REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2542/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Kurtoviću, odvjetniku u Splitu, protiv I. tužene HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu i II. tuženika MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2007/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-119/2024-8 od 28. ožujka 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2007/2024-3 od 15. siječnja 2025., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-119/2024-8 od 28. ožujka 2024., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"Ima li tužitelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos s osnove povrata stečenog bez osnove već od dana podnošenja tužbe (30. prosinca 1999.) obzirom su upravo tuženici utvrđeni odgovornima za raskid ugovora o djelu (zbog neplaćanja tužitelju) te su i prije podnošenja tužbe, odnosno već u trenutku raskida ugovora, bili nepošteni stjecatelji koristi?".

1.1. Tuženici nisu podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetno pravno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu. Naime, nižestupanjski sudovi u ovom sporu to pitanje nisu razmatrali jer predmetni sporni odnos među strankama nisu razmatrali u svjetlu instituta stjecanja bez osnove iz odredaba čl. 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) (kako to sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije sugerira tužitelj), već su nižestupanjski sudovi sporni odnos među strankama razmatrali u svjetlu obveze naknade koristi nakon raskida ugovora i to u smislu odredbe čl. 132. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/21, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Nadalje, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije niti utvrđeno da su tuženici odgovorni za raskid predmetnog ugovora o djelu te da su već u trenutku raskida ugovora bili nepošteni stjecatelji koristi (to također sadržajem predmetnog pravnog pitanja sugerira tužitelj).

2.1. Ne postoje niti razlozi važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, odluke ovog revizijskog suda na koje se u tom pravcu poziva tužitelj (odluka broj Rev-2635/2015 od 4. ožujka 2020., odluka broj Rev- 1321/2014 od 9. srpnja 2019. i odluka broj Rev-1422/2018 od 22. kolovoza 2018.) donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnog situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug