Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2764/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi povećanja rente, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pn-51/2024-19 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskgo suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pn-51/2024-19 od 22. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju HL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], ,počevši od dana podnošenja tužbe 20. rujna 2024. godine, pa ubuduće, umjesto iznosa mjesečne rentu na ime izgubljene zarade od 299,24 EUR koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Našicama broj Pr-490/2015-7 od 9. siječnja 2019. godine, plaća mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 757,22 EUR, zajedno s kamatama koje na svaki mjesečni iznos teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, koja referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10. -tog u mjesecu za protekli mjesec.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.875,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana prvostupanjske presude 22. svibnja 2025. godine, pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referenta stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:

148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine. Zatražio je trošak žalbe specificiran u odgovoru na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Zatražio je trošak odgovora na žalbu specificiran u odgovoru na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenje rente na ime izgubljene zarade dosuđene tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pr-490/2015-7 od 9. siječnja 2019. potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-62/2017-2 od 14. rujna 2017. kao razlike plaće koju bi tužitelj ostvarivao da radi i visine mirovine koju zbog radne nesposobnosti prima od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

6. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa te se u svemu može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženika sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

9. Tuženik po prvi puta u žalbi ističe da plaća tuženika u razdoblju od rujna 2024. do veljače 2025. nije bila ista, a u žalbi se ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi (čl. 352. st. 1. ZPP), pa stoga ovaj žalbeni navod nije ocjenjivan.

10. U postupku nije sporno da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama poslovni broj Pr-490/2015-7 od 9. siječnja 2019. potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-62/2017-2 od 14. rujna 2017. tužitelju dosuđena renta na ime izgubljene zarade kao razlike plaće koju bi tužitelj ostvarivao da radi i visine mirovine koju zbog radne nesposobnosti prima od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, da tužitelj ostvaruje mirovinu u iznosu do 661,50 EUR-a te da je ostao u radnom odnosu da bi mu plaća iznosila 1.418,72 EUR-a.

11. Sporno je po tuženiku da li bi tužitelj ostvario pravo na starosnu mirovinu kao djelatnik sa benificiranim radnim stažem, a od čega ovisi opseg odgovornosti tuženika.

12. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da je invalidska mirovina tužitelja na dan 1. srpnja 2024. iznosila 661,50 EUR-a,

- da je tužitelj ostao raditi kao djelatna vojna osoba za starosnu mirovinu morao bi imati 30 godina mirovinskog staža i 15 godina provedenih na benificiranim poslovima te bi u toj situaciji pravo na starosnu mirovinu ostvario 1. veljače 2014., a za redovnu starosnu mirovinu po ZOMO da nije djelatna vojna osoba i da nije u mirovini po posebnim propisima uvjete bi ispunio kada bi navršio 61 godinu života sa smanjenjem dobne granice do 2034. godine, te iz spisa proizlazi da je tužitelj rođen 1973. godine,

- da bi tužitelj da je ostao u radnom odnosu za veljaču 2025. primio plaću u iznosu od 1.418,72 EUR-a neto,

- da razlika navedenih iznosa plaće i mirovine iznosi 757,22 EUR-a,

- da pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad tužitelj nije ostvario temeljem odredbi Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“, broj 128/19, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12), već temeljem čl. 52. st.1., st. 2. t. 1. i 2., st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05, dalje: ZOMO).

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pravo na rentu tužitelja utvrđeno zbog njegovog umirovljenja temeljem odredbi ZOMO, a ne temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Naime, tužitelj bi da je ostao raditi temeljem čl. 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravo na starosnu mirovinu ostvario s danom 1. veljače 2014. Međutim čl. 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnim vojnim osobama, policijskim službenicima i ovlaštenim službenim osoba omogućeno je ostvarenje prava na starosnu mirovinu onim osobama kojima je služba prestala na temelju rješenja nadležnog ministra o prestanku službe zbog potrebe službe, a što u ovom predmetu nije slučaj, jer je tužitelju radni odnos prestao odlaskom u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada, odnosno temeljem odredbi ZOMO, što je pravilno utvrđeno uvidom u dokumentaciju priležeću spisu. Stoga činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog toga što nije pribavljen spis HZMO.

14. Pravo na rentu tužitelja utvrđeno je zbog njegovog umirovljenja temeljem odredbi ZOMO, a ne temeljem Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba te je presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pr-490/2015 od 9. siječnja 2017. tužitelju dosuđen dospjeli iznos mjesečne rente do 31. kolovoza 2016. kao i renta ubuduće.

15. Člankom 1096. st. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) propisano je da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ako se znatnije promijene okolnosti koje sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

16. Pravo na povećanje rente tužitelju pripada od dana podnošenja tužbe, pa za ubuduće, te je stoga pravilno povećana renta dosuđena od dana podnošenja tužbe, tj. 20. rujna 2024., pa ubuduće u visini razlike između mirovine koju tužitelj ostvaruje uslijed profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada i plaće koju bi ostvarivao da je nastavio raditi.

17. Odluka o troškovima postupka žalbom se posebno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer sud ovaj trošak ne smatra potrebnim za vođenje postupka.

20. Obzirom na izloženo valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš