Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3517/2025-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, (kao pravnog slijednika Jadranskog osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4093/2023-7 od 1. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu broj Pn-449/2019-54 od 12. srpnja 2023., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu broj Pn-449/2019-58 od 8. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4093/2023-7 od 1. travnja 2025. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i odluci o troškovima postupka zbog pravnog pitanja:

„Jesu li nižestupanjski sudovi (Županijski sud u Zagrebu i Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu) počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. i čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer uopće nisu vrednovali i ocijenili dokaze (konkretno nalaz i mišljenje vještaka toksikologa Lane Bokulić, nalaz i mišljenje i iskaz Pere Todorovića, dipl.ing. strojarstva i prof. dr. Josipa Škavića od 28. listopada 2016., dopunu nalaza i mišljenja Pere Todorovića, dipl. ing. strojarstva i prof. dr. Josipa Škavića od 16. lipnja 2020. i dopunu nalaza i mišljenja Pere Todorovića, dipl. ing. strojarstva od 6. lipnja 2022.) izvedene u kaznenom postupku pred drugim sudom Republike Hrvatske (pred Općinskim sudom u Sisku) koji se vodio povodom istog štetnog događaja?

Mogu li kao dokaz u parničnom postupku poslužiti isprave iz drugog sudskog predmeta (npr. isprave i zapisnici u kaznenom postupku) bez suglasnosti obje parnične stranke?“

II. Dopušta se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4093/2023-7 od 1. travnja 2025. u točki I. u dijelu kojim je odlučeno o točkama II. i III. izreke presude suda prvog stupanja, točki I. izreke presude suda prvog stupnja o tijeku zateznih kamata i odluci o troškovima postupka zbog pravnih pitanja:

„Je li tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti bio postavljen i može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?

U situaciji kada je sud satnicu za tuđu pomoć i njegu utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke da li oštećenik/tužitelj ima pravo na zatezne kamate od trenutka pružanja tuđe pomoći ili od dana donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o takvom zahtjevu?

Je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da se cijena sata tuđe pomoći koju tužitelj nije plaćao, utvrđuje primjenom odredbe čl. 223. ZPP, po slobodnoj ocjeni prema cijenama u vrijeme presuđenja, u protivnosti sa stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluka Revx-207/16 od 6. lipnja 2018., Rev-674/07 od 05. prosinca 2007., Rev-333/2000 od 11. veljače 2004., Revx-267/2015 od 25. ožujka 2015., o tome da se visina naknada štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoći i njega pružana?“.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4093/2023-7 od 1. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu broj Pn-449/2019-54 od 12. srpnja 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu broj Pn-449/2019-58 od 8. kolovoza 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio prijedlog tuženika odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na prijedlog.

3. Tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:

Mogu li kao dokaz u parničnom postupku poslužiti isprave iz drugog sudskog predmeta (npr. isprave i zapisnici u kaznenom postupku) bez suglasnosti obje parnične stranke?

Je li prvostupanjski sud (Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu) ovlašten uopće ne vrednovati i ocijeniti dokaze (konkretno, nalaz i mišljenje i iskaz vještaka toksikologa Lane Bokulić) u odnosu na koje je donio rješenje u kojem navodi da će koristiti navedene dokaze („U ovom parničnom predmetu koristit će se dokazi dostavljeni po tužitelju uz podnesak od 2. veljače 2023.“; „Vrši se uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.“ – rješenje doneseno na glavnoj raspravi 23. veljače 2023.)?

Predstavlja li povredu načela neposrednosti iz čl. 4. Zakona o parničnom postupku korištenje dokaza u parničnom postupku iz drugog sudskog postupka (kaznenog) bez suglasnosti jedne parnične stranke (konkretno, tuženika) ukoliko je dokaz u kaznenom postupku izveden u odnosu na isti štetni događaj?

U slučaju da se u vezi istog štetnog događaja izvode dokazi na kaznenom i građanskom sudu je li procesna pretpostavka za korištenje dokaza u parničnom postupku, a koji je izveden pred kaznenim sudom, suglasnost obje parnične stranke?

Jesu li nižestupanjski sudovi (Županijski sud u Zagrebu i Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu) povrijedili materijalno pravo kada nisu primijenili odredbu materijalnog prava koju su trebali primijeniti odnosno nisu primijenili čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Potpuna naknada“; već su primijenili čl. 1092. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima „Doprinos oštećenika vlastitoj šteti“) s obzirom da je osiguranik tuženika, koji je pregazio tužitelja na obilježenom i osvijetljenom pješačkom prijelazu, priznao počinjenje kaznenog djela te je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, a s druge strane, nije nedvojbeno utvrđen doprinos oštećenika (tužitelja) nastaloj šteti?“

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tužitelja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja pod točkom I., budući da je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravnog shvaćanja iznijetog u odlukama ovog suda broj Rev-2392/2013 od 28. studenog 2018. i Revx-387/2009 od 23. ožujka 2011.).

6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih pod točkom I. izreke.

7. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja:

Može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, početi teći prije nego je tužitelj postavio zahtjev za naknadu štete od tuženika?

Ima li oštećenik pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva iako njegovo liječenje u tom trenutku nije bilo stabilizirano niti je bio predvidljiv ishod liječenja i uzročno-posljedična veza štete i ishoda liječenja i može li osiguratelj pasti u zakašnjenje podnošenjem odštetnog zahtjeva iako, temeljem medicinske dokumentacije u tom periodu, nije upoznat sa štetom i njenim konačnim ishodom, ili pak, zakonska zatezna kamata kao sankcija za zakašnjenje tereti osiguratelja tek po stabilizaciji zdravstvenog stanja, kada mu je omogućeno da se upozna sa opsegom štete oštećenika?

Je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ukoliko drugostupanjska presuda na sadrži ocjenu žalbenog navoda od odlučnog značenja?

Postoji li apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, u slučaju kada razlozi drugostupanjske odluke o odlučnim činjenicama proturječe sadržaju dokaza u spisu (nalazu i mišljenju prometnog vještaka) i kada je drugostupanjska odluka utemeljena na razlozima koji su u protivnosti s činjenicama koje proizlaze iz sadržaja dokaza u spisu?

U kojim okolnostima će se povećanje tužbenog zahtjeva, bez istodobne promjene činjenične osnove tužbe, smatrati preinakom tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, sve budući i pravna doktrina zaključuje kako preinaka tužbe samo kvantitativno povećanjem tužbenog zahtjeva, bez bilo kakvih kvalitativnih intervencija, predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP?

Je li sud u tumačenju pravne norme ograničen na način da svojim pravnim shvaćanjem ne može tumačiti pravnu normu tako da mijenja njezinu imperativnost, pa stoga kada i tumači da preinaka tužbe doprinosi konačnom rješenju spornih odnosa (ovdje ne govorimo prigovoru protivljenju preinake tužbe) zašto sud smatra da to konačno rješenje spornih odnosa ne bi bilo pravno validno i usvajanjem prigovora zastare ili pak sud smatra da konačno rješenje spornih odnosa ima samo jedan smjer, a taj je da se tako preinačeni tužbeni zahtjev njegovim povišenjem ne može odbiti zbog prigovora zastare – ovo bi potom značilo da je i tumačenje revizijskog suda upravljeno u zaštiti prava samo jednoj strani (onoj koja povisuje tužbeni zahtjev) uz istodobno uskraćivanje drugoj strani (onoj koja se tako povišenom tužbenom zahtjevu protivi) da svoj pravni interes štiti koristeći zakonom dopušten prigovor zastare?

Je li primjena Orijentacijskih kriterija i iznos za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002. izražena kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. činjenica koja bi u smislu čl. 190. st. 2. ili 191. Zakona o parničnom postupku omogućavala povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka?

Je li u slučaju kada je tužitelj već ostvario pravo na novčanu nagradu za tuđu pomoć od Hrvatskog zavoda za socijalni rad zbog posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći iz koje potražuje naknadu štete prema tuženiku, sud dužan novčani iznos naknade za tuđu pomoć koji je tužitelj primio i koji će primiti u budućnosti odbiti od utvrđene ukupne svote naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege i rente s tog osnova i dosuditi tužitelju razliku između ukupne štete s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu i rente s tog osnova i iznosa naknade za tuđu pomoć koji je tužitelj ostvario i koji će ostvariti u budućnosti prema odredbama Zakona o socijalnoj skrbi na ime naknade za tuđu pomoć?

Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385., čl. 365., čl. 369. i čl. 375., a u svezi povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je propustio iznijeti valjane razloge o tuženikovom prigovoru o potrebi uračunavanja novčanih primanja i drugih prava koja tužitelj ostvaruje temeljem propisa o socijalnoj skrbi i obveznoj zdravstvenoj zaštiti od Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u tražbinu tužitelja s osnova naknade štete za troškove tuđe pomoći i njege i mjesečne rente s osnova, u protivnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama Rev-616/2021 od 2. lipnja 2021., Rev-1690/2013, Revx-1174/11-2, Rev- 1073/1998-2, Rev-72/10, Rev-552/06-2, Rev-1011/79, Rev-383/06 o tome da je drugostupanjski sud dužan ocijeniti i obrazložiti žalbene navode koji sadrže konkretne prigovore o i svojoj odluci iznijeti razloge i svoj stav o tim prigovorima?

Je li dosudom parničnih troškova postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 i 138/2022 – dalje: Tarifa) tako da se parnični trošak dosudi prema većoj vrijednosti boda od one koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji stranci koja je obvezana platiti parnični trošak onemogućava pristup sudu i pravo na pravično suđenje koje uključuju i nedopuštenost da se stranka dovede u teži pravni i ekonomski položaj retroaktivnom primjenom bilo kojeg propisa, pa tako i uvećanja vrijednosti boda Tarifom koja je stupila na snagu nakon već poduzetih parničnih radnji za koje se zahtjeva/sudi naknada parničnih troškova postupka, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda RH Pž-3390/2023-2 od 27. lipnja 2023., Pž-2450/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Pž- 3919/2023-2 od 6. prosinca 2023., Pž-2057/2023-2 od 24. siječnja 2024., kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava Stankov protiv Bugarske, zahtjev br. 68490/01, presuda od 12. srpnja 2007. Perdigao protiv Portugala (Veliko vijeće), zahtjev br. 24768/06, presuda od 16. studenog 2010., Musa Tarhan protiv Turske, zahtjev br. 12055/17, presuda od 23. listopada 2018., Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., Zahtjev br. 28963/10), Stankiewicz protiv Poljske (presuda od 6. travnja 2006., Zahtjev br. 46917/99), Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., Zahtjev br. 72152/13), Čolić protiv Hrvatske (presuda od 18. studenog 2021., zahtjev br. 49083/18), te da li takvo suđenje ima za posljedicu povredu prava iz čl. 90. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2020, 5/2014)?“

9. U prijedlogu tuženik navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

10. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pitanja navedena u točci II. izreke ovog rješenja važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a pobijana drugostupanjska odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske (pravnog shvaćanja iznijetog u odlukama ovog suda broj Rev-123/2025 od 18. prosinca 2025., Rev- 1029/2024 od 3. rujna 2024., Rev-297/2013-2 od 6. rujna 2017. i odlukama revizijskog suda navedenih u samom pitanju).

11. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnih pitanja navedenih pod točkom II. izreke rješenja.

12. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog tuženika povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte