Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-297/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO FINANCIJA, OIB: 18683136487, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu protiv ovršenika VV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnici Mariji Palić iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-941/2024-2 od 16. prosinca 2024., dana 24. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika te se ukida rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-941/2024-2 od 16. prosinca 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom sud je na temelju ovršne isprave odredio ovrhu radi isplate na suvlasničkom dijelu ovršenika od ¼ dijela na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te je ovrhovoditelju odmjeren trošak ovrhe u iznosu od 1.456,00 EUR i naloženo zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda u [adresa] upis zabilježbe ovrhe na suvlasničkom dijelu ovršenika na nekretnini opisanoj u točki I/ izreke. Ovrha je određena temeljem rješenja Općinskog suda u Kninu broj Ovr- 229/24 od 29.4.2024.g. kojim je osigurana naplata novčanog potraživanja utvrđenog rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/23-18/24, ur.broj: 513-02-3005/44-23-4, od 17.8.2023.g., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 96.815,09 EUR (glavnica 92.886,14 EUR, kamata 3.928,95 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom koja iznos glavnice teče od 18.8.2023.g. do isplate, te naplate troškova ovršnog postupka koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja pa do isplate.

2. Protiv rješenja žali se ovršenik iz žalbenih razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 2., 6. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ) sa prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. U žalbi ovršenik navodi kako je suvlasnički dio nekretnine ovršenika na kojem se određuje ovrha prema rješenju o ovrsi Ovr-941/24 nedostatan za namirenje tražbine ovrhovoditelja, dok Općina Kistanje spada u drugu skupinu područja od posebne državne skrbi. Ista je nekretnina jedini dom u kojem stanuju i druge osobe koje nemaju u svom vlasništvu nikakve druge nekretnine, a obzirom da se radi o obiteljskoj kući, potpuno je nemoguće ovršiti ¼ iste, tako da ovrhovoditelj potpuno ignorira test razmjernosti koji je imao obvezu provesti. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/96, 699, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) propisano je u čl. 8. pravo na dom pa je pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu odnosno je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno utvrditi i je li miješanje bilo nužno. Ovrhovoditelj nije dokazao da je pokušao ovrhu provesti na nekim drugim sredstvima ili predmetima ovrhe a izvansudska ovrha na računu ovršenika kod banke manje je tegobna nego sudska ovrha na pokretninama ovršenika. pa se po ovršeniku ovdje radi o predmetu koji je izuzet od ovrhe te isti predlaže saslušanje ovršenika, pribavu podataka o vrijednosti nekretnina za Općinu Kistanje, financijsko-građevinsko vještačenje vrijednosti nekretnine, te očevid nekretnine.

5. Ujedno žalitelj tvrdi kako ovrhovoditelj uopće u prijedlogu nije naveo ovršnu ispravu, već se samo pozvao na rješenje Ovr-229/2024. niti je dostavio izvornike ovršnih isprava, a izvršnost poreznog rješenja nikada nije nastupila budući da ovršeniku nikada nije dostavljeno naznačeno porezno rješenje temeljem kojega je doneseno rješenje o osiguranju Ovr-229/24. Ujedno, ovršenik tvrdi kako je pokrenuo postupak ukidanja klauzule pravomoćnosti i izvršnosti s predmetnog poreznog rješenja pred Ministarstvom financija te još nije odlučeno o njegovoj žalbi a ujedno tvrdi kako je otac maloljetnog djeteta i predmetna ¼ nekretnina jedina je nekretnina i općenito imovina koju ima u svom vlasništvu.

6. U odnosu na istaknuti prigovor prava na dom, valja reći kako je pravo ovršenika dokazivati kako je nekretnina koja je predmet ovrhe njihova jedina nekretnina za stanovanje. U suprotnom, sud neće uzeti u obzir prigovor na povredu prava na dom. Zaštita prava na dom nije apsolutna i mora se provesti test razmjernosti, uzimajući u obzir interese vlasnika nekretnine. Relevantni pravni temelji uključuju Ovršni zakon, posebno članke 108. i 131. OZ, kao i odredbe članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Da bi sud mogao izvršiti procjenu pravične ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja, ovršenik je dužan sudu dostaviti podatke iz kojih će proizlaziti vjerojatnost da je narušena pravična ravnoteža. U ovom slučaju pak radi se o glavnici koja višestruko premašuje limit kojeg je zakonodavac propisao u odredbi čl. 80.b OZ prema kojemu će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5300,00 eura, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

7. Iz pobijane odluke niti stanja spisa ne proizlazi da bi sud u tijeku postupka uopće utvrđivao ovakve okolnosti, te se u tom pravcu činjenično stanje ukazuje nepotpuno utvrđenim, pa je pobijanu odluku primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 370. ZPP a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

8. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja imati u vidu sve okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, pa će potom moći povodom predmetnog zahtjeva ovrhovoditelja donijeti pravilnu i zakonitu odluku, a kako je ukinuta pobijana odluka, to je u pogledu troškova postupka povodom žalbe temeljem čl. 166. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić