Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10687/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PJ, zbog prekršaja iz čl. 95. st. 6. u svezi sa st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18, 115/18, 57/22), odlučujući o žalbi okrivljenika PJ, podnesenoj putem branitelja Marina Buvinića, odvjetnika u Umagu, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, broj: Pp-2295/2023, od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenika PJ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravoj oznaci djela, tako da se djelo okrivljenika iz izreke pobijane presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz čl. 95. st. 6. u svezi sa st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 20/18, 115/18, 57/22).
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PJ i u pobijanom a nepreinačenom dijelu se potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) okrivljenik TJ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 200,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 95. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, ali da je očito omaškom djelo okrivljenika nepotpuno pravno označeno, bez navođenja st. 4. čl. 95. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim je djelo okrivljenika pravno opisano, pa je taj propust otklonjen od strane ovog suda kao u izreci pod točkom I.
7. Neosnovano žalitelj navodi da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. PZ, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
8. Nadalje, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je, i bez provođenja daljnjih dokaza, imao osnove za zaključak da okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud, protivno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da se u ovom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu na kojem se nalazi manji maslinik, slijedom čega je za ostvarenje bića terećenog djela bilo potrebno da okrivljenik crpi plodove predmetnog maslinika tj. ubire masline radi njihove prerade i/ili prodaje, međutim da radnje koje je poduzimao okrivljenik u vidu košnje trave i /ili navodne rezidbe maslina i uporabe (neodređenih) agrotehničkih mjera, ne mogu se nikako podvesti pod pojam korištenja predmetne stvari, već eventualno njezine uporabe, zatim da je očito okrivljenik održavao predmetnu nekretninu umjesto vlasnika, te da ne postoji namjera okrivljenika da čini prekršajno djelo, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Naime, sukladno čl. 25. PZ za odgovornost za prekršaj dovoljan je nehaj, a propisno upozoren u iskazu na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 24. kolovoza 2023., okrivljenik je potvrdio da od početka 2022. održava postojeći maslinik na način da ga kosi i obrezuje postojeća stabla, a iz iskaza svjedokinje PJP, više poljoprivredne inspektorice koja je provela inspekcijski nadzor, proizlazi da je tada neposredno utvrdila da je maslinik održavan, točnije pokošen, masline su bile obrezane i da je bilo vidljivo da se upotrebljavaju agrotehničke mjere, a da okrivljenik nije imao valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, pa suprotno tvrdnji žalitelja, i po ocjeni ovog suda iz postupanja okrivljenika, proizlaze sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 95. st. 6. u svezi sa st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojim je propisano kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe kada koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu država bez valjane pravne osnove (članak 31. st. 26. ovoga Zakona), i proizlazi da je počinjen od početka 2022. do provođenja inspekcijskog nadzora 24. kolovoza 2023.
10. Sukladno čl. 16. st. 2. PZ sastoji li se počiniteljeva djelatnost iz više vremenskih odvojenih radnji, prekršaj je počinjen danom posljednje radnje, dakle u konkretnom slučaju 24. kolovoza 2023., bez obzira što u trenutku nadzora nije zatečen u radovima na tom zemljištu i što je okrivljenik, kod primitka obavijesti iz čl. 109.a PZ, na sadržaj navedenog zapisnika o inspekcijskom nadzoru prigovorio tvrdeći da nije rekao da je posjednik te parcele, pa su žalbeni navodi žalitelja istaknuti u tom pravcu također neosnovani.
11. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovi sudom.
13. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
