Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7449/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika PLODINE d.d., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice IČ, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljici Ines Mandekić, odvjetnici iz Rijeke, radi prekršaja iz čl. 167. st. 4. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine broj: 56/13., 14/14., 56/16., 32/19.), rješavajući o žalbama I. okrivljenika i II. okrivljenice podnesenima po braniteljici, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-1457/2022, od 26. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika PLODINE d.d., Rijeka i II.okrivljenice IČ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik PLODINE d.d., Rijeka i II. okrivljenica IČ, dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura-svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 167. st. 4. Zakona o vetetinarstvu, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 8.000,00 kuna (1.061,78 eura), a II. okrivljenica u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), pri čemu su pravilno upozoreni da će se u slučaju plačanja dvije trećine izrečenih kazni u ostavljenom roku, smatrati da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 100,00 kuna (13,27 eura), svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po braniteljici pravodobno podnijeli žalbe zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji u bitnom, ističu da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom, samoinicijativno izmijenivši optužbu, istu prekoračio, te da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama tj. ne sadrži obrazloženje u odnosu na navode obrane okrivljenika kojima tvrde da nije ostvareno biće predmetnog prekršajnog djela, kao niti razloge zbog kojih nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi okrivljenika, čime su počinjene bitne povreda odredaba prekršajnog postupka. Žalitelji također ističu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, te da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju. Predlažu da se pobijana odluka preinači na način da se optužba protiv okrivljenika odbije ili da ih se oslobodi od optužbe, a podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije prekoračio optužbu i time počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističu žalitelji, budući da je optužba navedena u optužnom aktu u svojoj biti istovjetna sadržaju izreke pobijane odluke. Naime, točno je da je prvostupanjski sud djelomično izmijenio sadržaj optužbe, tako da se izreka presude djelomično razlikuje od sadržaja optužbe navedenog u optužnom aktu, međutim navedena izmjena se ne odnosi na konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, čime je biće istog prekršaja u svojoj biti ostalo jednako sadržano, kako u optužnom aktu tako i u izreci pobijane presude, čime nije počinjena bitna povreda postupka. Isto tako, prema ocjeni ovog suda, neutemeljeni su žalbeni navodi okrivljenika da u optužnom aktu kao i u pobijanoj presudi nisu navedeni osobni podaci predstavnika pravne osobe I. okrivljenika, budući da se radi o takvim podacima koji nisu od utjecaja na zakonito vođenje postupka.

8. Ispitujući dalje, pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da je identifikacijska oznaka na proizvodima kao što su: mljeveno meso, mesni pripravci i narezano svježe meso, koji se rade u registriranom objektu okrivljenika na citiranoj adresi, neispravna, budući da se koristila u obliku koji se ne smije koristiti tj. kruga s natpisom HR R-5194, što je suprotno čl. 5. Uredbe (EZ) broj 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 259. travnja 2004. o određivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla, čime su počinili prekršaj kažnjiv po čl. 167. st. 4. Zakona o veterinarstvu. Za svoj zaključak o postojanju ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, da su za isti prekršaj odgovorni te su radi počinjenja istog kažnjeni primjerenim novčanim kaznama.

9. Neosnovani su žalbeni navodi prema kojima je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona time da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ne sadrži razloge zbog kojih nije prihvaćena obrana okrivljenika, te su također neosnovani i žalbeni navodi prema kojima činjenično stanje nije točno i potpuno utvrđeno, te da je na isto pogrešno primijenjeno prekršajno materijalno pravo. Naime, prema ocjeni ovog suda, sve činjenice pravno relevantne za postojanje predmetnog prekršaja su u konkretnom slučaju potpuno utvrđene te valjano i jasno obrazložene, a prvostupanjski sud je u razlozima pobijane odluke naveo kojim se dokazima vodio i iz kojih razloga je zaključio da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj i da su za isti prekršajno odgovorni.

10. Dakle, slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano zaključio, na temelju provedenih dokaza, da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili zakonska obilježja predmetnog prekršaja i da su za isti odgovorni, dok žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako su, po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su valjano argumentirane, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenici su zakonito proglašeni krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret izrekom pobijane presude.

11. Prema ocjeni ovog suda, predmetno djelo nije beznačajni prekršaj, kako to neosnovano ističu žalitelji, budući da je zakonodavac za isto djelo Zakonom o veterinarstvu, važećem u vrijeme počinjenja djela, propisao novčane kazne koje nisu niske i ukazuju na težinu djela pa je tako u odnosu na pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna (6.636,14 do 13.272,28 eura), dok je za odgovornu osobu novčana kazna propisna u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (663,61 do 1.327,23 eura).

12. Ovdje valja naglasiti da je nakon počinjenja predmetnog prekršajnog djela i nakon donošenja pobijane presude, brisana odredba čl. 167. Zakona o veterinarstvu, međutim predmetno prekršajno djelo koje je bilo propisano istom odredbom Zakona, zadržalo je pravni kontinuitet u odredbi čl. 23. st. 1. toč. 11. i st. 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (Narodne novine broj: 83/22.), kojom su za počinitelja propisane tek nešto niže kazne i to: za pravnu osobu u rasponu od 6.630,00 do 13.270,00 eura a za odgovornu osobu u rasponu od 660,00 do 1.320,00 eura.

13. Također, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, cijeneći osobito olakotnim izostanak težih posljedica djela, činjenicu da su okrivljenici u kratkom roku otklonili predmetnu nepravilnost, a prethodno zbog istovrsnog prekršaja nisu bili osuđivani, iste kaznio primjerenim novčanim kaznama, koje nisu prestroge već su izrečene unutar Zakonom propisanih granica za ublažavanje kazne odnosno niže su od posebnog minimuma kazne, koje su za predmetno prekršajno djelo Zakonom o veterinarstvu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, bile propisane u rasponu od 6.636,14 do 13,272,28 eura u odnosu na pravnu osobu, te u rasponu od 663,61 do 1.327,23 eura u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, a izrečene novčane kazne okrivljenicima u naprijed citiranim iznosima, prema ocjeni ovog suda, primjerene su težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

15. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbe okrivljenika odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.