REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1397/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Toni Smrček, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-654/2022-3 od 30. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1859/2019-34 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u odnosu na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-654/2022- 3 od 30. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1859/2019-34 od 27. svibnja 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju ako je ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope ništetna?
2. Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
4. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
5. Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“.
2. Tuženik smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer je povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, pobijana odluka je arbitrarna te jer je došlo do povrede načela jednakosti oružja.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
6. Na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ranije ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-308/2022, Rev-2221/2018, Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 itd., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i Revd-1772/2024).
7. Budući da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer pobijana odluka nije arbitrarna niti neobrazložena s obzirom da su nižestupanjski sudovi dali razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno načelo jednakosti oružja u smislu pravične ravnoteže između stranaka, jer mu je bilo omogućeno ravnopravno sudjelovati u postupku, izlagati činjenice i predlagati dokaze te nije stavljen u lošiji položaj u odnosu na tužiteljsku stranu.
9. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena naznačena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
