Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2289/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, uz sudjelovanje Županijske ceste Zagrebačke županije društvo za održavanje i zaštitu cesta, građevinarstvo i projektiranje d.o.o., Zagrebačka cesta 44a, Goričica, Donja Zelina, OIB: 86962125052, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-760/2021-44 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-760/2021-44 od 28. ožujka 2025. u stavcima I. i III. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici 4.672,24 eura sa zateznim kamatama od 22.3.2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu 753,12 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25.6.2020. do isplate, zahtjev za isplatu 79,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9.7.2020. do isplate, zahtjev za isplatu 26,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom do 25.6.2020. do isplate i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na 4.672,24 eura za razdoblje od 25.6.2020. do 21.3.2021.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 2.089,08 eura sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.“

2. Protiv presude u stavcima I. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08

– Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi navodima žalbe tuženika te istu predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju ista trpi kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju dana 10. svibnja 2020. koji se dogodio kao posljedica lošeg stanja državne ceste oznake DC 546, koju cestu je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio dužan održavati tuženik (čl. 82. st. 1. i. 3. i čl. 26. st. 1. Zakona o cestama /„Narodne novine“, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22/ i čl. 1045. u svezi s čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 129/18/, uz naknadu parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT/).

6. Pobijanom presudom i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a), s time da na temelju zakonskog ovlaštenja iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li je tuženik odgovoran za naknadu štete tužiteljici, odnosno da li je ona svojim postupanjem doprinijela nastanku štetnog događaja.

9. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu odgovornosti tuženika za naknadu štete tužiteljici, odnosno osnovanosti istaknutog prigovora suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da je tuženik predmetnu prometnicu nesporno preuzeo na upravljanje prije nastanka štetnog događaja;

-da su svjedoci EI, LI, VI i tužiteljica osporili da su na dionici kojom su se kretali i to u smjeru njihovog kretanja, vidjeli znak upozorenja „oštećenja na cesti“, kojeg tuženik spominje u odgovoru na tužbu;

-da iz fotoelaborata policije i fotografija koje je u spis priložila tužiteljica proizlazi da je u pravcu kretanja tužiteljice bio postavljen znak opasnosti – upozorenja na pješake, ali ne i znak na koji upućuje tuženik;

-da tuženik nije dostavio u spis pravno relevantne dokaze na okolnost svoje tvrdnje da je tužiteljica na adekvatan način bila upozorena na opasnosti koje prijete zbog lošeg stanja prometnice;

-da je sud odbio izvesti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost postavljene signalizacije, jer je tuženik taj koji je dužan raspolagati službenom evidencijom postavljenih znakova s njihovom točnom lokacijom i vremenom postavljanja (tuženik precizno u odgovoru na tužbu i navodi stacionažu znakova i na svoju se evidenciju poziva, ali istu ne dostavlja u sudski spis unatoč osporavanja te činjenice od strane saslušanih svjedoka i tužiteljice /čl. 221.a i 219. ZPP-a/);

-da su nije prihvatio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta radi utvrđenja postojanja prometnih znakova, jer se samim očevidom ne može utvrditi kakva je prometna signalizacija bila upravo u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio u svibnju 2020., posebice iz razloga što je nesporno da je u međuvremenu (mjesec dana nakon štetnog događaja) sporna cesta sanirana;

-da se tužiteljica neposredno prije pada kretala brzinom od oko 10 km/h s time da je na dijelu ceste na kojem je pala nedostajao veliki dio asfaltne površine, dok u preostalom dijelu cesta nije bila u tako lošem stanju, koju činjenicu potvrđuju i saslušani svjedoci.

10. Imajući u vidu navedeno pravilno je odlučio sud prvog stupnja i primijenio materijalno pravo na način da je djelomično usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod I. izreke presude, budući da nije našao osnovanim prigovor (su)odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, već isključivo tuženika.

11. Na žalbene navode kojima se u bitnome ističe da je tužiteljica bila upozorena na opasnost u vidu oštećenja na cesti valja još navesti da predmetna cesta nije bila zabranjena za kretanje vozila, biciklista i u konačnosti i pješaka, s time da sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je spornim znakom upozorenja na oštećenja na cesti bila ograničena brzina kretanja vozila od 40 km/h, dok je tužiteljica iskazivala da se kretala biciklom brzinom od 10 km/h pa stoga čak i za slučaj da je ista mogla primijetiti znak upozorenja, ista nije postupala suprotno istome, dok je pravilno zaključio sud prvog stupnja da prometnim vještačenjem nije moguće utvrditi da li bi neki „spretniji“ vozač bicikla uspio proći oštećenje na cesti opisanog razmjera bez da padne s bicikla, već je relevantno za utvrditi da tužiteljica prije pada nije postupala na način da se takvo postupanje u vožnji može smatrati na bilo koji način neprimjernim i neuobičajenim te kao takvo razlogom za pad.

12. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

13. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako u osnovi, tako i u visini (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u svezi s OT).

15. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac