REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2308/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, protiv prvotuženika HJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i drugotuženika SJJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ABC, koje zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Poreču, radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5222/2024-2 od 25. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču -Parenzo poslovni broj Psp-57/2023-40 od 30. srpnja 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, u odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 5222/2024-2 od 25. studenoga 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-57/2023-40 od 30. srpnja 2024., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužiteljica je postavila tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Da li na temelju čl. 20.st.2. i čl.21.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima osoba koja je jednom navratu sjedila na stolici na nekretnini u tuđem posjedu time smetala posjed i da li je time temeljem čl.10.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekla faktičnu vlast, odnosno miran posjed te nekretnine?
2. Da li sud postupa protivno odredbi čl. 313. st. 1. ZPP-a kada ne donese rješenje o spajanju predmete, a unatoč tome o predmetima zajednički raspravlja?
3. Da li prema čl. 244 ZPP-a iskazi svjedoka koji ne žive u neposrednoj blizini predmeta spora su manje vjerodostojni od iskaza svjedoka koji su vlasnici stanova u neposrednoj blizini predmeta spora?“.
2. Tužiteljica smatra da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, ocjenjujući da je pobijana odluka arbitrarna. Tužiteljica, postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, postavlja i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
3. Tuženici u odgovoru na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije ističu da kumulativno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije. Predlažu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti, podredno odbiti.
4. Predmet spora je smetanje posjeda nekretnine skidanjem metalne ograde sa vratima kojima je onemogućen pristup tuženicima na spornu nekretninu.
5. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev iz razloga što se suposjed tuženika sa tužiteljicom umirio prije nego što je ona postavila metalnu ogradu s vratima i onemogućila pristup predmetnoj nekretnini, a zbog čega su tuženici osnovano iskoristili pravo na samopomoć uklanjanjem metalne ograde sa vratima.
6. U odnosu postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer se nižestupanjske odluke temelje na drugačijem činjeničnom stanju. Naime, utvrđeno je da su tuženici još u proljeće 2023. koristili predmetnu nekretninu, a o čemu je tužiteljicu obavijest io njezin brat, te da su od 14. srpnja 2023. do kraja kolovoza 2023. neprekidno koristili predmetnu nekretninu, a da je tužiteljica svoj posjed pokušala zaštiti tek postavljanjem ograde 7. rujna 2023. koju su tuženici uklonili 27. listopada 2023. tj. u roku od 30 dana od saznanja da su isključeni iz suposjeda (čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
8. Budući da prvo postavljeno pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. U odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje tužiteljica nije jasno naznačila razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
11. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje, jer pobijana odluka nije arbitrarna budući da sadrži dostatne i valjane razloge radi kojih je odbijen tužbeni zahtjev. Naime, utvrđeno je da nakon što su tužitelji u srpnju i kolovozu duže od 30 dana su posjedovali predmetnu nekretninu, a da je tužiteljica svoj navodni samoposjed pokušala zaštiti postavljanjem ograde 7. rujna 2023., kada se suposjed tuženika već umirio. Također su jasni i dostatno obrazloženi razlozi nižestupanjskih sudova, da su se tuženici, prilikom uklanjanja metalne ograde s vratima, koristili dopuštenom samopomoći.
12. S obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i ovom dijelu odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
