REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5100/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb (putem Područnog ureda u Karlovcu, Kralja Tomislava 8, Karlovac), OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska br. 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su obje stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž-1004/2024-2 od 4. lipnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-25/2021-30 od 13. rujna 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž-1004/2024-2 od 4. lipnja 2025. u dijelu pod toč. II. izreke i u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Da li za HZMO u parničnom postupku naknade štete, kojom potražuje naknadu štete po isplaćenoj invalidskoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos isplaćene mirovine u skladu sa člankom 161. ZOMO ("Narodne novine" 157/13) ili kako smatra tuženik štetu predstavlja razlika između rješenjem priznate i isplaćene mirovine i pretpostavljenog iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u skladu sa čl. 27. ZOOPa ("Narodne novine" 151/05)?“.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Svaka je stranka podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja (tužitelj jedno, tuženik dva) koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je u izreci navedeno pravno pitanje tužitelja važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer u odnosu na to pitanje postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-616/2023-2 od 23. lipnja 2023., presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1496/2023-2 od 23. svibnja 2023.) (tako, u bitnom podudarnom pravnom pitanju ovaj sud i u Revd-1177/2023-2 od 21. ožujka 2023., Revd-2231/2024-2 od 28. kolovoza 2024., Revd-751/2024-2 od 10. srpnja 2024. etc.).
5. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. I.
6. U pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja tuženika jer za obrazložiti da ono polazi od činjenične pretpostavke da je vještačenjem utvrđeno da invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (dakle, pretpostavljena) bila veća od invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja (dakle, već određena i u ovom slučaj isplaćene). Međutim, iz toč. 21. obrazloženja drugostupanjske odluke (a ovaj sud odluku o dopuštenosti revizije donosi u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova) proizlazi „da je razlika između isplaćene i pretpostavljene invalidske mirovine u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2020. 1.403,68 eura“. Dakle, ne radi se o slučaju da je pretpostavljena mirovina bila veća od one utvrđene rješenjem tužitelja, pa tako ni to pravno pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
7. Drugo postavljeno pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Odgovor na to pitanje bi ovisio o okolnostima svakog pojedinog slučaja i, sagledavajući ga upravo onako kako je ono postavljeno, na njega se ne može dati općeprimjenjiviji odgovor koji će predstavljati standard postupanja za buduće situacije, što je osnovi smisao vođenja postupka povodom revizije.
8. Tuženik se pozvao na povredu prava na pravično suđenje, navodeći kao za to razlog da se radi o odstupanju od ustaljene sudske prakse. Međutim, u pogledu problematike koju sam tuženik potencira kroz prijedlog za dopuštenje revizije, osobito uzimajući u obzir ovopredmetno obrazloženje u pogledu postavljenih pravnih pitanja tuženika, ne može se govoriti o vjerojatnosti povrede toga prava iz tog razloga.
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tuženik nije imao pravično suđenje.
10. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tuženika, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. i čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. II i III.
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
