Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3358/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tomislava Aralice kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Jelaviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelavić & Partneri j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 70, protiv tuženika MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, Stjepana Radića 15, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-45/2022-19 od 10. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-45/2022-19 od 10. kolovoza 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 669,98 eura i u dijelu odluke o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 258,81 eura do iznosa od 1.640,45 eura (za iznos od 1.381,64 eura) i u točki IV izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnju štetu u iznosu od 669,98 eura zajedno sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 1.381,64 eura zajedno sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 597,25 eura kao neosnovan.

II Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 311,07 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 1.719,03 eura sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2022. do isplate dok je u preostalom dijelu za iznos od 669,98 eura zahtjev tužitelja odbijen (točka I izreke). Utvrđeno je da je za iznos od 9.290,80 eura tužba povučena (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 258,81 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III izreke) te tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 597,25 eura (točka IV izreke).

2. Presudu u dijelu točke I i III izreke kojim je odbijen njegov zahtjev i u točki IV izreke pobija tužitelj sadržajno zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, a koju je isti pretrpio 20. veljače 2021. kada je tuženik nasrnuo na tužitelja te ga rukom udario u predjelu nosa.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Isto tako suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, za svoju odluku u pogledu glavne stvari dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda u tom dijelu ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje u tom dijelu niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je da je do predmetnog štetnog događaja došlo na način da je tužitelj svojim autom krenuo na tuženikova oca, SM, u namjeri da ga tjelesno povrijedi, očito potaknut njihovim ranijim sukobom tog istog dana nakon čega je tuženik, u obrani oca, nasrnuo na tužitelja te ga rukom udario u predjelu nosa te da postoji uzročno – posljedična veza između tog događaja i ozljeđivanja tužitelja odnosno da je tužitelju šteta prouzročena upravo od strane tuženika te da su tužiteljeve ozljede, pa posljedično i neimovinska šteta koju je isti pretrpio, posljedica upravo štetnog djelovanja tuženika. Međutim, s obzirom na navedeno odnosno da je štetna radnja tuženika bila uzrokovana napadom na njegovog oca od strane tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je da su tužitelj i tuženik obostrano krivi za nastanak štetnog događaja te da je tužitelj doprinio nastanku štete, odnosno da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 20% a tuženika od 80%.

7. Tužitelj u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja o njegovom doprinosu pri nastanku štetnog događaja navodeći svoje viđenja dinamike nastanka štetnog događaja ističući postojanje isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja a koje proizlazi iz kaznenog naloga Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-94/2021 kojim je utvrđeno da je ovdje tuženik proglašen krivim što je 20. veljače 2021. oko 18,20 sati na cesti ispred Područne škole [adresa], otvorio suvozačeva vrata zaustavljenog osobnog automobila marke Volkswagen, tip Passat, reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ovdje tužitelj i bez ikakvog povoda, u nakani da ga teže tjelesno povrijedi, stisnutom šakom udario imenovanog u predjelu usta i nosa, uslijed kojeg udarca je isti zadobio tjelesne ozlijede.

8. Navedeni prigovor je osnovan. To iz razlog jer je sud u parničnom postupku, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, vezan pravomoćnom kaznenom presudom u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti kao i drugim utvrđenjima kaznenog suda koja ulaze u okvir opisa utvrđenog kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Kako u konkretnom slučaju, iz pravomoćnog kaznenog naloga Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj K-94/2021, proizlazi da je ovdje tuženik proglašen krivim što je 20. veljače 2021. oko 18,20 sati na cesti ispred Područne škole [adresa], otvorio suvozačeva vrata zaustavljenog osobnog automobila marke Volkswagen, tip Passat, reg. oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao ovdje tužitelj i bez ikakvog povoda, u nakani da ga teže tjelesno povrijedi, stisnutom šakom udario imenovanog u predjelu usta i nosa, uslijed kojeg udarca je isti zadobio tjelesne ozlijede, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda u pogledu postojanja podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja i tužitelja i tuženika. Naime, kako je pravomoćnom kaznenom odlukom utvrđeno da je tuženik tužitelja u predmetnom štetnom događaju šakom udario bez ikakvog povoda, s kojim utvrđenjem je vezan parnični sud, u konkretnom slučaju štetni događaj uzrokovao je isključivo tuženik i za njega je isključivo odgovoran tuženik. Stoga je prvostupanjski sud utvrdivši da su i tužitelj i tuženik obostrano krivi za nastanak štetnog događaja te da je tužitelj doprinio nastanku štete, odnosno da je tužitelj suodgovoran za nastanak štete u omjeru od 20% a tuženika od 80% pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. S obzirom na navedeno pravilnom primjenom odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a), čl. 1085. ZOO i čl. 1100. ZOO valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti.

10. Slijedom izloženog, primjenom odredbe čl. 373. st. 1. ZPP prihvaćena je žalba tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te tužitelju dosuditi daljnji iznos naknade štete od 669,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

11. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u parnici valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati cjelokupni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa). Naime, kako je tužitelj konačno u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari istom je valjalo priznati trošak cjelokupnog postupka dok tuženik, a s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, nema pravo na dosudu troškova postupka.

13. Tako su tužitelju priznati troškovi za zastupanje na ročištu 5.10.2022. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima 1.12.2022., 31.1.2023. i 4.7.2023. svaki po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) i za sastav podneska od 21.6.2023.100 bodova (Tbr. 8/1) što iznosi 550 bodova a što uz vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV sveukupno iznosi 1.375,00 eura. Imajući u vidu da je prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelj uspio sa 100% valjalo je tužitelju priznati troškove zastupanja u navedenom iznosu od 1.375,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i cjelokupan trošak vještačenja jer je isti bio potreban za vođenje parnice u iznosu od 265,45 eura odnosno valjalo je priznati tužitelju trošak u sveukupnom iznosu od 1.640,45 eura. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 258,81 eura valjalo je tužitelju dosuditi daljnji trošak u iznosu od 1.381,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke o trošku.

14. Nadalje, iako je tužitelj podneskom od 21. lipnja 2023. snizio tužbeni zahtjev, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe pa se naknada troška za povučeni dio cijeni kroz primjenu čl. 158. ZPP, a kako je to učinio sud prvog stupnja, po stavu ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, konačnu odluku o parničnim troškovima valjalo je donijeti imajući u vidu Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima jer su isti sastavni dio pravno poretka Republike Hrvatske. Članak 6. st. 1. Konvencije omogućava strankama slobodan pristup sudu, dakle isključena su bilo kakva ograničenja koja bi se ticala tog prava, a čl. 1. uz Konvenciju štiti vlasništvo stranke. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku u odštetnoj parnici potrebno je uzeti u obzir i kriterije Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, a sve to vezano uz utvrđeni uspjeh stranaka u parnici. U tom smislu potrebno je naći primjerenu ravnotežu vodeći računa o tome da je tužitelj pretrpio štetu za koju je odgovoran tuženik i da je tužitelj dokazao pravnu osnovu odštetnog zahtjeva prema tuženiku. Tužitelj je zatražio pravičnu novčanu naknadu štete pa ukoliko bi oštećenik bio u strahu postaviti takav zahtjev prema svom subjektivnom osjećaju bojeći se da mu isti ne bi bio uvažen i da bi u tom slučaju protivnoj strani morao platiti troškove, tada bi tu situaciju morali cijeniti kao povredu čl. 6. st. 1. Konvencije, čiji mjerodavni dio glasi: «Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da .... sud pravično ... i u razumnom roku ispita njegov slučaj.» Navedeno je relevantno jer je tužitelj mijenjao visinu tužbenog zahtjeva ne zato što nije dokazao odgovornost tuženika za nastalu štetu, već je samo usklađivao visinu sukladno stručnom mišljenju vještaka pa bi dosuda troška za povučeni dio obezvrijedila njegov uspjeh u odštetnoj parnici. Uzimajući u obzir navedeno u primjeni Konvencije i Protokola, a u vezi s pravnim stajalištem izraženim u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) i Čolić protiv Hrvatske, mišljenje je ovog suda da bi dosljedna primjena samo čl. 158. ZPP u ovoj odštetnoj parnici dovela do povrede zaštićenog prava na pristup sudu jer bi podmirenjem troškova parničnog postupka tuženiku isto neopravdano bilo ograničeno, kao i prava na zaštitu vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola br. 1 (potraživanje koje je dovoljno utvrđeno da se može smatrati «imovinom», tj. dosuđen iznos naknade štete). Stoga tuženik, prema ocjeni ovog suda, nema pravo na naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbe u smislu čl. 158. ZPP-a.

15. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka.

16. Također je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe sukladno tbr 10/1, 46 i 54 Tarife i razmjerno s njegovim uspjehom u žalbenom postupku od 100% u iznosu od 311,07 eura.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica