Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2405/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Bikiću, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika LORD GRAĐENJE d.o.o., OIB: 09509534959, Zadvorsko, Zadvorska 22F, zastupanog po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-80/2024-44 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-80/2024-44 od 17. travnja 2025.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbi.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete u iznosu od 27.057,50 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate te troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate dok se pod II nalaže tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. do isplate.

2. Protiv ove odluke žalbu izjavljuje tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89714-Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačavanje pobijane odluke u smislu žalbenih navoda, odnosno s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno postupanje, uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže u tom dijelu pobijanu odluku potvrditi te žalbu druge strane odbiti uz naknadu troškova postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U žalbi se ističe kako je prethodno za očevid tuženik pripremio teren, odmaknuo cjelokupni materijal od ograde, očistio sve što je u eventualnom doticaju s ogradom tužitelja, kako bi izbjegao svoju odgovornost. Vještak je naveo da bi šipke i fosne teoretski mogle uzrokovati neka od oštećenja koja su utvrđena, a nepažljivim rukovanjem takvim materijalom mogu nastati oštećenja no ista mogu nastati i uslijed raznih drugih mehaničkih uzroka kao npr. udaranjem nogom po ogradi ili penjanja po ogradi. Snimljene fotografije tužitelja nesumnjivo dokazuju da je tuženik odlagao predmetni materijal na ogradu, te se iz istog nedvojbeno mogu utvrditi radnje tuženika. Sud utvrđuje kako samo materijal koji je naslonjen na ogradu i zatečen prilikom obavljanja očevida može i mora se uzeti u obzir kao materijal koji je prouzročio oštećenja na ogradi, a nikako ne materijal koji se odlaže prije i poslije očevida. Vještak je utvrdio visinu nastale štete, i to u iznosu od 15.820,00 kuna, dakle točno određena visina štete koja je nastala, te je nejasno na temelju čega je sud donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

7. Sud je po žalitelju povjerovao iskazu svjedoka kada je isti rekao da je tužitelj sebi sam oštetio ogradu dok je tužitelj priložio fotografije iz kojih je razvidno da tuženik odlaže materijal na ogradu tužitelja, te je vještak jasno rekao da bi uslijed takvog odlaganja mogla nastati predmetna oštećenja Svjedoci i tuženik tvrde kako je njihova nekretnina u površini od 500 m[2] povišena u odnosu na sve ostale nekretnine u okolini za 50 cm, odnosno ista se nalazi na 50 cm višoj nadmorskoj visini u odnosu na sve ostale nekretnine u okolini. Ovakav zaključak je potpuno nelogičan i nejasan. Upravo je činjenica da je tuženik postavio i povisio svoju nekretninu u odnosu na tužitelja od krucijalne važnosti, jer upravo navedenom radnjom je omogućeno da se sve oborinske vode i sav otpad slijeva s nekretnine tuženika na nekretninu tužitelja. Dakle, naslanjanje materijala na ogradu je nesumnjivo utvrđeno, ali da se opravda donošenje presude navodi se da se taj materijal naslanja sporadično i s povećanom pažnjom jer opće je poznato da majstori prilikom obavljanja poslova u žurbi, pažljivo odlažu materijal na pod, ili na susjednu ogradu, vodeći pritom računa da ne bi došlo do oštećenja.

8. Sud međutim pravilno utvrđuje kako su stranke vlasnici susjednih nekretnina i to tužitelj zk.č.br. 255/5 i tuženik zk.č.br. 255/4 koje međusobno graniče. Na međi se nalazi metalna rešetkasta ograda s betonskim parapetom koja je prekrivena polietilenskim platnom. Na tuženikovoj je nekretnini postavljen betonski parapetni zid visine 45 cm, koji se u duljini od 50 metara proteže uz tužiteljevu ogradu. Sporno je da li je predmetni betonski parapet na nekretnini tuženika uzrok štete koja je nastala na nekretnini tužitelja u vidu prodiranja vode i uništenja betonskog zidića na kojem je postavljena ograda, kao i je li tuženik na ogradi tužitelja odlagao drvene „fosne“ i ostali građevinski materijal te da li su uslijed takvog odlaganja nastala oštećenja na metalnom rešetkastom dijelu ograde i na polietilenskom platnu.

9. Građevinski vještak u nalazu ističe kako je uvidom u stanje na terenu utvrdio oštećenja ograde u vidu rupa na zaštitnom platnu te u vidu savijenih okna rešetkaste metalne ograde. Uzrok štete mu je nepoznat i ne može se utvrditi temeljem dostupnih podataka. Mjestimično je uz ogradu tužitelja vidljiv šljunak različite veličine zrna. Utvrđeno je prelijevanje oborinskih voda, uzrok čemu je različita konfiguracija terena između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] i to nema veze s betonskim parapetom visine 45 cm koji je postavljen na južnoj međi čestice tuženika. Prilikom uviđaja nisu vidljive drvene fosne niti drugi građevinski materijal naslonjen na ogradu tužitelja. Prilikom usmenog očitovanja vještak je naveo da bi šipke i fosne teoretski mogle uzrokovati neka od oštećenja koja su utvrđena, ali se to ne može nedvojbeno povezati, kao što se ne može utvrditi koja oštećenja su prouzrokovana tim radnjama. U pogledu visine štete, vještak je utvrdio da troškovi popravka predmetne ograde iznose 15.820,00 kuna, a što se sastoji od uklanjanja postojeće metalne ograde sa svim pomoćnim i pratećim elementima i odvoz na odlagalište, sanacija betonskog parapeta, dobava i ugradnja nove metalne ograde, panel ograde dimenzija 5,0 mmx50x200, 2030x2500, dobava i ugradnja stupa sa stopom dimenzija 50x50x2060 mm te postavljanje čepova za stupove, dobava i ugradnja spojnica za panele i dobava i ugradnja novog zaštitnog platna za ogradu od polietilena dužine 50 metara (sve uvećano za PDV). Fotografije na kojima je vidljiv građevinski materijal naslonjen na ogradu vještak ne može povezati s zatečenim oštećenjima jer to može, ali i ne mora biti uzrok oštećenja. Uzrok oštećenje može biti dotrajalost i utjecaj atmosfere te razna fizička oštećenja tijekom vremena. Platno koje je pričvršćeno na ogradu je moglo propasti i uslijed starosti i dotrajalosti. Vještak je također naveo da ne može povezati konkretna oštećenja na ogradi s materijalom koji je naslonjen na ogradu. Nepažljivim rukovanjem takvim materijalom mogu nastati oštećenja, no ista mogu nastati i uslijed raznih drugih mehaničkih uzroka kao npr. udaranjem nogom po ogradi ili penjanja po ogradi. Također, nije moguće utvrditi starost oštećenja budući da je cijela ograda stara i dotrajala. Konačno, u pogledu visine štete, vještak nije mogao razlučiti koliko bi iznosila reparacija štete samo u pogledu ovih oštećenja jer je cijela ograda dotrajala i korodirala nije moguće popraviti samo oštećene dijelove. Takvu visinu štete nije moguće niti izračunati.

10. Unatoč mnogobrojnim prigovorima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno konačno prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka pri čemu je na zapisniku od 21. rujna 2023. došlo do pogreške pri upisu tvrdnje da bi šipke za koje je vidljivo da na fotografijama probijaju ogradu, mogle uzrokovati neke od oštećenja koja su utvrđena na očevidu, ali da se temeljem navedenih fotografija može utvrditi da je svako oštećenje utvrđeno na očevidu uzrokovano upravio naslanjanjem materijala koji je vidljiv na fotografijama time da je ispuštena riječi „ne“ između riječi „fotografija“ i „može“. Dakle, iz provedenog vještačenja proizlazi da nije moguće utvrditi vrijeme i uzrok nastanka oštećenja te su mogući uzroci oštećenja povezani dijelom sa starosti i dijelom s mehaničkim uzrocima među kojima osim odlaganja građevinskog materijala, dolaze u obzir i razne fizičke radnje kao penjanje po ogradi, udaranjem nogom ili pucanjem lopte u ogradu. Obzirom na starost, dotrajalost i korodiranost ograde nije moguće utvrditi starost oštećenja, niti je moguće razgraničiti štetne posljedice nastale od mehaničkih oštećenja od onih nastalih uslijed starosti i dotrajalosti ograde, a sve u vidu njene reparacije. Uzrok štete nije iskopavanje i betoniranje zemljišta tuženika, niti su oštećenja na ogradi u bilo kakvoj vezi s iskopavanjem parapeta.

11. Pri tome je ovaj dokaz povezan s drugim provedenim dokazima prema kojima je ograda stara oko trideset godina te da je do oštećenja iste moglo doći zbog dotrajalosti, kao i uslijed vršenja raznih drugih radnji koje potječu s nekretnine tužitelja, a samo naslanjanje građevinskog materijala na ogradu ne mora nužno dovesti do oštećenja ako se taj materijal naslanja sporadično i s povećanom pažnjom. Stoga pravilno sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu te nije dokazao uzročnu vezu između štetnih radnji i štete jer iz rezultata dokaza ne proizlazi da je upravo građevinski materijal, fosne i betonski parapet uzrok oštećenja na ogradi tužitelja. Naime, sud je na očevidu utvrdio da je navedena ograda stara i dotrajala pa su navedena oštećenja mogla nastati protekom vremena i uslijed brojnih drugih radnji koje su se vršile na nekretnini tužitelja (ili tuženika) tijekom godina. Da bi tužitelj dokazao da su upravo radnje tuženika uzrok navedenih oštećenja ista je trebala dostaviti dokaz o stanju ograde prije odlaganja materijala kako bi sud nedvojbeno mogao povezati navedene okolnosti. U okolnostima kad to nije dokazala, a građevinski vještak navodi da nije moguće utvrditi uzrok oštećenja te da je odlaganje šipki i fosni samo jedan od mogućih razloga oštećenja ograde, tad sud nije mogao s dovoljnom izvjesnosti utvrditi uzročnu vezu. Prelijevanje oborinskih voda na betonski zidić na kojem je postavljena ograda nema veze za betonskim parapetom koji se nalazi uz ogradu tužitelja slijedom čega uzrok oštećenja tog zidića nije vezan uz navedeni parapet.

12. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 368. stavak 1. ZPP valjalo je podnesenu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu pri čemu odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice, pa je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP odbijen i zahtjev stranaka za dosuđenje troškova povodom žalbe.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić