REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-896/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg HBZ 8/II, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-782/2024-3 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2061/2019-43 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.

II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

III. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-782/2024-3 od 4. prosinca 2024., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2061/2019-43 od 28. lipnja 2024., u toč. III. izreke i u dijelu toč. II. izreke drugostupanjske odluke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u odnosu na pravno pitanje:

„Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?“.

IV. Ostavlja se o troškovima sastava tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije odlučiti u konačnoj odluci.

V. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Stranke su protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 782/2024-3 od 4. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-2061/2019-43 od 28. lipnja 2024., podnijele prijedloge za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnio postavivši pet pravnih pitanja, a koja sadržajno predstavljaju jedno pravno pitanje, za koje tužitelj smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„Rezultira li ništetnost odredbe koja predstavlja bitni sastavak ugovora ništetnošću cijelog ugovora o kreditu, odnosno rezultira li ništetnošću cijelog ugovora utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi i prijevremenoj otplati kredita?“.

3. Tužitelj smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu te da je došlo i do povrede prava imovine (prava vlasništva).

4. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnio postavivši 11 pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„(1.) Je li korisnik kredita koji je izvršio plaćanja na temelju (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i/ili (nepoštene) odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, obeštećen sklapanjem i provedbom sporazuma o konverziji sklopljenim na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

(2.) Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica (nepoštene) odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i (nepoštene) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunatog na temelju kamatne stope koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i tečaja na dan korištenja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(3.) Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15)?

(4.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(5.) Protivi li se odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) odluka suda kojom je prihvaćen zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF), ako je iz istog pravnog odnosa tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu?

odnosno

Ima li tužitelj pravni interes postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu ukoliko je uz isti postavio i kondemnatornim zahtjev usmjeren na isplatu stečenog bez osnove temeljem odredbi čiju ništetnost zahtijeva?

(6.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(7.) Pripada li korisniku kredita, nakon sklapanja sporazuma o konverziji koja je pravilno provedena sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), kao posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate jednostranom odlukom kreditora i utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, iz ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata iznosa razlike glavnice umanjenog za iznos koji predstavlja preplatu iz postupka pravilno provedene konverzije, uvećanog za zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do isplate ?

(8.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?

odnosno

Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?

(9.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?

(10.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 3. Zakona o obveznim odnosima?

odnosno

Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?

(11.) Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?".

5. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje.

6. Tuženik u odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije poriče navode iz prijedloga te predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti.

7. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

8. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan, dok tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu u CHF, a podredno utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli i prijevremenoj otplati kredita ugovora o kreditu u CHF i isplata preplaćenog iznosa.

U odnosu na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije

10. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da tužiteljeva postavljena pravna pitanja, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog ugovora ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama Rev-259/22, Rev-239/25 i Rev-820/23, a ne radi se o pitanju radi kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.

11. Zbog navedenog valjalo je, u odnosu na postavljena pravna pitanja, odlučiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

12. Tužitelj, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava i to prava na pravično suđenje, prava na pristup sudu i povredu prava imovine, nije učinio vjerojatnim da su mu ova ljudska prava povrijeđena u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, nižestupanjski sudovi su dali razloge o svim odlučnim činjenicama, a zbog čega pobijana odluka nije arbitrarna, a niti je tužitelju onemogućen pristup sudu. Nije došlo niti do povrede prava vlasništva, jer tužitelju samo iz razloga što je odbijen primarno postavljen tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog ugovora o kreditu u CHF nije uskraćeno pravo na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu.

U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije

13. Prvo postavljeno pravno pitanje je prema ocjeni ovog revizijskog suda važno za rješenje ovog spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke Rev-1096/22, Rev-637/19, Rev-586/19, Rev-925/23).

14. Budući da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

15. U odnosu na preostala pravna pitanja i povredu temeljnih ljudskih prava uzeto je da je tuženikov prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

16. O troškovima tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u toč. IV. izreke ovog rješenja.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u točki V. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug