Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2501/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Pranjić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-35/2022-17 od 19. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-35/2022-17 od 19. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik CROATIA OSIGURANJE D.D., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, isplatiti tužitelju MEŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 11.000,00 kuna (jedanaesttisućakuna), s pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje za svako polugodište s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, počevši od 10. prosinca 2021. godine pa do isplate te je dužan naknaditi trošak ovoga postupka, sve to u roku od petnaest dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ista nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.
Pošavši od utvrđenja:
- da su dana 30. rujna 2021. oko 09:30 sati, u [adresa] u [adresa], djelatnici Usluge Poreč d.o.o. prali ulicu, kojom je prigodom tom istom ulicom s desne strane naišao tužitelj upravljajući svojim biciklom te je uslijed skliske površine i pranja ulice u jednom trenutku i pošprican vodom koja se odbila od tla posrnuo i pao sa svog bicikla na klizavu površinu,
- da je uslijed pada na sklisku površinu ulice zadobio udarac u ruku i nogu, zbog čega je došlo do tjelesne ozljede mišića i tetiva u području vrata, površinskih ozljeda podlaktice, površinske ozljede ručnog zgloba i šake te kontuzije koljena,
- da iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu je vidljivo da je ispitivanje obavljeno otprilike tri sata nakon štetnog događaja u policijskoj postaji na adresi u [adresa],
- da iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužitelj na dan štetnog događaja posjetio ordinaciju doktorice ME radi ozljede koju je zadobio zbog pada sa bicikla,
to sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 19. st. 2., čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 1, dalje u tekstu: ZOO), zaključuje:
-da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke postojanja odgovornosti za nastalu mu štetu, jer isti nije dokazao protupravnost odnosno nije dokazao da je radnja djelatnika Usluge Poreč d.o.o. bila protupravna, jer isti nije predložio niti dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo navedeno, a u iskazu tužitelja su utvrđeni kontradiktorni navodi vezani za bitne činjenice u postupku,
-da činjenica da nije bilo nikakvog znaka da se pere ulica nije od utjecaja na predmetni spor iz razloga što je djelatnik koji je prao ulicu prema iskazima svjedoka i tužitelja bio ispred tužitelja te je tužitelj, s obzirom na dobre vremenske uvjete, mogao lako uočiti djelatnika Usluge d.o.o. kao i obavljanje radnje pranja ulice, a i sam je naveo kako nakon metar, dva nakon što je prošao M se skliznuo i pao,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako isti nije upotrijebio dužnu pažnju da bi spriječio štetni događaj budući da je životno logično da bi se pad izbjegnuo ako je tužitelj, kako je naveo u svom iskazu, vozio bicikl kao da hoda,
- da je teret dokaza pretpostavki odgovornosti za štetu na tužitelju, a isti nije dokazao sve pretpostavke pa sud nije izvodio dokaze vezane za visinu štete budući da je bez dokazane osnove suvišno dokazivati visinu
te odlučuje kao pod t. I. izreke pobijane presude.
Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tužitelj svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.
U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj upire na to da je mokra cesta opasna stvar te da postoji predmnijeva uzročnosti, odnosno da šteta potječe od takve stvari uslijed čega bi prvostupanjski sud trebao primijeniti pravila o objektivnoj odgovornosti ne mogu se prihvatiti iako u određenim uvjetima cesta može predstavljati opasnu stvar (primjerice uslijed zaleđenosti, ali to ovdje nije slučaj). Naime, sama činjenica da je osiguranik tuženika prao ulicu uslijed čega je ona bila mokra (a takva je i u slučaju bilo kakvih tekućih padalina) ne čini tu ulicu opasnom stvari niti njezino pranje opasnom djelatnošću. Ni u takvim okolnostima naravno ne bi bili postavljeni nikakvi znakovi da je ulica mokra. Kao što je već navedeno ulica, odnosno cesta u određenim uvjetima može predstavljati opasnu stvar, a takvo je shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-285/2015 od 1. listopada 2019. Međutim, u ovoj pravnoj stvari sud je na nedvojben način utvrdio relevantne činjenice da je ulica bila mokra uslijed pranja vodom, ali ne i drugim sredstvima kojima bi glatki kamen kojim je ista popločena dobio dodatno na povećanoj skliskosti, većoj od one koje ima prilikom padanja kiše, uslijed čega bi predmetna ulica mogla postati opasna stvar. Osim toga prije mjesta pada tužitelj je već biciklom vozio po dijelu mokre oprane ulice (pao je tek kada je biciklom prošao djelatnika tuženika) pa je evidentno da sama činjenica što je ulica mokra nije utjecalo na činjenicu njegova pada odnosno nije pao neposredno nakon dolaska na mokri dio ulice.
10. Žalbeni navod da tužitelj ne bi pao s bicikla ukoliko zbog pranja ulica ne bi bila mokra i klizava također nisu osnovani i predstavljaju nedokazane tvrdnje.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 23. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
