Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2729/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, koje zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-106/2023-33 od 14. svibnja 2025., dana 24. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba I tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-106/2023-33 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod toč. III izreke.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba oba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-106/2023-33 od 14. svibnja 2025. u dijelu pod toč. V (u kojem je zahtjev tužitelja odbijen preko iznosa troška od 2.064,49 eur) i VI izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. da I tužiteljici UV isplati iznos od 1.162,75 eura sa zateznom kamatom a pod II da II tužitelju AV isplati iznos od 311,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Pod III se odbija tužiteljica sa zahtjevom sa za isplatom iznosa od 1.100,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a pod IV-II tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 311,01 eura tekuće od 9. ožujka 2023. do 20.4 travnja 2023. godine kao neosnovan. Konačno, pod V nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.064,49 eura sa zateznom kamatom a pod VI se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi I-tužiteljica u odnosu na odbijeni iznos neimovinske štete te oba tužitelja u pogledu odluke o trošku, iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. ZPP.
5. U pogledu osporavanja visine dosuđenog iznosa naknade štete I tužiteljici žalba tvrdi kako orijentacijski kriteriji VSRH ne predstavljaju matematičku formulu, zbog inflacije u državi, a i da je obrazloženje presude nepotpuno pa uslijed toga što nije istaknuto koliki dio ukupnog iznosa otpada na pojedinu kvalifikatornu okolnost nije moguće provjeriti ispravnost sudske odluke.
6. No, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako je psihijatar u vještačenju naveo da je kod tužiteljice prilikom predmetnog štetnog događaja došlo do razvoja akutne stresne reakcije (prolazni psihički poremećaj karakteriziran osjećajem zgranutosti, zbunjenosti i straha, a uslijedio je period tjeskobe, nemira, povremenih poteškoća sa spavanjem, dekoncentracije, a koji je trajao do 3 dana i ne ostavlja trajne posljedice; te je tužiteljici postavljena dijagnoza PTSP prilikom psihijatrijskog pregleda, jer da je utvrđeno da su kod tužiteljice zabilježeni svi simptomi (ponovno proživljavanje traumatskog događaja u vidu nametljivih slika ili sjećanja povezanih sa traumatskim događajem; izbjegavajuće ponašanje (nastojanje da se izbjegnu podsjetnici na traumatično iskustvo i vanjski podsjetnici); doživljaj sadašnje prijetnje i ugroze (pretjerana uzbuđenost i stalni oprez, napetost, nervoza, niski prag tolerancije na frustraciju; pa je kod tužiteljice uslijed štetnog događaja došlo do smanjenja životnih aktivnosti do 5% i to do 6. srpnja 2023. kada je psihijatrijsko liječenje okončano dok je tužiteljica pretrpjela kratkotrajan strah jakog intenziteta, nakon čega je uslijedio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, potom kasni, povremeni strah slabijeg intenziteta koji se i nadalje javlja u situacijama koje mogu podsjećati na predmetni događaj; dok kod tužiteljice nema psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na zaostale trajne posljedice predmetnog štetnog događaja.
7. Dalje, vještak kirurg utvrđuje kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice; te je kod tužiteljice nakon štetnog događaja učinjena odgovarajuća RTG dijagnostička obrada, te konzervativna terapija uz kontrolu kirurga i psihijatra, te fizikalna terapija u jednom terapijskom ciklusu; pa su kod tužiteljice fizički bolovi jakog intenziteta trajali sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 8 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajali su sumarno tijekom 45 dana; dok zadobivena ozljeda kralježnice nije dovela do trajnog smanjenja životne aktivnosti s kirurškog aspektapri čemu je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna nestručna pomoć u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno i to za uobičajene kućanske poslove, te pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.
8. Pravilno u takvoj situaciji sud prvog stupnja prema čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), vezano uz čl. 1100. ZOO utvrđuje naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti pa obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova i straha, okolnosti nezgode, a imajući u vidu teret medicinskih pretraga i terapija koje je morala obavljati i to u iznosu od ukupno 2.100,00 eura te odbija nesporno plaćeni iznos od 1.400,00 eura. Ovo stoga što je kod tužiteljice utvrđen tek prolazni psihički poremećaj karakteriziran osjećajem zgranutosti, zbunjenosti i straha, obzirom na period tjeskobe, nemira, povremenih poteškoća sa spavanjem, dekoncentracije, a koji je trajao do tri dana i ne ostavlja trajne posljedice; te je tužiteljici postavljena dijagnoza PTSP prilikom psihijatrijskog pregleda, jer da je utvrđeno da su kod tužiteljice zabilježeni svi simptomi (ponovno proživljavanje traumatskog događaja u vidu nametljivih slika ili sjećanja povezanih sa traumatskim događajem; izbjegavajuće ponašanje (nastojanje da se izbjegnu podsjetnici na traumatično iskustvo i vanjski podsjetnici); doživljaj sadašnje prijetnje i ugroze (pretjerana uzbuđenost i stalni oprez, napetost, nervoza, niski prag tolerancije na frustraciju; pa je kod tužiteljice uslijed štetnog događaja došlo do smanjenja životnih aktivnosti do 5% ali samo do 6. srpnja 2023. obzirom na navedeno, za zaključiti je kako kod tužiteljice u ostalome nije došlo do nikakvih trajnih posljedica niti duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti u tom smislu, pa imajući u vidu preostale elemente iz nalaza vještaka, i ovaj sud jest u mogućnosti provjeriti dosuđenu visinu naknade štete unatoč tome što je sud dosudio jedan iznos naknade neimovinske štete bez obrazlaganja po pojedinim kvalifikatornim okolnostima. Iste su prema čl. 1100. ZOO tek orijentir za dosuđenje ovakve naknade, te je koncept neimovinske štete takav da visina naknade ovisi o kvalifikatornim okolnostima, koje je sud utvrđivao u pobijanoj odluci na pravilan način primjenom citiranih zakonskih odredbi, pa u tom pravcu nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se žalitelj poziva.
9. Pravilno sud odbija i zahtjev tužitelja za naknadu troškova pojedinih podnesaka kako je obrazloženo u odluci obzirom na ispravke pisanja pogrešaka, požurivanje postupanja i dostavljanje procesne građe koja je vidljiva iz stanja spisa odnosno elektronskih aplikacija u radu suda. Utoliko žalbeni razlozi o povredi ustavnih i konvencijskih prava nisu ostvareni, jer nije osnovana tvrdnja o tome da bi odlukom o parničnom trošku tužitelju bilo ograničeno pravo na pristup sudu i pravo na mirno uživanje vlasništva, niti je utvrđen nesrazmjer i narušen razuman omjer razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži.
10. O trošku zastupanja na ročištu 5. svibnja 2025. sud je pravilno odlučio primjenom čl. 156. st. 1. ZPP-a pa činjenica da je to učinio tek u odluci o glavnoj stvari iako je bio dužan odlučiti o tome posebnom odlukom a ne ranije ne odriče valjanost ovakvoj odluci jer se radi o ročištu 05. svibnja 2025. a pobijana presuda objavljena je 14. svibnja 2025. Stoga u svemu i ovaj sud prihvaća razloge koje je u pravcu svoje odluke iznio sud prvog stupnja a tiču se činjenice da je ročište odgođeno radi pogreške u pisanju podneska tužitelja u kojem je specificiran zahtjev, pa se nikako ne može raditi o nedostatku u postupanju tuženika ili suda.
11. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP pobijanu odluku valjalo potvrditi, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 24. prosinca 2025.
Sudac
Josip Grubišić
