REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2389/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADDL MEGILA d.o.o., OIB 66536340192, Zagreb, Đorđićeva 11, zastupanog po punomoćnici Tini Poropat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SVPETRVS HOTELI d.d., OIB 17106860816, Supetar, Put Vele Luke 4, zastupanog po punomoćniku Domagoju Olujiću, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4933/2024-2 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-190/2024-14 od 8. studenoga 2024. , u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4933/2024-2 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-190/2024-14 od 8. studenoga 2024., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Može li se tužitelju dosuditi naknada za korištenje cijele nekretnine u slučaju kada u postupku nije nesporno utvrđeno koji je točno dio nekretnine, u idealnom suvlasništvu tužitelja, tuženik koristio?,
2. Može li se tužitelju dosuditi naknada za korištenje cijele nekretnine, iako u postupku nije bilo moguće nesporno utvrditi da bi tuženik koristio cijelu nekretninu?, 3. Može li se utvrditi visina naknade za korištenje nekretnine, ako prethodno nije nesporno utvrđeno koliku je točno površinu (u m2) nekretnine tuženik koristio za vrijeme trajanja zakupa?,
4. Može li sud uzeti kao dokazanu činjenicu tuženikovog korištenja cijele nekretnine, a koje utvrđenje se bazira na nalazu i mišljenju vještaka, ako je isti vještak izjavio da određeni dio te nekretnine nije bio održavan, odnosno da ga tuženik nije koristio?,
5. Jesu li zakupodavci solidarno odgovorni za naknadu iznosa koji tužitelj potražuje predmetnom tužbom s obzirom na svoje odgovornosti i obveze iz sklopljenog ugovora o zakupu predmetne nekretnine?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Pitanja navedena pod rednim brojem 1. i rednim brojem 2. nisu važna za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što tužitelju nije dosuđena naknada za korištenje cijele predmetne nekretnine.
2.2. Niti pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije važno za odluku u ovom sporu. Ovo stoga što su nižestupanjski sudovi utvrdili površinu predmetne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, a koju je koristio tuženik.
2.3. Pitanje navedeno pod rednim brojem 4. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima jer odgovor na to pitanje ovisi isključivo o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
2.4. Pitanje navedeno pod rednim brojem 5. nije važno za odluku u ovom sporu. Naime, sve i kada bi postojala solidarna odgovornost zakupodavaca za predmetni dug, to ne bi isključivalo pravo tužitelja da sporni dug zahtjeva podmiriti isključivo u odnosu na tuženika (kao jednog od eventualnih solidarnih dužnika) (čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
2.5. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije na jasan i potpun način ni ne ukazuje koju bi to konkretnu odredbu postupovnog prava ili odredbu materijalnog prava nižestupanjski sudovi povrijedili. K tome, tuženik nije postupio niti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio odgovarajuće dijelove spisa koji se odnose na (u znatnoj mjeri uopćene) navode iz prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP, odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovara na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocjenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje reviziji (st. III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
