim kako se iznos visine štete ne podrazumijeva, već predstavlja odlučnu činjenicu u sporu, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je zbog neispunjenja obveze pretrpio štetu, kao i iznos pretrpljene štete, nakon čega bi eventualno ostvarivao pravo na njezinu naknadu, a što prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelj nije uspio dokazati.

14. Neosnovane su i žalbene tvrdnje tužitelja da se naknada za prijevremeni raskid ugovora odnosi na popuste i pogodnosti koje je tuženik ostvario na usluge tužitelja. Naime, tužitelj je zahtjev postavio na isplatu ugovorene naknade za prijevremeni raskid ugovora, time da tijekom postupka nije objasnio pod kakvim je to povoljnijim uvjetima tuženik dobio usluge tužitelja zbog sklapanja ugovora na 24 mjeseca u odnosu na korisnike koji nisu potpisali ugovor na isto razdoblje, odnosno nije dokazao kakav popust i u kolikom iznosu je tuženik ostvario sklapanjem navedenog ugovora (čl. 219. st. 1. ZPP).

15. Preostale žalbene navode kojima tužitelj u žalbi prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu "znatne neravnoteže u pravima i obavezama", ovaj sud nije razmatrao, budući da u sporovima male vrijednosti nije dopušteno izjavljivanje žalbe zbog toga žalbenog razloga.

16. U preostalome dijelu žalba tužitelja nije osnovana (u odnosu na odbijene troškove opomene i uglavničene kamate), a niti tužitelj obrazlaže zašto prvostupanjski sud nije pravilno odlučio, pa je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti žalbu kao neosnovanu u cijelosti i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

17. Konačno, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154. st. 2. i čl. 155 st. 1 ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić