Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4030/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1) ĐULI j. d.o.o. Vis, [adresa], OIB: 39409401626 i 2) VS, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Mihaelu i Ivanu Acalinović, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda u Visu, Nazora 7, protiv tuženika 1) ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Iris Franić Tomić u Omišu, Punta 3, 2) JADROLINIJA, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB 38453148181, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-462/2022 od 02. listopada 2025., dana 24. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-462/2022 od 02. listopada 2025. u dijelu pod toč. I.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja proglašava se stvarno nenadležnim te određuje kako će nakon pravomoćnosti predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Splitu

2. Protiv rješenja žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022-dalje: ZPP) sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako je pobijanu odluku sud prvog stupnja donio nakon dugog promišljanja, a osim što su tuženici solidarno odgovorni za prouzrokovanu štetu tužitelju, tužba drži prvotuženika "glavnim obveznikom". Naime prvotuženik je upravljao i gospodario "opasnom stvari", a šteta je nastala "radi nekontroliranog kretanja njegovog", a ne drugotuženikovog vozila (trajekta), tako da bez obzira na sve upute koje je dobivao od radnika drugotuženika, isti je morao procijeniti sigurnost svake svoje radnje (sa opasnom stvari) prije nego što se upustio u "pothvat", koji je doveo do štetne posljedice i štete na imovini treće osobe (tužitelja). S druge pak strane, redovna "mala obalna plovidba", se ne može uspoređivati niti dovoditi u vezu s "pomorstvom", već prije s cestovnim prijevozom (u kojem trajekt ima značaj mosta), koji povezuju unutarnje točke iste države. Imajući to u vidu, sve za što se dogodi na takvim "plovilima", "maonama" "skelama", a koji se kreću između strogo određenih točaka istog mjesta polaska i dolaska unutar teritorijalnih voda, jezera i rijeka, stvarno i mjesno bi trebao biti sud opće mjesne i stvarne nadležnosti odnosno Općinski sud. Sam tužitelj da za razliku od tvrdnje u drugom odgovoru na tužbu drugotuženika, kao i njegovo zdravlje odnosno bolovi (koji su predmet tužbenog zahtjeva), nije "stvar" za koju bi bio nadležan ijedan drugi sud, do li sud kojemu se za zaštitu i presudu, obratio. Zdravstvena oštećenja tužitelja apsolutno nisu nastala od bilo kojeg dijela opreme ili kretanja vozila drugotuženika, nego zbog tereta na trećem vozilu, kamionu prvotuženika, koji istog očigledno nije valjano osigurao. Čl. 34b toč 6. ZPP-a utvrđena je nadležnost trgovačkih sudova i to u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika. Stoga se predmetna tužbe nipošto ne odnosi niti na brodove, niti na plovidbu, niti se na isto primjenjuje "plovidbeno pravo", jer bi se prije u odnosu pogotovo na drugotužitelja radilo o sporu o prijevozu putnika, budući da je drugotužitelj bio putnik, koji je platio posebnu, dodatnu putnu kartu za svoj osobni prijevoz dok je prvotuženik u situaciji glavnog obveznika jer i drugotuženik u potpunosti otklanja odgovornost za nastalu štetu te se nesreća sa štetnom posljedicom dogodila na plovilu drugotuženika i pod paskom i uputama djelatnika drugotuženika, to je taj tuženik tek solidarno odgovoran za štetu tužitelju zajedno sa prvotuženikom.

6. Još u tužbi tužitelj navodi kako je do štetnog događaja došlo 11. svibnja 2022, prigodom iskrcaja teretnog vozila u luci Split, kojim je upravljao prvotuženik, inače osiguran kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, Oib: 52848403362, iz trajekta P. Hektorović, prijevoznika drugo tuženika, a zbog položaja brodske pramčane rampe, uzrokovane osekom, te tužitelj tvrdi kako je isti bio pogrešno navođen od strane djelatnika drugotuženika, koji su na neadekvatan način te unatoč pogrešnom položaju iskrcajne rampe, olako držeći da do štete neće doći, organizirali redovan iskrcaj vozila, kojom prigodom je prilikom iskrcaja vozila prvotuženika iz trajekta došlo do kontakta "spremnika zraka na podvozju vozila i pregiba rampe drugotuženika, radi čega je vozilo prvotuženika izgubilo kočioni sustav, krenulo nekontrolirano unazad i udarilo u teretno vozilo prvo tužitelja, Man M 2000 reg. oznake [registarska oznaka], koje je vozilo stajalo u iskrcajnom redu iza vozila prvotuženika te se tom prigodom nije kretalo, a u kojem vozilu na mjestu vozača je bio drugotužitelj VS iz [adresa], koji se spasio iskakanjem iz vozila. Vozilo prvotuženika bilo je nakrcano košnicama, koje pčele su se prigodom udara, razbježale iz polomljenih košnica, te napale drugotužitelja BS, radi čega je isti iskočio iz vozila te je izboden u strahu pobjegao tako se spašavajući od još težih povreda. Prijevoznik je glede ove nezgode sastavio i Potvrdu o oštećenju vozila i eventualnim ozljedama br: Po. 3.07.07-5 po kapetanu trajekta OS dok je i osiguravatelj prvotuženika, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, ustvrdio kako ne postoji osigurateljno pokriće i pravo na naknadu štete od njega.

7. No, pravilno o stvarnoj nadležnosti sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelji ad. 1 i 2 traže naknadu štete povodom štetnog događaja nastalog prilikom iskrcaja teretnog vozila tužitelja ad. 1 iz trajekta Petar Hektorović, prijevoznika drugog tuženika, a zbog položaja brodske pramčane rampe i pogrešnog navođenja od strane djelatnika drugog tuženika. Drugotuženik je prigovorio stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti suda pozivom na odredbu čl. 34b st. 1 toč. 6 ZPP-a. Prema odredbi čl. 34b st. 1. toč. 6. ZPP trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama, te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi). Sukladno odredbi čl. 17 st. 2 ZPP-a sud se može u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je taj tuženik prigovor podnio najkasnije do upuštanje u raspravljanje o glavnoj stvari, što je tuženik ad. 2 u konkretnom slučaju i učinio. Iz naprijed citirane odredbe čl. 34b st. 1 toč. 6. proizlazi da je nadležnost trgovačkih sudova određena za suđenje u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu (na moru i unutarnjim vodama), te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), dok su iznimka u tome sporovi o prijevozu putnika, koji su isključivo u nadležnosti Općinskog suda. Prema odredbi čl. 598 st. 1 toč. 4. Pomorskog zakonika (" Narodne "Novine br. 181/04, 76/01, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) putnik je osoba koja se prevozi brodom na temelju ugovora o prijevozu putnika ili koja prati vozilo ili žive životinje koje se prevoze na temelju ugovora o prijevozu stvari, dok je prema toč. 4 istog članka prtljaga svaka stvar uključujući vozilo koje se prevozi na temelju ugovora o prijevozu putnika, osim stvari i vozila koje se prevoze na temelju brodskog ugovora, na temelju teretnice, prtljažnice ili druge prijevozne isprave ili ugovora koji se u prvom dijelu odnosi na prijevoz stvari i živih životinja. Prema pravilnom utvrđenja suda prvog stupnja u konkretnom slučaju vozilo prvotužitelja ukrcano je na trajekt tuženika temeljem putne karte 5418688-0005 od 11. svibnja 2022., te je stoga putna karta dokaz o sklopljenom ugovoru o prijevozu putnika i prtljage morem, sukladno čemu se na konkretan slučaj primjenjuje plovidbeno pravo, pa bi prema naprijed citiranom odredbi čl. 34 ZPP-a stvarno nadležan bio trgovački sud.

8. I pored pravilnih utvrđenja suda prvog stupnja, na navode žalbe valja dometnuti da se ovdje prvenstveno (kako je tužba podnesena) radi o sporu kojeg je pokrenuo vlasnik vozila – pravna osoba – radi naknade štete na vozilu i to protiv dvije osobe – štetnika i prijevoznika iz ugovora o prijevozu-pa i temeljem čl. 34. b toč. 1. trgovački sud jest nadležan u ovom sporu u odnosu na prvotužitelja, pri čemu se radi o tzv. formalnom suparničarstvu na aktivnoj strani. Naime, tužitelji su vlasnik vozila i njegov vozač – fizička osoba, pa postoji i tzv. atrakcija stvarne nadležnosti prema čl. 34. b toč. 10. ZPP upravo u odnosu na tog tužitelja, koji je istaknut tek kao drugotužitelj u ovom sporu.

9. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo podnijetu žalbu odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sudac

Josip Grubišić