REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4831/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice DH, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], sve iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Silvija Pejak Kolarić, odvjetnica u Valpovu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije i o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2461/2025-2 od 15. srpnja 2025. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-1331/2023-21 od 7. travnja 2025., na sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2461/2025-2 od 15. srpnja 2025. u kojem je preinačena prvostupanjska presuda (t. II. izreke drugostupanjske presude) radi pitanja:

"Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužiteljice) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužiteljica) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.

II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

III. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koje smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te zbog povrede temeljnog ljudskog prava. Zahtijevaju troškove postupka u povodu prijedloga.

1.2. Tužitelji su naznačili pitanja:

"1. Jesu li sklapanjem Dodatka br. 2. Ugovora o kreditu br. 56523/06 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od dana 07. listopada 2016. godine sklopljenog između pok. IH, kao pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, tužitelji izgubili pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu?

2. Imaju li potrošači (tužitelji) pravo na punu restituciju svega što je preplaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, koji je sklopljen u valutnoj klauzuli u CHF, a u vezi kojeg je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno izričitim i prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/15, dalje: ZID ZPK), pa tako i pravo na preplatu, koju je vještak utvrdio prilikom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja koje je provedeno tijekom postupka, u valuti kune na dan provedbe konverzije i one utvrđene sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu, te pazi li sud u tom slučaju po službenoj dužnosti na ništetnost Aneksa uz Ugovor o kreditu?

3. Je li sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015) prestala pravna osnova potrošača (tužiteljice) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredbama iz Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužiteljica) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženica) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?

4. Gube li tužitelji kao pravni slijednici pok. korisnika kredita ugovorenog sa valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti

CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?

5. Da li su tužitelji, u skladu s Rev 2868/18, ovlašteni tužiti i na koje se u skladu s Rev 3142/18 proteže direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz presude TS Zg P-1401/12, potvrđenom presudom VTS RH Pž- 7129/13 i Pž6632/17 potvrđeno odlukom VSRH Rev 2221/18 i koji je pravni prednik tužitelja na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15; ZIDZPK 102/15) prihvatio aneks ugovoru o kreditu i konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u eurima, imaju pravo na isplatu iznosa koji je više plaćen banci (tuženiku) zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti kamatne stope i valuti CHF za razdoblje od sklapanja ugovora o kreditu do prihvata konverzije, ako je financijski vještak u tijeku postupka izračunao da postoji iznos više plaćenog i da konverzijom banka nije vratila sve neosnovano stečene koristi koje je stekla primjenom ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora?

6. Je li osnovan zahtjev tužitelja za restituciju, povrat onoga što je banka stekla do provedene konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u slučaju kada je pravni prednik tužitelja zaključio Aneks o konverziji kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a u provedenoj konverziji mu je priznat samo dio iznosa preplate od onog iznosa koji proizlazi na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, sve u razdoblju do provedene konverzije?".

1.3. Tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije zahtijevajući troškove tog podneska i naznačujući pitanja:

"1. Da li je sklopljeni sporazum o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, od bitnog značaja za postojanje prava tužitelja potraživati od tuženika isplatu iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?

2. Da li je sklapanjem sporazuma o konverziji CHF kredita u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, otpala osnova za potraživanje tužitelja/korisnika CHF kredita radi vraćanja iznosa plaćenog zbog jednostranog povećanja početne kamatne stope temeljem ugovorne odredbe CHF kredita o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom tuženika, koja ugovorna odredba je u kolektivnom sporu utvrđena nepoštenom tj. ništetnom?

3. Da li sporazum o konverziji CHF kredita sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15), valjanost kojeg sporazuma tužitelj ne osporava, predstavlja novu pravnu osnovu temeljem koje je Banka/tuženik, sve uplaćene iznose u otplati CHF kredita i uz primjenu potpuno određenih kamatnih stopa koje su se primjenjivale na EUR kredite iste vrste, a s kojima je tužitelj u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio upoznat, osnovano naplatila i upotrijebila za zatvaranje EUR kredita, slijedom čega je otpala osnova za potraživanje tužitelja zbog ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope iz konvertiranog CHF kredita?".

2. Na prijedloge nije odgovoreno.

3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da je u pogledu tužiteljeva pitanja naznačenog u izreci ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 3. ZPP i to zbog neujednačene prakse ovog revizijskog suda (odluka Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022., Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. i Rev-925/2023. od 8. travnja 2025.), pa je riječ o pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni razmatranom od strane nižestupanjskih sudova, koje je od utjecaja je na odluku u sporu.

4. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno kao u izreci pod t. I., pri čemu se na osnovu te odredbe za ostala pitanja uzima da je prijedlog u tom dijelu povučen.

5. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan jer on u naznačenim pitanjima u biti osporava pravo tužitelja na restituciju, a pobijanom presudom prvostupanjska presuda u dijelu u kojom je naložena isplata (zbog ništetnosti odredbi ugovora) je preinačena i u tom dijelu je zahtjev odbijen. Zbog toga nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 385. a st.1. ZPP, jer s pozicije tuženika ta pitanja nisu važna za njegov uspjeh u sporu. Prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnost pojedinih odredbi, a tuženik u tom smislu ne naznačuje pitanja.

6. Zbog navedenog na temelju odredbe čl. 389.b st.1. ZPP odbijen je prijedlog tuženika.

7. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug