Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3996/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vlatka Cvok, odvjetnica u Zagrebu, Bobovačka 2a, protiv tuženice UL iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešića, B. A. Krčelića 15, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5414/2024-82 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5414/2024-82 od 25. ožujka 2025. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je temeljem fizičke diobe predmetne čestice provedene 1965. u odnosu na nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zemljišnoknjižne čestice 7811/6 sa 918 m2 ili 255,2 čhv, sada sa izmijenjenom površinom od 923 m2 između pravnog prednika tužitelja ĆL i pravnog prednika tužene AL, NL, a slijedom njega i tužitelj LL stekao pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice broj 7811/6 u površini od 447 m2, a koji dio odgovara novoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2, a koje obje imaju površinu od ukupno 447 m2 i upisane su u PI-1381 k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio z.k. čestice broj [katastarska čestica] u površini od 476 m2, na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] i koji se dio nalazi ispod zgrade i služi za redovnu potrebu zgrade, a odgovara novoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u PI-4512, ostao u suvlasništvu PL i UL svakog u ½ dijela, zahtjev da se navedeno provede u zemljišne knjige te zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I izreke). Nadalje naloženo je tužiteljici da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.031,25 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke) dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.500,00 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

2. Presudu sadržajno u točkama I i II izreke pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka te ukine prvostupanjsko rješenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je, temeljem diobe izvršene između pravnih prednika stranaka predmetne nekretnine, pravni prednik tužitelja stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice broj 7811/6 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u površini od 447 m2 kao i zahtjev na trpljenje tužene da se navedena dioba provede u zemljišnim knjigama.

6. Pošavši od utvrđenja:

- da tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži da sud utvrdi da je na temelju fizičke diobe provedene 1965. prednik tužitelja NL, a sada LL, stekao pravo vlasništva dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2, a koji dio ove zk. čestice odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2,

- da je iz posjedovnih listova dostavljenih uz tužbu razvidno da su prednici stranaka NL i FL upisani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 476 m2 svaki u ½ dijela, a koja odgovara dijelu z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su NL i VL upisani kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 447 m2 također upisani svaki u ½ dijela, a koje k.č. odgovaraju dijelu z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su se obje stranke koristile predmetnim dijelom nekretnine (voćnjak i vinograd do kojeg se dolazi sa terasa kuća i tužitelja i tužene) a ne isključivo tužitelj i njegovi prednici s time da je FL koristio predmetni dio nekretnine (voćnjak i vinograd) cijelo vrijeme od 1976. otkad je stupio u posjed kuće (a nakon što je FL izvršio zamjenu stana sa VL za kuću koja je nalazi na čestici koja je predmet spora i kojom prilikom je uveden u posjed i spornog voćnjaka i vinograda),

- da VL nije, sukladno čl. 16. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) i čl. 39. st. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list“ br. 52/1958, 3/1959, 24/1959, 24/1961, 1/1963, u daljnjem tekstu: Zakon o nacionalizaciji)., na prednika tužitelja NL prenio svoje pravo korištenja dijela zk. čest. br. 7811/6 k. o. [katastarska općina] koja je bila upisana kao društveno vlasništvo, pa da posljedično navedenom prednik tužitelja NL nije mogao steći pravo vlasništva te čestice,

- da je prednik tuženice FL suvlasnički dio z.k. tijela AII (dva) stekao temeljem ugovora o zamjeni stanova od 1976. te se isti u zemljišnim knjigama (Z- 10483/81) uknjižio kao vlasnik sud prvog stupnja tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, a posljedično i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže da sud naloži tuženici da trpi upis prava vlasništva u zemljišne knjige, pozivom na odredbe paragraf 361. Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" br. 86/46) i čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25, u daljnjem tekstu: ZV) i čl. 360. ZV ocijenio je kao neosnovan te ga posljedično navedenom u cijelosti odbio.

7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

9. Neosnovano u svojoj žalbi tužitelj osporava zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 39. Zakona o nacionalizaciji odnosno da VL na prednika tužitelja, NL, nije prenio svoje pravo korištenja nacionaliziranog dijela zk. čest. br. 7811/6 koji u naravi predstavlja predmetni vinograd i voćnjak.

10. Naime, nije sporno, a kako to proizlazi iz povijesnog z.k. izvatka za predmetnu nekretninu da je ista bila u režimu društvenog vlasništva te da je pravo korištenja iste u dijelu zemljišta koji se nalazi pod zgradom i služi za redovnu upotrebu zgrade vlasnicima zgrade bilo dodijeljeno temeljem čl. 37. Zakona o nacionalizaciji dok im je (VL i NL svakom u ½ dijela) korištenje preostalog neizgrađenog dijela zemljišta na korištenje bilo dodijeljeno temeljem čl. 38. i 39. istog zakona dok nadležni ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi.

11. Isto tako tijekom postupka nije bilo sporno da je pravni prednik tužene FL suvlasnički dio obiteljske stambene zgrade u [adresa] koja je izgrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem ugovora o zamjeni stanova od 1976. sklopljenim sa VL odnosno upisom u zemljišne knjige te da je kasnije isti prenio na svoju kćer ovdje tuženu.

12. Sporno je dakle tijekom prvostupanjskog postupka a što je sporno i u ovom žalbenom postupku bilo je li na prednika tužene preneseno i suvlasništvo preostalog neizgrađenog dijela predmetne čestice koji predstavljaju voćnjak i vinograd ili je, a kako to tvrdi tužitelj, VL, prije sklapanja navedenog ugovora odnosno izvršenom fizičkom diobom predmetne čestice prenio svoje pravo korištenja tog dijela predmetne čestice na NL, prednika tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude vezano za utvrđenje naprijed navedene sporne odlučne činjenice reproducirao iskaze stranaka i svjedoka te iskazima tužitelja i svjedoka OL i VL nije povjerovao ocjenjujući njihove iskaze nelogičnima, neživotan i subjektivno usmjerenim ka poboljšanju procesne pozicije tužitelja u ovom postupku. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužitelja u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj je VL (ujak tužitelja) svoje pravo korištenja predmetnog vinograda i voćnjaka prenio na pravnog prednika (oca) tužitelja nakon čega da su isključivo prednici tužitelja bili u posjedu dijela predmetne čestice koja u naravi predstavlja vinograd i voćnjak. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da je sam VL u Nadopuni privremenog ugovora od 20. lipnja 1975. (koji prilaže listu 43 do 44 spisa) sklopljenim sa prednikom tuženice, u čl. 7., se obvezao da će u slučaju eventualne prodaje zemljišta (vinograda i voćnjaka) isto prvenstveno ponuditi obitelji prednika tužene iz čega proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da VL nije raspolagao tim dijelom zemljišta odnosno to svoje pravo korištenja prenio na oca tužitelja već se, a imajući u vidu da je isto bilo u režimu društvenog vlasništva i kao takvo izvan pravnog prometa odnosno da ga nije tada bio ovlašten prodavati, obvezao, u slučaju mogućnosti prodaje, prvo ponuditi na prodaju obitelji prednika tužene. Dakle i po stavu ovog suda drugog stupnja kada bi bilo istinito ono što su iskazivali tužitelj i njegovi prednici (da je VL prenio pravo korištenja predmetnog dijela čestice na oca tužitelja izvršenom fizičkom diobom) doista ne bi postojala potreba niti bi to bilo logično da se isti obveže dati u slučaju eventualne (dakle moguće) prodaje zemljišta pravo prvokupa i to kupcu kojem u tom trenutku prodaje predmetnu nekretninu u dijelu kojim je mogao pravno raspolagati. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja utvrdio i da je preduvjet da bi prednik tužitelja valjano mogao steći pravo korištenja na predmetnom dijelu nekretnine koje je bilo na korištenje priznato ujaku tužitelja, a nakon toga i temeljem ZV pravo vlasništva, na njega je svoje pravo korištenja trebao prenijeti VL na način da je takav prijenos, sukladno odredbi čl. 39. st. 1. Zakona o nacionalizaciji, trebao biti zabilježen u zemljišnim knjigama, što u konkretnom slučaju također nije ostvareno.

14. I za svoje utvrđenje zašto ne vjeruje iskazima tužitelja i njegovih prednika da su isključivo oni bili u posjedu predmetnog dijela čestice već utvrđuje da su u posjedu bili i prednik tužene sud prvog stupnja dao je valjane i logične razloge, koje prihvaća ovaj sud drugog stupnja a koji žalbenim navodima tužitelja nisu dovedeni u sumnju. Posljedično navedenom a uzimajući pri tome u konkretnom slučaju i upisani posjed svog prednika u katastru, prednik tužene smatra se poštenim posjednikom u smislu paragrafa § 326. OGZ, kao i čl. 72. st. 2. i 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZOVO).

15. Prema tome, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

16. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 360. st. 1. ZV kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

18. I odluka o troškovima postupka sadržana u točki II izreke pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica