REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4762/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Spliting d.o.o., Split, Šibenska 29, OIB 06280878935, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Oštro, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-288/2024-3 od 9. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1506/2022- 22 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-288/2024-3 od 9. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1506/2022-22 od 6. studenoga 2023.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li ugovor o kupoprodaji valjan unatoč tome što nije sklopljen u pisanoj formi ako je prodavatelj predao kupcu posjed nekretnine, kupac isplatio cjelokupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu, ili barem platio cijenu u pretežitom dijelu te nakon predaje posjeda od strane prodavatelja izvršio prenamjenu nekretnine iz poslovnog prostora u stambeni prostor jedne anagrafske oznake i poslovni prostor druge anagrafske oznake, i to sve uz znanje i bez protivljenja prodavatelja?

2. Je li ugovor o kupoprodaji valjan unatoč tome što nije sklopljen u pisanoj formi ako je posjed kupcu od strane prodavatelja nesporno u cijelosti predan, ako je nesporno plaćena kupoprodajna cijena makar u pretežitom dijelu i ako su nesporno izvršeni dodatni radovi, kojima cijena nije utvrđena, a kojima se također kompenzira plaćanje kupoprodajne cijene?

3. Je li tužitelj sklapanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine, unatoč tome što ugovor nije sklopljen u pisanoj formi, u situaciji kada je prodavatelj predao kupcu posjed nekretnine, kada je kupac isplatio cjelokupno ugovorenu kupoprodajnu cijenu ili kada je platio cijenu u pretežitom dijelu te nakon predaje posjeda od strane prodavatelja vršio prenamjenu nekretnine iz poslovnog prostora u stambeni prostor jedne anagrafske oznake i poslovni prostor druge anagrafske oznake, a da se prodavatelj tome nije protivio, stekao vlasništvo nekretnine temeljem dosjelosti protekom roka od 10 godina jer je sklapanjem takvog ugovora stekao kvalificirani posjed?

4. Je li postupanjem sudova u predmetnom postupku došlo do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

5. Je li tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa time i jamstvo zakonitosti iz čl. 29. st. 1. Ustava RH, jamstvo prava vlasništva iz čl. 48. st. 1. Ustava RH kao i načelo jednakosti iz čl. 14. st. 2. Ustava RH?

6. Je li sud drugog stupnja kada je potvrdio prvostupanjsku presudu, dužan obrazložiti iz kojih to činjenica koje prihvaća proizlazi zaključak da tužitelj nema pravu na tužbu radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva u situaciji kada je dokazao da su obje ugovorne stranke u cijelosti ispunile svoje obveze iz sklopljenog ugovora, odnosno da je on svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene ispunio makar u pretežitom dijelu pa je ugovor, iako nije sklopljen u pisanoj formi, valjan? 7. Je li u nedostatku takvog obrazloženja počinjena bitna povreda odredaba postupka pred sudom drugog stupnja?

8. Je li sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u situaciji kada nije u obzir uzeo sve utvrđene činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a istodobno nije dao obrazloženje zbog čega te utvrđene činjenice ne uzima u obzir pri donošenju odluke i zašto ih sada interpretira na sasvim drugačiji način?

9. Je li sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u situaciji kada u pobijanoj presudi navodi iznos kupoprodajne cijene od 120.000,00 EUR koji je različit od onog kojeg su stranke dogovorile i potvrdile pred sudom, a radi se o iznosu od 120.000,00 DEM, budući da su na taj način razlozi navedeni u pobijanoj presudi, kao i izvedeni dokazi, različiti od onih koji se nalaze u spisu predmeta?

10. Je li sud drugog stupnja povodom izjavljene žalbe dužan ocijeniti sve žalbene navode žalitelja ili je dovoljno da u odluci kojom potvrđuje presudu potvrdi navode prvostupanjskog suda?

11. Je li sud dužan iznijeti obrazloženje zašto pojedini žalbeni navod nije osnovan, a posebno kada žaliteljeve tvrdnje potkrjepljuju isprave i dokazi koji se nalaze u spisu predmeta?

12. Slijedom navedenog, je li u nedostatku ovakve ocijene žalbenih navoda sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354 .st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a budući da je zbog ove apsolutno bitne povrede odredaba postupka pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje?“.

5. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavio tužitelj u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) s obzirom da su takva pitanja preopćenita i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, a njima tužitelj isključivo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.

5.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

6. Nižestupanjski sudovi su nakon provedenog dokaznog postupka odbili tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tužitelj na kojem je sukladno čl. 219. st.1. ZPP-a teret dokaza nije dokazao da je u cijelosti ili u pretežnom dijelu ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene cijene od 120.000,00 eura, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 115. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., - dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 73. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., - dalje: ZOO/91) za valjanost ugovora o prodaji predmetnog poslovnog prostora. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je sklopio valjani ugovor o prodaji predmetnog poslovnog prostora, to tužitelj nema pravni naslov (titulus) iz čl. 114. st. 1. i čl. 115. st. 1. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva.

6.1. Tužitelj tvrdi da se u posjedu poslovnog prostora nalazi od 2003. na temelju sklopljenog ugovora o prodaji, međutim tužitelj nije dokazao da je sa tuženikom sklopio valjani ugovor o prodaji pa nema valjani pravni temelj za posjedovanje tog prostora, slijedom čega njegov posjed u smislu čl. 18. st. 1. ZVDSP-a nije zakonit. Stoga se tužitelj ne nalazi u kvalificiranom posjedu predmetnog poslovnog prostora. Kako posjed tužitelja nije zakonit, to u primjenu ne dolazi odredba čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP-a prema kojoj je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno vrijeme posjedovanja od deset godina, a niti je od 2003. od kada se tužitelj nalazi u posjedu poslovnog prostora do podnošenja tužbe 2015. protekao rok od dvadeset godina iz čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, pa sve i da je tužiteljev posjed pošten nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

6.2. Stoga pitanja kojima tužitelj implicira da je kupoprodajna cijena plaćena nisu važna za odluku u ovom sporu, s obzirom da je činjenično utvrđenje u postupku da tužitelj nije dokazao da je ispunio svoju obvezu plaćanja ugovorene cijene od 120.000,00 eura, te su nižestupanjski sudovi navedeno i detaljno obrazložili u svojim odlukama.

7. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Tužitelj se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.

9. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug