Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3055/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Bratulići, kojeg zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Svea ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-345/2024- 18 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća dana 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-345/2024-18 od 27. ožujka 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., pravomoćne i ovršne 26. prosinca 2004. godine tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB 17863542417 kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika. II. Obustavlja se postupak izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-2031/02-27 od 05. studenog 2004., pravomoćne i ovršne 26. prosinca 2004., te se ukidaju sve ovršne radnje i nalaže se Financijskoj agenciji da zaplijenjena novčana sredstva vrati tužitelju (ovršeniku) na njegov račun. III. Nalaže se tuženiku da tužitelj naknadi parnični trošak u roku od 15 (petnaest) dana.“ Ujedno se pod II pobijane odluke nalaže tužitelju DĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Svea ekonomi d.o.o., OIB 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, 10000 Zagreb, naknadi trošak parničnog postupka isplatom novčanog iznosa od 312,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 27. ožujka 2025. godine, pa sve do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Tužba se temelji na činjenici da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu Ovr- 1493/2023-11 te je rješenjem od 25. listopada 2023. tužitelj kao ovršenik upućen da protiv tuženika kao ovrhovoditelja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer da tuženik provodi ovrhu izravnom naplatom temeljem zahtjeva tuženika kao ovrhovoditelja od 21. listopada 2021. za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Puli i to presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 5. studenoga 2004. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 26. prosinca 2004. a istu da je tužitelj iz predmeta P-2031/02 Zagrebačka banka d.d. ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 17. lipnja 2021. prenio ovrhovoditelju-ovdje tuženiku Svea ekonomi d.o.o. pa da je nastupila zastara.
6. U žalbi tužitelj navodi kako je sud prvog stupnja izveo pogrešne zaključke o pravnim učincima nagodbe od 10. listopada 2014. kada je je zaključio da u konkretnom slučaju ta nagodba ima značaj prekida zastare i početka tijeka novog desetogodišnjeg roka od dana zaključenja nagodbe jer da čl. 5 nagodbe koju je sastavljao vjerovnik – pravni prednik tuženika na memorandumu Zagrebačke banke dd sadrži odredbu koja da je tzv. izravna raskidna klauzula, ali je uz nju i posebno ugovoreno i da nagodba neće proizvoditi pravne učinke u slučaju neispunjenja obveze tužitelja. Obzirom da tužitelj nesporno nije ispunio obvezu, a ugovoreno je da u tom slučaju nagodba nema pravnih učinaka jasno je da ista nema ni učinaka priznanja duga ni prekida zastare jer su i jedno i drugo pravni učinci. Ovdje bi pak temeljem nagodbe važio nakon iste tek opći – petogodišnji zastarni rok, a ne desetogodišnji rok pa bi 11. listopada 2019. tražbina zastarjela.
7. Pravilno međutim u pobijanoj odluci sud utvrđuje kako je vjerovnik iz predmeta P- 2031/02 spornu tražbinu Zagrebačka banka d.d. ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 17. lipnja 2021. prenio ovrhovoditelju ovdje tuženiku Svea ekonomi d.o.o. te je presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2031/02, od 5. studenog 2004., postala pravomoćna i ovršna dana 26. prosinca 2004. dok je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-2031/02 dana 25. listopada 2021.
8. U povodu istaknutog prigovora zastare iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sud u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ispituje je li nastupila zastara pokretanja ovršnog postupka na temelju konkretne ovršne isprave, dok se o nastupanju zastare tražbine utvrđene ovršnom ispravom odlučuje u postupku koji prethodi donošenju takve odluke. Tuženik je doista tek 2021. godine pokrenuo ovrhu na novčanoj tražbini po računu izravnom naplatom temeljem ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 5. studenoga 2004., koja je postala pravomoćna dana 26. prosinca 2004. dok je prema potvrdi o konverziji nagodbi od 10. studenoga 2014. raniji tekući račun tužitelja broj 8802067314, temeljem kojeg je nastao dug na koji se odnosi ovršna isprava tj. presuda Općinskog suda u Puli posl.br. P-2031/02-27 od 5. studenoga 2004. konvertiran u broj 3216648821, te je u istoj nagodbi tužitelj kao korisnik predmetnog tekućeg računa priznao da ukupno dospjelo dugovanje po predmetnom tekućem računu iznosi 562.063,94 kune. Dakle, bez obzira na kasnije postupanje tužitelja, samom radnjom sklapanja nagodbe on je priznao dug te je upravo u tom času ona i proizvela učinak prekida zastare, dok ostale okolnosti nisu odlučne za ovo pitanje.
9. Stoga sud pravilno primjenjuje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 – dalje: ZOO) koji u čl. 233. st. 1. propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare dok se prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara prekida kada dužnik prizna dug.
10. Priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje, pa sud prvog stupnja pravilno utvrđuje kako je priznanje izvršeno u navedenoj nagodbi upravo jasno i određeno, dok za priznanje duga nije od nikakvog utjecaja čl. 5. Nagodbe prema kojemu u slučaju neispunjenja obveza iz Nagodbe ista nema pravnih učinaka, jer isto bi značilo samo to kako je nagodba raskinuta u smislu izvršenja kondemnatornog dijela nagodbe ali nipošto ne i u pogledu priznanja duga.
11. Stoga zastara jest prekinuta sklapanjem nagodbe od 10. listopada 2014. uslijed priznanja duga od strane tužitelja, čime je došlo do prekida desetogodišnjeg tijeka zastare tako da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, dok je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2031/02 dana 25. listopada 2021. pa je zahtjev za izravnu naplatu podnesen unutar roka predviđenog za zastaru tražbina koje su utvrđene pravomoćnom odlukom suda tj. unutar desetogodišnjeg roka zastare kako je to propisano čl. 233. st. 1. ZOO-a, a koji je počeo iznova teći od dana 11. listopada 2014. te je tužiteljev prigovor zastare a pri tome nije došlo do obnove obveze da bi se sklapanjem nagodbe i njenim prestankom važenja radi neispunjavanja obveze po nagodbi promijenio i osnov tražbine, jer isti je i dalje ostala pravomoćna i ovršna odluka suda, pa time nije počeo iznova teći kraći opći zastarni rok od pet godina, već je ponovno počeo zaključenjem nagodbe teći desetogodišnji zastarni rok za tražbine utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama.
12. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sabina Dugonjić
