REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5449/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-750/2025-3 od 28. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-452/2023-35 od 9. prosinca 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-750/2025-3 od 28. listopada 2025. u dijelu pod toč. II izreke, zbog pravnog pitanja:
„Ima li tužitelj/potrošač koji je ishodio pravomoćnu sudsku odluku o djelomičnoj ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, u situaciji kada je taj kredit konvertirao u ugovor s valutnom klauzulom EUR na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015) pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako se takva razlika utvrdi financijskim vještačenjem, odnosno mora li banka u tom slučaju vratiti tužitelju (potrošaču) sve koristi koje je stekla na temelju ništetne valutne klauzule CHF i ništetne promjenjive kamatne stope te platiti i pripadajuće zatezne kamate na utvrđene iznose?“.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-750/2025-3 od 28. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-452/2023-35 od 9. prosinca 2024. navodeći pravna pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a koja glase:
„1. Ima li tužitelj/potrošač koji je ishodio pravomoćnu sudsku odluku o djelomičnoj ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, u situaciji kada je taj kredit konvertirao u ugovor s valutnom klauzulom EUR na temelju čl. 19.a. do 19.i. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015) pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako se takva razlika utvrdi financijskim vještačenjem, odnosno mora li banka u tom slučaju vratiti tužitelju (potrošaču) sve koristi koje je stekla na temelju ništetne valutne klauzule CHF i ništetne promjenjive kamatne stope te platiti i pripadajuće zatezne kamate na utvrđene iznose?
2. U situaciji opisanoj u pitanju broj 1., uključuju li koristi koje je banka dužna vratiti tužitelju (potrošaču) i razliku tečaja nastalu konvertiranjem CHF glavnice u EUR glavnicu po povećanom tečaju švicarskog franka važećem na dan konverzije duga (dakle po tečaju opterećenom razlozima ništetnosti), umjesto po tečaju važećem na dan realizacije kredita?
3. Može li tužitelj/potrošač iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF valjano prihvatiti ponudu banke s izračunom konverzije, odnosno valjano očitovati volju za sklapanje sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u valutu EUR, ako mu nisu bili u cijelosti poznati razlozi nepoštenosti i ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, osobito u situaciji kad su banki bili poznati, a o tome je propustila obavijestiti potrošača prilikom slanja ponude i pregovaranja za sklapanje sporazuma o konverziji? Može li se u takvoj situaciji smatrati da je banka postupila u skladu s načelom savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima? Može li se u takvoj situaciji smatrati da je potrošač dao slobodan i informirani pristanak na izračun konverzije i valjano se odrekao prava na restituciju po ništetnim ugovornim odredbama osnovnog ugovora o kreditu?
4. Ima li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, pravo na naknadu svih troškova postupka koje je sud utvrdio potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st.1. ZPP i stavova Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020., ili u slučaju djelomičnog uspjeha tužitelja s kondemnatornim zahtjevom za restituciju po ništetnim dijelovima ugovora, dolaze do primjene pravila iz odredbe čl. 154. ZPP o razmjernom naknađivanju troškova postupka u skladu s uspjehom tužitelja u sporu?
5. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, time što je zauzeo stajalište da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju predstavlja sporazum o korištenju utvrđenih preplata (preplata po anuitetima i preplata po novoj glavnici) u smislu da se tim preplatama podmiruju tužiteljeve obveze po novom suglasno prihvaćenom otplatnom planu EUR kredita, i je li time ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tužitelja na pravnu sigurnost i pravo na zabranu arbitrarnog postupanja kao aspekta prava na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posljedično i pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 48. st.1. ustava RH i čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju?“.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine
– Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju u odnosu na koje praksa ovoga suda nije jedinstvena (primjerice odluke ovoga suda Rev 1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev 586/2019 od 16. studenoga 2022. i Rev 637/2019 od 15. studenoga 2022.), a isto tako nije jedinstvena niti praksa drugostupanjskih sudova.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
7. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.
8. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
