Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3962/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja da ovrha nije dopuštena, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-189/2025-27 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-189/2025-27 od 24. rujna 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da nije dopuštena ovrha na temelju Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz [adresa] pod brojem OV-908/2008, a koja se ovrha vodi radi namirenja novčane tražbine tužene kod Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-176/2021. Pod točkom II. izreke tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.615,58 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenim ovrhe na temelju Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2008., koja ovrha je određena Rješenjem o ovrsi broj Ovr-176/2021-2 dana 22. prosinca 2021. na nekretninama tužiteljice, radi namirenja tražbine tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka na temelju provedenih dokaza je utvrđeno;

- da je Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Ovr-176/21-2 od 22. prosinca određena ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 7. srpnja 2008. solemniziranog kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz [adresa] pod brojem OV- 908/2008, protiv ovršenika LZ i OZ (ovdje tužiteljice);

- da je tužiteljica kao ovršenica Zaključkom posl. br. 176/2021-10 od 8. travnja 2022. upućena da u roku 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog razloga istaknutog u žalbi od 29. ožujka 2022. odnosno stoga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (koja sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenika kao potrošača);

- da tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodi da podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ), kojom je propisano da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika odnosno da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave koja sadrži nedopuštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenice (ovdje tužiteljice) kao potrošača;

- da iz uvida u Ugovor o kreditu proizlazi da je zaključen između Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka te JZ kao korisnika kredita i TZ, kao sudužnika, kojim banka daje korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 101.000,00 u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatom po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj za stambeni kredit uz čvrstu valutnu klauzulu za kupovinu nekretnine. Također, proizlazi da će otplata kredita biti u 420 mjesečnih anuiteta te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja kredita iznosi 5,550% godišnje, a koja se obračunava primjenom proporcionalne metode. Nadalje, čl. 6. Ugovora o kreditu propisano je da će se isti vraćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 545,70 CHF i ugovorene kamate te je ugovorena valutna klauzula;

- da je LZ 2022. podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi isplate iznosa od 127.193,20 kn/16.881,44 €[1] pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora udruge Potrošač jer da je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa da je tuženik primjenom nepoštenih ugovornih odredba stekao bez valjane pravne osnove navedeni iznos s time da je tuženik stekao još i veći iznos zbog nepoštetne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, ali taj iznos ne potražuje navedenom tužbom i taj predmet se vodi kod Općinskog suda u Koprivnici pod brojem P-173/2022. i nije okončan;

- da je povodom žalbe tužiteljice (tamo ovršenice) ukinuto rješenje o ovrsi br. Ovr- 176/2021-2 od 22. prosinca 2021., kao i rješenje br. Ovr-176/2021-15 od 12. lipnja 2023.g., kojim je odbijen prijedlog OZ za odgodu ovog ovršnog postupka.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud utvrđuje da osnovano tuženik osporava navode o ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije rezultirala ništetnošću cijelog ugovora o kreditu jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora te ugovor može opstati i bez tih ništetnih odredbi. Dakle, prvostupanjski sud zaključuje da ništetnost pojedinih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije prouzrokovala ništetnost cijelog ugovora o kreditu, pa prema tome, s obzirom da se prijedlog za ovrhu na nekretnini tužiteljice, odnosno ovršenice i JZ (prvo ovršenika) temelji na ovršnoj ispravi – Ugovoru o kreditu od 7. srpnja 2008. koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ronalda Pavlović iz [adresa] pod brojem OV- 908/2008 radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice, ovdje tužene solidarno prema prvo i drugo ovršenicima u iznosu od 82.195,84 CHF, sud smatra da se radi o valjanoj ovršnoj ispravi jer je i prvostupanjski sud utvrdio samo djelomičnu ništetnost sklopljenog ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO) te takav ugovor može opstati i bez navedenih ugovornih obveza budući da se ne radi od bitnom sastojku ugovora.

9. Utvrđenja prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud.

10. U ovom konkretnom slučaju, tužiteljica je kao ovršenica upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom Zaključkom posl. br. 176/2021-10 od 8. travnja 2022. zbog razloga istaknutog u žalbi od 29. ožujka 2022. odnosno stoga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (koja sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na štetu ovršenika kao potrošača) iz žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.točka 9. Ovršnog zakona.

11. Tuženik je tijekom postupka prigovarao da tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na temelju Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 7. srpnja 2008. jer da nije nedopuštena cijela ovrha na temelju Ugovora o kreditu, već eventualno u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Naime, eventualna ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ne rezultira ništetnošću cijelog ugovora o kreditu, jer se ne radi o bitnom sastojku ugovora, tj. predmetu obveze i cijeni, pa ugovor o kreditu u skladu s odredbom članka 324. ZOO može opstati i bez tih ništetnih odredaba.

12. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ništetnost spornih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je tužiteljica kao sudužnica prema pravno valjanim ugovornim odredbama tuženiku dužna vratiti primljeni iznos kredita u protuvrijednosti kuna s početno ugovorenom kamatom od 5,550% godišnje i po tečaju CHF koji je bio u trenutku sklapanja ugovora. Stoga, navodi tužiteljice nisu osnovani da je ništetna cijela ovrha na temelju Ugovora o kreditu jer je tijekom postupka utvrđena ništetnost spornih ugovorni odredbi. Naime, ovrha bi mogla biti proglašena nedopuštenom samo djelomično i to u odnosu na promjenjivost kamate i valutne klauzule, ali ne cijela ovrha kako to tužiteljica traži postavljenim tužbenim zahtjevom jer ovršna isprava, kao i tražbina utvrđena istom u dijelu koji nije zahvaćen ništetnošću egzistira te tada i ovršni postupak koji se vodi radi naplate tražbine može biti samo djelomično nedopušten.

13. U odnosu na žalbene navode da se tužiteljica pozivala na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. i da sud po službenoj dužnosti mora provjeravati nepoštenost ugovornih odredbi, valja reći da nije sporno da je tijekom postupka utvrđena nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, međutim ništetnost odredaba ugovora hipotekarnog kredita o načinu izmjene redovne kamatne stope te po osnovi ugovorne valutne klauzule u valuti CHF nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora te ne može biti nedopušten cijeli ovršni postupak vođen temeljem takve isprave. Naime, drugačija bi bila situacija da je cijela ovršna isprava dokazano ništetna te bi u takvoj situaciji tužbeni zahtjev bio osnovan, a tužiteljica osim cjelokupne ništetnosti ugovora ne bi morala dokazivati niti jednu drugu činjenicu, za razliku od konkretnog slučaja.

14. Pri tome je potrebno napomenuti da je tužiteljica bila dužna u takvom slučaju adekvatnim dokazima dokazati ili predložiti dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica u točno kojem iznosu odnosno za koji točno iznos je ovrha nedopuštena te je teret dokaza u tom slučaju bio na tužiteljici jer prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok prema odredbi čl.. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

15. Naime, tužiteljica je upućena u postupak te je morala dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva odnosno da tražbina tuženika kao ovrhovoditelja ne postoji u dijelu ovršnog zahtjeva za koji smatra da je zahvaćen ništetnošću, dakle, bilo je potrebno dokazati opseg, odnosno visinu tražbine zahvaćene ništetnim odredbama o načinu promjene kamatne stope te ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

16. Stoga, pogrešno smatra tužiteljica da je prvostupanjski sud trebao utvrditi da je nedopuštena ovrha na temelju Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2008. radi namirenja ukupne novčane tražbine iz predmetnog ugovora zanemarivši pri tome odredbu čl. 102. st 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/03., 78/12., 56/13.), prema kojoj ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, tako da je tužiteljica trebala dokazati tijekom postupka koji dio tražbine ovrhovoditelja za koji je određena ovrha na temelju rješenja o ovrsi od 22. prosinca 2021. obuhvaćen ništenim i nepoštenim odredbama Ugovora o kreditu tj. za koji dio tražbine je ovrha nedopuštena, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

17. Slijedom svega navedenog, kako je tijekom postupka utvrđeno da je djelomično ništetna ovršna isprava, a tužiteljica nije dokazala za koji točno iznos je tražbina ovrhovoditelja (zbog djelomične ništetnosti ugovora o kreditu), manja od tražbine za koju je određena ovrha, to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao u izreci pod točkom I. izreke pobijane presude.

18. Još valja napomenuti da je u odluci ovog suda poslovni broj Gž-383/2024-2 od 2. srpnja 2024. žaliteljici ukazano da ništetnost spornih ugovornih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, jer je tužiteljica kao sudužnica prema pravno valjanim ugovornim odredbama tuženiku dužna vratiti primljeni iznos kredita u protuvrijednosti kuna s početno ugovorenom kamatom od 5,550% godišnje i po tečaju CHF koji je bio u trenutku sklapanja ugovora kao i da su neosnovani navodi da je ništetan cijeli ugovor, jer je ništetna ugovorna odredba samo u odnosu na promjenjivost kamate i valutna klauzula, ali tužiteljica tijekom postupka nije predlagala adekvatne dokaze (vještačenje) radi dokazivanja navedenog.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tuženiku.

20. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

21. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić