REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2482/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Manastir d.o.o. iz Belog Manastira, Valpovačka 3, OIB 36426270963, zastupanog po punomoćniku Daliboru Omrčenu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Grada Valpovo, Valpovo, M. Gupca 32, OIB 84382730327, zastupanog po punomoćniku Atili Čokoliću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja raskida ugovora i povrata plaćene kupoprodajne cijene, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1366/2022-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-36/2020-33 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1366/2022-2 od 29. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-36/2020-33 od 18. ožujka 2022., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Da li institut jednostranog raskida ugovora ima neograničeno i univerzalno djelovanje, protekom i više od 10 godina od sklapanja ugovora i pod uvjetom da kupac nekretnine (ovdje tužitelj) ne učini ništa u smislu ostvarivanja preduvjeta za građenje, a prema građevinskim propisima, pa čak ne ostvari niti idejni projekt buduće građevine?,

2. Da li se mogu presude nižih sudova temeljiti isključivo na nalazu i mišljenju vještaka geodetske i građevinske struke na koje je jedna od strana u postupku imala više ključnih primjedbi, ali na koje su vještaci odbili odgovoriti na glavnoj raspravi, pa je time vještački nalaz doveden u sumnju i istinitost?,

3. Da li zbog koncentracije parničnog postupka i izbjegavanja buduće parnice, tužbeni zahtjev u predmetu jednostranog raskida ugovora, a i u smislu odredbe čl. 368. st. 3. ZOO-a, treba sadržavati istodobno pored kondemnacije za isplatom novčanog iznosa - kupovnine i način vraćanja - predaje kupljene stvari prodavatelju (ovdje tuženik) u vlasnički posjed?".

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

1.2. Tužitelj se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se tuženik u tom pravcu poziva na okolnost da o predmetnim pravnim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovdje je za ukazati na sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.2. Tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačio temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. ZPP za koje smatra da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug