REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5492/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747 iz Zagreba, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž-577/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-21/2022-23 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
1.2. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 385.a ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
6. Prvim naznačenim pravnim pitanjem tužitelj implicira da sud u pobijanoj odluci prilikom određivanja uspjeha u sporu postupka nije uzeo u obzir uspjeh tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva, dakle, da uspjeh nije sagledavao kvantitativno. Iz obrazloženja nižestupanjskih presuda bi proizlazilo da je utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj uspio sa 70% u postupku što se tiče same osnove. Međutim, iz (pravomoćnog) dijela izreke prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelju tužbeni zahtjev prihvaćen za 1.139,40 eura (sa zateznim kamatama) dok je za više traženo, do iznosa 1.627,71 eura, dakle, za razliku u visini 448,31 eura, tužbeni zahtjev odbijen. Iz potonjeg proizlazi da je i u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 70% (1.139,40 predstavlja sedamdesetpostotni iznos od 1.627,71). Dakle, kako kvalitativno, tako i kvantitativno, tužitelj je uspio u sporu sa 70%, pa se time to pravno pitanje ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu.
7. Imajući u vidu da je nižestupanjskim presudama odlučeno na način da se tužbeni zahtjev odbija za 448,31 eura, što predstavlja tridesetpostotni iznos cjelokupno potraživanog tužbenog zahtjeva, drugo i treće pravno pitanje se ukazuje neutjecajnim na odluku u sporu, jer se ne može raditi o potpunom uspjehu u sporu tužitelja, kao u kvalitativno, a tako ni u kvantitativnom smislu (imajući u vidu navedeno u zadnje dvije rečenice prethodne točke obrazloženja).
7.1. Osim toga, u pogledu drugog, trećeg, ali i četvrtog naznačenog pravnog pitanja, je za obrazložiti da da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
8. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
9. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), a u pogledu odluke o trošku parničnog postupka (u čemu se iscrpljuju navodi iz prijedloga za dopuštenje revizije), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženika bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku – a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, te su utemeljene na jasnim zakonskim odredbama na koje se ti sudovi i pozivaju. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da mu je onemogućen pristup sudu. Sve prethodno, osobito uzimajući u obzir ono navedeno u toč. 6. i 7. ovoga obrazloženja.
10. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
