Poslovni broj: Us II-210/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Igor Meznarić, Zagreb, Fabkovićeva 7, protiv odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, OIB: 60383416394, Zagreb, Kneza Mutimira 5, klasa: P-506/23, urbroj: 711-02-02/07-2025-17 od 8. svibnja 2025., radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025

p r e s u d i o  j e

l. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, klasa: P-506/23, urbroj: 711-02-02/07-2025-17 od 8. svibnja 2025. Il. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us Il- 259/2024-9 od 12. ožujka 2025., za povredu ZSSl-a opisanu pod točkama l. i Il. izreke odluke tuženika klasa: P-506/2023 od 4. listopada 2024., obvezniku, tužitelju izriče se novčana sankcija u iznosu od 2.500,00 € (točka III. izreke). Točkom IV. izreke nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dostave te odluke uplati novčanu sankciju iz točke III. te izreke na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske, te ukoliko istu u naprijed navedenom roku ne plati, da se ista može izvršiti obustavom isplate dijela neto mjesečne plaće ili obustavom na svim primanjima, koja ne može trajati dulje od dvanaest mjeseci, a iznos obuhvaćen obustavom ne smije prelaziti 1/2 neto mjesečne plaće obveznika, kao i na imovini obveznika. Izvršnu odluku Povjerenstvo će radi provedbe dostaviti službi koja obavlja obračun plaće obvezniku (točka V. izreke). Kad novčana sankcije nije u cijelosti ili djelomično plaćena kako je određeno tom odlukom, naplata će se prisilno izvršiti na imovini obveznika putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, kojim se uređuje postupak prisilne naplate (točka VI. izreke).

2. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik nije postupio u skladu s uputom ovog Suda poslovni broj: Us II-259/2024 od 12. ožujka 2025. Naime, ranijom odlukom tuženika od 4. listopada 2024. utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu predsjednika Uprave društva Hrvatske šume d.o.o. supotpisivanjem dviju internih odluka tog društva, a kojim se tužitelju odobrava korištenje službenog vozila s pravom uporabe 24 sata dnevno navodno počinio povredu članka 7. točka c). Zakona o sprječavanju sukoba interesa te mu je izrekao novčanu kaznu od 2.500,00 €. Protiv navedene odluke tužitelj je pokrenuo upravni spor te je presudom ovog Suda poslovni broj: Us II-259/2024 od 12. ožujka 2024. Sud djelomično usvojio tužbeni zahtjev na način da je odbio zahtjev za poništenjem točaka l. i Il. te odluke, dok je točke III., IV., V. i VI. poništio i predmet vratio na ponovni postupak. Smatra da je tuženik postupio suprotno svojoj obvezi iz članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima. Tuženik je postupio protivno izričitom nalogu Suda da u ponovnom postupku primijeni pravno shvaćanje iz obrazloženja presude što nije učinio. Navodi da tuženik polazi od teze da odredba članka 48. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ne ostavlja mogućnost da se unatoč utvrđenoj povredi zakona sankcija ne izrekne. Citira odredbu članka 48. stavka 1. i 2. tog Zakona te smatra da naročito odredba stavka 2. potvrđuje kako Zakon ne propisuje obvezu izricanja sankcije u svakom slučaju, već traži uravnoteženo i individualno postupanje utemeljeno na konkretnoj ocjeni svih okolnosti. Također, ukazao je na odluku tuženika od 23. studenoga 2023. koju dostavlja, a iz koje proizlazi da tuženik nema pravni osnov, niti zakonom ustanovljenu svrhu za izricanje sankcije dužnosniku u okolnostima kad je povreda zakona utvrđena po proteku više od dvanaest mjeseci nakon prestanka obavljanja dužnosti. Navodi da mu je nesporno mandat prestao 20. studenoga 2022., a pobijana odluka je donesena 8. svibnja 2025. pa da je nedvojbeno da on nije započeo obnašati neku drugu javnu dužnost povodom koje bi bio obveznik zakona. Upire na odredbu članka 41 . stavka 5. Zakona te smatra odluku nezakonitom i predlaže da se ista poništi te da mu se naknade troškovi upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je postupio u skladu s uputom ovog Suda iz presude poslovni broj Us II-259/2024 od 12. ožujka 2025. Navodi da iz pravnog shvaćanja Suda izraženog u toj odluci ne proizlazi obvezujući stav po kojem bi tuženik u ponovnom postupku trebao donijeti odluku kojom se obvezniku ne izriče sankcija odnosno novčana kazna. Ističe da je Sud prilikom donošenja te presude smatrao da izricanje sankcija nesvrsishodno odnosno da nema preventivnu svrhu, tada ne bi predmet vratio na ponovno odlučivanje, već bi sam riješio stvar. U ponovnom postupku tuženik je ispitao svrsishodnost izricanja sankcije kao i ima li izricanje sankcije preventivnu svrhu prema tužitelju te je donio osporenu odluku u kojoj je obrazložio temeljem čega je utvrđeno da je izricanje novčane sankcije svrhovito. Upire na odredbu članka 48. stavka 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa (”Narodne novine”, broj: 143/21 ., 36/24. - dalje: ZSSI) te navodi da je zakonodavac propisao alternativnu mogućnost da se prilikom izricanja sankcije sukladno načelu razmjernosti obvezniku može izreći ili opomena ili novčana kazna, a ne niti jedna od navedenih sankcija. Tužitelj pogrešno upire na odredbu članka 48. stavka 2. ZSSl-a jer ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Naime, ako zbog naravi povrede Povjerenstvo ne može obustaviti postupak isti će dovršiti na način da će donijeti odluku o povredi Zakona te obvezniku izreći sankciju, no prilikom izricanja sankcije će uzeti u obzir činjenicu da je obveznik otklonio uzroke postojanja sukoba interesa i to na način da će navedenu činjenicu uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti sankcije prilikom odmjeravanja visine novčane sankcije, a ne da bi odlučivao hoće li uopće izreći sankciju ili neće. Ova odredba ovdje nije primjenjiva jer tužitelj tijekom postupka, koji je prethodio donošenju odluke o povredi ZSSl-a, nije otklonio uzroke postojanja sukoba interesa. Navodi da osim preventivne svrhe u odnosu na tužitelja, koja će utjecati na to da tužitelj u budućnosti ne čini povrede Zakona, treba predvidjeti i preventivnu svrhu u odnosu na aktualne pa i budući obveznike tog Zakona kao obnašatelje javnih dužnosti. Također navodi da se osporena odluka javno objavljuje, kako bi javnost bila upoznata s okolnostima postupanja obveznika koje mora biti u javnom interesu, što utječe i na ostale obveznike. U odnosu na navode tužitelja koji se odnose na ranije odluke tuženika, treba reći da su iste donesene u primjeni Zakona o sprječavanju sukoba interesa iz 2011. godine, koji nije propisivao rok u kojem postupak protiv obveznika koji je prestao obnašati dužnost mora biti pokrenut, a što ovdje nije slučaj. Prethodni Zakon nije sadržavao odredbe koje bi se odnosile na prisilnu naplatu izrečene i dospjele neplaćene novčane sankcije, kao i obustavu plaće pa Povjerenstvo u nedostatku propisa nije izricalo sankcije obveznicima protiv kojih je postupak dovršen nakon dvanaest ili više mjeseci od prestanka obnašanja dužnosti, jer izvršenje nije bilo moguće. Sada je člankom 50. ZSSl-a jasno propisano izvršenje novčane sankcije. U nastavku elaborira da je u svemu ispoštivan zakonski rok iz članka 41. stavka 5. i stavka 7. ZSSl-a. Također navodi da je sukladno odredbi članka 151. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima odluka donesena unutar roka od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude suda poslovni broj: Us II-259/2024 od 12. ožujka 2025. Napominje da se pred ovim Sudom vodio postupak u predmetu poslovni broj: Us Il- 44/2025, a kojeg je tužbom pokrenuo tužitelj radi poništavanja odluke tuženika od 14. siječnja 2024. kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (”Narodne novine”, broj: 36/24. — dalje: ZUS) odgovor tuženika dostavljen je tužitelju.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Presudom Suda Us II-259/2024-9 od 12. ožujka 2025. (točka l. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje točke l. i Il. odluke tuženika klasa: P-506/2023, urbroj: 711-02-01/07-2024-08 od 4. listopada 2024. kojom je utvrđeno da je tužitelj supotpisivanjem odluke Hrvatskih šuma d.o.o. od 28. ožujka 2017. i od 9. ožujka 2020. u svojstvu predsjednika Uprave tog društva, a kojom je odobreno tužitelju korištenje službenog vozila s pravom uporabe 24 sata dnevno počinio povredu članka 7. točka c) ZSSl-a. Točkom Il. izreke navedene presude poništene su točke III., IV., V. i VI. naprijed citirane odluke tuženika te predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

7. Osporena odluka tuženika donesena je u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Us II-259/2024-9 od 12. ožujka 2025. Tom presudom poništene su točke III., IV., V. i VI. odluke tuženika, klasa: P-506/23, urbroj: 71 1-02-01/07-2024-08 od 4. listopada 2024. te je u tom dijelu predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, time da je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju te presude. U ponovnom postupku tuženik je bio dužan donijeti novu obrazloženu odluku vodeći računa o shvaćanju Suda i uputi danoj u toj presudi.

8. Naime, poništavajući naprijed navedene točke odluke tuženika od 4. listopada 2024. Sud je uputio tuženika da je imajući u vidu protek vremena od kad je tužitelj prestao obavljati dužnost predsjednika Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. 20. studenoga 2022. pa do trenutka donošenja osporene odluke 4. listopada 2024. potrebno ispitati eventualnu nesvrsishodnost izricanja sankcije, odnosno ispitati bi li u konkretnom slučaju izricanje sankcije (novčane kazne) imalo preventivnu svrhu jer tužitelj više niti ne obnaša novu dužnost.

9. Odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku, ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

10. Suprotno mišljenju tužitelja, tuženik je, u konkretnom slučaju, postupio sukladno izreci naprijed navedene presude i sukladno pravnom shvaćanju i primjedbama Suda izraženim u toj presudi budući je u ponovnom postupku trebalo ispitati svrsishodnost izricanja sankcije, odnosno bi li u konkretnom slučaju izricanje sankcije (novčane kazne) imalo preventivnu svrhu, zbog čega je i predmet vraćen, u tom dijelu, tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje. Da je Sud smatrao da nema mjesta izricanju sankcije tužitelju tada bi sam riješio ovu upravnu stvar kako to pravilno tuženik ističe.

11. U ponovnom postupku tuženik je detaljno obrazložio svrsishodnost izricanja sankcije tužitelju te obrazložio u čemu se sastoji preventivna svrha izricanja sankcije, a koje obrazloženje Sud prihvaća.

12. Naime, odredbom članka 48. stavka 1. ZSSl-a propisano je da Povjerenstvo može za povredu odredbi, između ostalih, povrede odredbe članka 7. točka c) ZSSl-a, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, uzimajući u obzir načelo razmjernosti izreći 1 opomenu, 2. novčanu sankciju. Iz navedene odredbe proizlazi da izbor sankcije, sukladno načelu razmjernosti ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja kao i vrsti povrede ZSSl-a, koja odluka o sankciji mora biti, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, obrazložena, ali ne i da se sankcija uopće ne izriče.

13. Tuženik je obrazložio da sankcija ima preventivnu svrhu i to kako prema obvezniku koji je prestao obnašati dužnost jer nije isključeno da u budućnosti isti neće obnašati dužnost povodom čijeg će obnašanja biti obveznikom primjene ZSSl-a, a također preventivna svrha je i u odnosu na one obveznike koji i dalje obnašaju javnu dužnost, odluka se javno objavljuje, pa proizlazi da ista ima generalnu prevenciju kako u odnosu na one obveznike ZSSl-a koji i dalje obnašaju javnu dužnost, a tako i u odnosu na javnost koja treba biti upoznata s okolnostima postupanja obveznika koji mora postupati u javnom interesu.

14. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 48. stavka 2. ZSSl-a nije primjenljivo u konkretnom slučaju budući da tužitelj tijekom postupka koji je prethodno donošenju odluke o povredi ZSSl-a nije otklonio uzroke postojanja sukoba interesa.

15. Prigovor koji se tiče roka za pokretanje postupka protiv tužitelja i za dovršetak postupka (članak 41. stavak 5. i stavak 7. ZSSl-a) već je otklonio ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Us II-259/2024-9 od 12. ožujka 2025. kojom je potvrdio točke l. i Il. odluke tuženika od 4. listopada 2024. zbog čega se taj prigovor sada u ovom upravnom sporu ne može s uspjehom isticati.

16. Neosnovano se tužitelj poziva na odluke tuženika koje su donesene u primjeni ranije važećeg Zakona o sprječavanju sukoba interesa (”Narodne novine”, broj: 26/11., 12/12., 126/12., 57/15., 98/19.) budući je došlo do promjene u zakonodavstvu donošenjem ZSSl/21 kojim su propisani kako rokovi za pokretanje i dovršetak postupka pred tuženikom protiv obveznika koji je prestao obnašati dužnost, kao i postupak izvršenja novčane kazne te prisilnog izvršenja (članak 41. stavak 5. i 7. članak 50.), a koje odredbe ZSSI iz 2011. godine nije sadržavao.

17. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja osnovano je tuženik polazeći od utvrđene povrede iz članka 7. točka c) ZSSl-a kao i imajući u vidu činjenicu da su tužitelju već ranije utvrđene povrede odredaba ZSSl-a (predmet klasa: P-54/2020, klasa: P-96/2021) izrekao Zakonom propisanu novčanu sankciju, sukladno odredbi članka 48. stavka 1. u svezi odredbe članka 50. stavka 1. ZSSl-a.

18. Stoga, kraj činjenice da je tužitelju pravomoćno utvrđen sukob interesa nisu odlučni tužbeni navodi u kojima ističe da više ne obnaša dužnost predsjednika Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. Ion.

19. Konačno, napominje se da je uvidom u upisnik Suda utvrđeno da je presudom Suda, poslovni broj: Us II-44/2025-5 od 16. travnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje odluke tuženika, klasa: P-439/2023, urbroj: 711-02- 02/022025-24 od 14. siječnja 2025. kojom je utvrđeno da je tužitelj počinio povredu članka 7. točka c) ZSSl-a te mu je također izrečena novčana sankcija iz članka 48. stavka 1. točka 2. tog Zakona.

20. Valjalo je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki l. izreke, a odluka o troškovima spora (točka Il. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković