Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-474/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jadranki Olivari Jirasek, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zračna luka Zagreb - Trgovina d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Pleso bb, OIB: 77395415345, zastupanog po punomoćniku Ivi Pavlinek, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-480/16-45 od 1. prosinca 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 480/16-45 od 1. prosinca 2017. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom preko iznosa od 4.398,18 €[1] /33.138,12 kn do iznosa od 70.012,57 €/527.509,68 kn (za iznos od 65.614,38 €/494.371,56 kn) sa pripadajućom zateznom kamatom kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom, kao i pod točkom II. izreke kojim je tuženiku dosuđen parnični trošak te se sudi:

1. Nalaže se tuženiku ZRAČNA LUKA ZAGREB - Trgovina d.o.o. u likvidaciji, iz Velike Gorice, Ulica Rudolfa Fizira 1, da tužitelju SĐ iz [adresa], na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 65.614,38 €/494.371,56 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te trošak parničnog postupka u iznosu od 13.250,00 € sve zajedno s pripadajućom kamatom od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži da tužitelju na ime neisplaćene otpremnine isplati iznos od 527.509,68 kn neto/70.012,57 € zajedno s pripadajućom kamatom od 05.11.2013. do isplate kao i naknaditi mu prouzročeni parnični trošak s kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 65.312,50 kn/8.668,46 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine na temelju Ugovora o pravima i obvezama direktora od 14. lipnja 2002. (dalje: Ugovor) i Dodatka ugovoru o pravima i obvezama direktora od 10. listopada 2008. (dalje: Dodatak) sklopljenima između tužitelja kao radnika i direktora i tuženika kao poslodavca.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da iz Ugovora o pravima i obvezama direktora (u nastavku Ugovor) proizlazi da je Ugovor sklopljen za razdoblje od 14. lipnja 2002. do opoziva (čl. 1.), a člankom 14. ugovoreno je da Skupština Društva i direktor Društva imaju pravo raskinuti ugovor, da Skupština Društva u svako doba odlukom može opozvati direktora Društva, a direktor Društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Kada raskid ugovora traži Skupština Društva, direktor Društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci, a ako raskid traži direktor Društva, dužan je obavljati poslove još najmanje tri mjeseca;

- da je odredbom čl. 16. ugovoreno da prestankom obavljanja poslova direktora Društva ugovor se raskida, a s radnikom će se sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa;

- da je dodatkom ugovora o pravima i obvezama direktora (u nastavku Dodatak) od 10. listopada 2008., izmijenjena navedena odredba čl. 14., na način da Skupština Društva i direktor Društva imaju pravo raskinuti ugovor, da Skupština Društva u svako doba odlukom može opozvati direktora Društva, a direktor Društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Kada raskid ugovora traži Skupština Društva, direktor Društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci. Direktoru Društva, u slučaju prestanka funkcije direktora, bilo istekom ugovora bilo raskidom ugovora na zahtjev Skupštine Društva, isplatit će se otpremnina u iznosu od 12 plaća, a u visini najveće plaće u zadnja 3 mjeseca prije razrješenja ili prestanka funkcije. Kada raskid ugovora traži direktor Društva, dužan je obavljati poslove još najmanje 3 mjeseca;

- da iz Odluke o opozivu Direktora od 4. studenoga 2013. proizlazi da je tužitelj opozvan s dužnosti direktora društva Zračna luka Zagreb - Trgovina d.o.o., zbog nepostupanja po uputama Skupštine Društva, a što je razvidno iz Odluke Skupštine društva i izvoda Trgovačkog suda koji je naznačeno da je 4. studenog 2013. prestala funkcija direktora i to prijenosom njegovog ugovora na drugog poslodavca, a da je čl. 4. st. 5. Dodatka ugovora određeno da se direktoru isplaćuje otpremnina ako mu funkcija prestane istekom ili raskidom ugovora;

- da je tuženik 5. prosinca 2013. ugovor o radu prenio na novog poslodavca i to različito društvo – Međunarodna zračna luka Zagreb, a da se radi se o dva različita društva od kojih je tuženik u likvidaciji vlastitom odlukom o prestanku društva, koja likvidacija je započela 03. siječnja 2014. rješenjem Tt-13/29536 iz čega proizlazi da tužitelj više nije ovlaštena osoba, odnosno direktor društva, a da je Međunarodna zračna luka osnovana 09. kolovoza 2012. Tt-12/13052 i temeljni kapital je uplaćen u novcu osnivača;

- da je tužitelj primao plaću direktora od opoziva do sklapanja ugovora s novim poslodavcem;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s funkcije direktora opozvan Odlukom skupštine, a nakon 5. prosinca 2013. tuženika je preuzeo novi poslodavac; i dalje je dolazio na rad i obavljao je poslove savjetnika, bez sklapanja drugog ugovora o radu ili rješenja. Zatim, proizlazi da je nakon razrješenja s funkcije direktora od tuženika tražio ostvarenje prava prema Ugovoru u slučaju prestanka obavljanja funkcije direktora, ali nitko s njim nije razgovarao niti mu ponudio novi ugovor, a za Ugovor o radu od 14. lipnja 2002. i Dodatak od 10. listopada 2008. nema napismeno da je isti raskinut, ima samo Odluku o opozivu direktora te otpremninu potražuje po Ugovoru o pravima i obvezama direktora;

- da iz iskaza svjedoka DĐ proizlazi da je bio direktor Zračne luke d.d. od 2001. do 2009., a tužitelj direktor kćeri, Zračna luka Trgovina te je načuo da je tužitelj opozvan s radnog mjesta direktor i da je njegov ugovor prenesen na drugu tvrtku. Isto tako, poznato mu je da je dodatkom Ugovora o pravima i obvezama direktora, u slučaju prestanka obavljanja funkcije, intencija bila zaštita radnika, osim ako nije njegova krivica, ali ne zna točno koji članci to propisuju i koja prava proističu iz dodatka ugovora, ali je svaki ugovor bio specifičan i razlikovao se od direktora do direktora, a funkcija direktora prestajala je do opoziva.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je funkcija direktora društva prestala, a što je razvidno iz Odluke Skupštine društva i izvoda Trgovačkog suda kojim je naznačeno da je dana 04.11.2013. prestala tužiteljeva funkcija direktora i to prijenosom njegovog ugovora na drugog poslodavca. Naima, čl. 4 st. 5 Dodatka ugovoru određuje da se direktoru isplaćuje otpremnina ako mu funkcija prestane istekom ili raskidom ugovora pa kako je tužitelju ugovor prenesen na novog poslodavca sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti te odlučio kao u izreci pod točkom I. pobijane odluke.

9. Međutim, takva utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva ne mogu se prihvatiti kao pravilni te nisu utemeljeni na izvedenim dokazima.

10. Najprije valja reći da iz Odluke o opozivu Direktora od 4. studenoga 2013. proizlazi da je tužitelj opozvan s dužnosti direktora društva Zračna luka Zagreb - Trgovina d.o.o odlukom skupštine, a ne prijenosom njegovog ugovora na drugog poslodavca kako to pogrešno i suprotno priležećim dokazima zaključuje prvostupanjski sud.

11. Nadalje, valja reći da je Dodatkom ugovora o pravima i obvezama direktora (u nastavku Dodatak) od 10. listopada 2008., izmijenjena odredba čl. 14. Ugovora o pravima i obvezama direktora, na način da Skupština Društva i direktor Društva imaju pravo raskinuti ugovor, da Skupština Društva u svako doba odlukom može opozvati direktora Društva, a direktor Društva može pismenim zahtjevom tražiti raskid ugovora. Kada raskid ugovora traži Skupština Društva, direktor Društva ima pravo na plaću u visini utvrđenoj ugovorom, najmanje šest mjeseci. Direktoru Društva, u slučaju prestanka funkcije direktora, bilo istekom ugovora bilo raskidom ugovora na zahtjev Skupštine Društva, isplatit će se otpremnina u iznosu od 12 plaća, a u visini najveće plaće u zadnja 3 mjeseca prije razrješenja ili prestanka funkcije.

12. Iz navedenog proizlazi da je tužitelju pravo na otpremninu ugovoreno u slučaju raskida ugovora odnosno opoziva sa mjesta direktora društva. Dakle, navedena odredba osigurava pravo na otpremninu u slučaju rješavanja (prestanka) mandatnog odnosa tužitelja sa tuženikom dok na pravo za isplatom otpremnine ne utječe radnopravni odnos tužitelja s tuženikom. Da je tome tako vidljivo je iz odredbe čl. 16. Ugovora o pravima i obvezama direktora kojom je ugovoreno da prestankom obavljanja poslova direktora Društva ugovor se raskida, a s radnikom će se sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sukladno njegovoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i sposobnostima, bez prekida kontinuiteta u radnom stažu i pravima i obvezama iz radnog odnosa.

13. Dakle, tužitelj je s tuženikom imao zaključen mješoviti ugovor koji ima značaj ugovora o radu i menadžerskog ugovora odnosno u jednom dijelu mandatni za položaj direktora društva, a u drugom dijelu radnopravni kojim tužitelj zasniva i radni odnos s tuženikom budući da direktor društva može i ne mora biti u radnom odnosu sa društvom. Kako iz navedenog proizlazi da je tužitelju pravo na otpremninu ugovoreno u slučaju opoziva ili raskida sa mjesta direktora društva odnosno kako je vidljivo stranke su ugovorile otpremninu za slučaj raskida mandatnog odnosa (direktora društva) pa sama činjenica da je i dalje tužitelj u radnom odnosu kod tuženika, ne utječe na njegovo pravo na isplatu otpremnine. Prema tome, to je bila volja stranaka, a što jasno proizlazi iz stipulacije Dodatkom izmijenjenog čl. 14. (čl. 4. Dodatka), gdje se isplata otpremnine uvjetuje jedino prestankom mandata direktora, a ne i ostankom u radnom odnosu kod tuženika jer bi to onda stranke posebno i ugovorile. Osim toga, da se radi o takvoj volji stranaka proizlazi i iz stipulacije čl. 16. Ugovora o pravima i obvezama direktora gdje se tuženik obvezuje s tužiteljem sklopiti novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon prestanka obavljanja poslova direktora društva, ali pri tome stranke ne ugovaraju da bi tužitelj sklapanjem novog Ugovora izgubio pravo na otpremninu. Dakle, otpremnina nije vezana za sam radni odnos tužitelja nego je ugovorena u slučaju raskida ugovora odnosno opoziva sa mjesta direktora društva (za prestanak mandatnog odnosa).

14. Da je volja stranaka bila zaštititi tužitelja proizlazi i iz iskaza svjedoka DĐ koji je naveo da mu je poznato da je dodatkom Ugovora o pravima i obvezama direktora, u slučaju prestanka obavljanja funkcije, intencija bila zaštita radnika.

15. Slijedom navedenog, kako su se ispunili uvjeti iz citiranih ugovornih odredbi odnosno kako je došlo do prestanka mandatnog odnosa, tuženik je dužan ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 4. Dodatka ugovora o pravima i obvezama direktora od 10. listopada 2008. i menadžerskog ugovora od 14. lipnja 2002. na kojega se primjenjuju odredbe ZOO/91 i ZOO/05, budući je Dodatak ugovor o pravima i obvezama direktora zaključen 10. listopada 2008., a prema kojima su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

16. Iznos otpremnine koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom temelji se na menadžerskom ugovoru od 14. lipnja 2002. i čl. 4. Dodatka ugovora o pravima i obvezama direktora od 10. listopada 2008. iz kojeg proizlazi da u slučaju prestanka funkcije direktora, bilo istekom ugovora, bilo raskidom ugovora na zahtjev Skupštine Društva tužitelju, kao posljedica opoziva imenovanja (smijene) direktora pripada otpremnina u visini od 12 plaća, a u visini najveće plaće u zadnja tri mjeseca prije razrješenja ili prestanka funkcije bez oznake da li se radi o bruto ili neto plaći.

17. Odredbom čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. - dalje: ZR) propisano je da je plaća u smislu tog Zakona plaća u bruto iznosu. To znači da će se temeljem čl. 126. ZR otpremnina izračunati prema bruto plaći (i to prema bruto iznosu, odnosno iznosu na koji se obračunava doprinos za mirovinsko osiguranje, porez i prirez), a ne neto iznosu kako je to u tužbenom zahtjevu naznačio tužitelj.

18. Kada se sagledaju činjenice koje je tužitelj naveo u odnosu na visinu zatražene otpremnine, vidljivo je da je izračun otpremnine tužitelj temeljio na bruto plaći doduše za mjesec studeni koji mjesec nije obuhvaćen u zadnja tri mjeseca prije prestanka funkcije, a budući mu je funkcija prestala 4. studenoga 2013., slijedom čega posljednja tri mjeseca su kolovoz, rujan i listopad 2013. Stoga, iz isplatne liste za rujan i listopad 2013. proizlazi da je neto iznos tužiteljeve plaće za listopad iznosio 21.368,92 kn/ 2.836,14 €, odnosno bruto 41.197,63 kn/5.467,87 €, dok je neto iznos tužiteljeve plaće za rujan 2013. iznosio 20.817,95 kn/2.763,02 €, odnosno bruto 41.029,63 kn/ 5.445,57 €.

19. Budući tužitelj nije dostavio isplatnu listu za kolovoz 2013., najveći iznos ostvaren u posljednja tri mjeseca prema dostavljenim obračunskim listama bio je u listopadu 2013., slijedom čega tužitelju pripada dvanaest plaća tužitelja u bruto iznosu od 41.197,63 kn/5.467,87 €, a što iznosi 494.371,56 kn/65.614,38 €, a koji iznos je valjalo dosuditi tužitelju. U odnosu na preostali iznos od 33.138,12 kn/4.398,18 € sa kojim je tužitelj odbijen presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 120/18-2 od 11. rujna 2018., pod točkom I. izreke djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda, poslovni broj Pr-480/16-45 od 1. prosinca 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 33.138,12 kn/4.398,18 €.

20. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 494.371,56 kn/65.614,38 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2013. jer je odluka o opozivu donesena 4. studenog 2013. tako da su kamate dosuđene od slijedećeg dana te pobijanu presudu preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a pa odlučiti kao u izreci pod točkom I./ st. 1.

21. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki I. i II. pobijane presude jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega tuženiku ne pripada parnični trošak.

22. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: OT) i to za sastav tužbe 500 bodova, pristup ročištima 29. siječnja 2015., 11. ožujka 2015., 15. travnja 2015., 24. siječnja 2017. i 10. studenoga 2017. za svako ročište po 500 bodova, pristup ročištu 26. studeni 2014. 250 bodova, pristup ročištu za objavu presude 21. svibnja 2015., 50 bodova, sastav podnesaka 21. listopada 2014., 13. ožujka 2015., 31. ožujka 2015., 27. lipnja 2017. za svaki podnesak po 500 bodova odnosno ukupno 5300 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 € odnosno 10.600,00 € uz PDV od 25% odnosno 2.650,00 € odnosno ukupno 13.250,00 € koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa ročištu za objavu dana 1. prosinca 2017., a budući na isto nije niti pristupio, a na navedeni trošak dosuđena je zatezna kamata sukladno čl. 151.st.3. ZPP te je odlučeno kao pod točkom I. st. 1. izreke.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić