Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4880/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera 5a/12, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici ČĆ, IĆ, FĆ, Sara Stjepanović i Krešimir Ljubić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-1/2023/10 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Privredne banke Zagreb d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-1/2023/10 od 2. studenog 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška žalbenog postupka

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici isplati na ime preplate po osnovi valute CHF novčani iznos od 906,90 eura (6.833,01 kuna) sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci pobijane presude, dok je pod točkom II. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom novčanog iznosa od 292,29 eura (2.202,27 kuna) na ime preplate po osnovi promjenjive kamatne stope. Pod točkom III. izreke je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.991,46 eura (15.004,69 kuna), dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan preostali zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 359,60 eura (2.709,37 kuna). Pod točkom V. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnoga postupka.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. i V. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1186,64 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 46,66 eura te za sudsku pristojbu za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama, utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Konačno, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet ovoga spora (u žalbenom stupnju postupka) je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.035,28 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, konačno postavljen u skladu s rezultatima izvedenog financijskog vještačenja podneskom od 30. siječnja 2023. (list 163-165 spisa), koji zahtjev za isplatu tužiteljica temelji na djelomičnom utvrđenju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 14. prosinca 2006., kojeg su sklopili tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženica, kao kreditor, po kojem je tuženica odobrila i stavila na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 11.171,59 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, kao i u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, za koji iznos, između ostalog i pozivom na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14, tužiteljica tvrdi da ga je preplatila temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. U žalbenom stupnju postupka, sporna je ništetnost naprijed navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, te posljedično tome, je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po istom Ugovoru, s time da je sporna i osnovanost i visina tužbenog zahtjeva za isplatu, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

9. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud slijedi utvrđenim:

- da su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženica, kao davateljica kredita, 14. prosinca

2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 9012166725, na iznos od 11.171,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 60 mjeseci, kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti 210,77 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od početnih 4,99% godišnje i valutnu klauzulu,

- da je tužiteljica uredno otplaćivala kredit koji je prijevremeno otplatila,

- da Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj Pž –7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv tuženice i drugih banaka, radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđuje u točki 2. da su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., odbio žalba tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve

tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu, ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizija koje su podnijele tužene banke, donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, čime je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da su svih 8 banaka (pa tako i tuženica iz ovoga spora), koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF i promjenjivu kamatnu stopu,

- da je u navedenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno da tužene banke, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena,

- da je promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena, došlo do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu,

- da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i porasta njegove vrijednosti, došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstveno - financijske struke Dajane Vuković (koji je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti kao objektivan i stručan i pored primjedbi tuženice, s obzirom na to da tuženica nije prigovarala matematičkom izračunu, nego je iznosila svoja pravna shvaćanja), utvrđeno da je predmetnim Ugovorom o kreditu, ugovoren rok otplate kredita od 60 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u visini od 210,77 CHF (švicarski franak), a da je visina srednjeg tečaja HNB-a na dan korištenja kredita 19. prosinca 2006. bila 4,602877 kuna za 1 CHF, tako da je visina anuiteta iznosila 970,15 kuna mjesečno, pa da razlika anuiteta između izračunate vrijednosti anuiteta u visini od 970,15 kuna mjesečno i stvarno plaćenih iznosa anuiteta, iznosi 9.035,28 kuna (razlika između zaduženja prema početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju, u odnosu na stvarno plaćene anuitete),

- da je uvidom u dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje financijsko- knjigovodstvene struke Dajane Vuković od 20. siječnja 2023., kao i na temelju njezinog iskaza danog na ročištu glavne rasprave koje je održano 3. listopada 2023., utvrđeno kako iznos predmetnoga potraživanja tužiteljice koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu iznosi 292,29 eura (2.202,27 kuna), a da onaj koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF iznosi 906,90 eura (6.833,01 kuna).

10. Polazeći od navedenih utvrđenja, rukovodeći se time da je u ovom postupku drugostupanjskom presudom Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj Gž-995/2022- 2 od 20. prosinca 2022., potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-83/2021-25 od 11. ožujka 2022., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi predmetnoga ugovora o kreditu od 14. prosinca 2006., koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, pri tome se rukovodeći i odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), sud prvog stupnja je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev vezano za isplatu predmetnoga potraživanja koje se odnosi na ništetne ugovorne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu od 14. prosinca 2006. o valutnoj klauzuli u CHF, jer glede istoga nije nastupila zastara, a da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice vezano za isplatu predmetnoga potraživanja koje se odnosi na ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, glede kojih je nastupila zastara, slijedom čega je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 906,90 eura (6.833,01 kuna), s pripadajućim zateznim kamatama (koji se odnosi na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF) i presudio kao pod točkom I. izreke pobijane presude, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 292,29 eura (2.202,27 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama (koji se odnosi na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi) i presudio kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

11. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud.

12. Pri tome, u odnosu na žalbene navode kojima tuženica i u predmetnoj žalbi problematizira pitanje dopustivosti ugovaranja valutne klauzule, uz isticanje činjenice da je tužiteljica svojevoljno ušla u pravni odnos s tuženicom, time prihvaćajući i odredbu o valutnoj klauzuli, valja odgovoriti da je ništetnost navedene odredbe o valutnoj klauzuli u ovom konkretnom slučaju utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-83/2021-25 od 11. ožujka 2022. (list 98- 109 spisa), koja je u tom dijelu potvrđena drugostupanjskom presudom Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj: 26 Gž-995/2022-2 od 20. prosinca 2022. (list 134-145 spisa), slijedom čega su izneseni žalbeni navodi u tom pravcu bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke kojom se u ponovljenom suđenju odlučivalo samo o pravu na isplatu utuženog iznosa za kojeg tužiteljica tvrdi da ga je preplatila temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

13. Stoga, u ovom žalbenom stupnju postupka nisu od odlučnog značaja žalbeni prigovori kojima tuženica posredno i nadalje osporava postojanje pretpostavki za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, tako da iste ovaj sud neće posebno razmatrati.

14. Kako je, dakle, pravomoćno odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, prvostupanjski sud je osnovano zaključio o pravu tužiteljice potraživati od tuženice onaj iznos koji je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženici, kao razliku između ugovorene i naplaćene kamate, kao i tečajnu razliku, pri čemu isplata razlike između ugovorene i naplaćene kamate, koji zahtjev je sud prvog stupnja odbio s obzirom na pihvaćeni prigovor zastare potraživanja, nije ptredmetom ovog žalbenog postupka.

15. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga, kako se radi o ništetnosti sporne odredbe o valutnoj klauzuli, navedeno mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da su ugovorne odredbe ništetne.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare i žalbene navode tuženice istaknute u tom pravcu, za navesti je da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pri čemu je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, suprotno žalbenim navodima tuženice, došlo do prekida zastare u skladu s čl. 241. ZOO-a, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa.

17. Ovdje je za ukazati i na objedinjeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, da tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

18. Stoga, kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. ožujka 2021., pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor zastare u odnosu na potraživanje u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, budući da je za taj dio potraživanja, petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO-a (u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, čl. 323. st. 1. ZOO-a), počeo teći pravomoćnošću sudske odluke u kojoj je odlučeno o ništetnosti te ugovorne odredbe, tj. od 14. lipnja 2018., pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženice kojima upire na nepravilan zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja prigovor zastare, neosnovani (da zastara počinje teći od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze na svaki otplaćeni anuitet i to u roku od tri godine od dospijeća, da se kolektivnom tužbom ne može prekinuti zastara za sve tražbine iz pojedinih pravniih poslova), pa je s tim u vezi neodlučno pozivanje tuženice na drugačiju sudsku praksu i pravnu teoriju.

19. Sud prvog stupnja je visinu potraživanja utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještakinje knjigovodstveno - financijske struke Dajane Vuković (koji nalaz i mišljenje je pravilno prihvatio cijeneći ga objektivnim i stručnim, otklanjakući pri tome prigovore tuženice, s obzirom na to da tuženica nije prigovarala matematičkom izračunu, nego je iznosila svoja pravna shvaćanja), kao razliku više uplaćenih mjesečnih anuiteta s obzirom na promjenu tečaja CHF, u iznosu od 906,90 eura (6.833,01 kuna), čemu tuženica žalbenim navodima određeno niti ne prigovara.

20. Stoga, kako je tužiteljica temeljem ništetne odredbe ugovora (o valutnoj klauzuli), tuženici više platila iznos od 906,90 eura (6.833,01 kuna), prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, od dana njihovog plaćanja, pa do isplate (sukladno čl. 1115. ZOO-a i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a).

21. Kako je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je zaključila ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača (kako je pravomoćno utvrđeno tijekom ovoga spora ranijom prvostupanjskom presudom) i kao takve ništetne, osnovano je prvostupanjski sud naložio tuženici da zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose plati od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021., u odnosu na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja se može primijeniti i u slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, u kojoj odluci se određeno navodi da je Vrhovni sud RH uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja.).

22. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio imajući u vidu čl. 154., 155. i 164. ZPP-a, ali i pravno shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19, rukovodeći se time da je tužiteljica uspjela u sporu s dijelom tužbenoga zahtjeva za isplatu iznosa od 906,90 eura (6.833,01 kuna), s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a da nije uspjela s dijelom tužbenoga zahtjeva za isplatu iznosa od 292,29 eura (2.202,27 kuna), s naslova povrata preplaćenoga iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što znači da glede visine tužbenoga zahtjeva nije uspjela s 32,23 %, pri tome ističući da je u presudi Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki 5. izreke odlučeno "Članak 6. st. 1. i članak 7 st. 1. Direktive 93/13, te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13".

23. Po stavu ovoga suda, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženica prigovara odluci o troškovima postupka (uz tvrdnju da tužiteljici nisu mogli biti priznati troškovi postupka u cijelosti, s obzirom na djelomičan uspjeh u sporu, a osobito uzevši u obzir da je tuženica djelomično uspjela sa žalbom). Naime, u ovom postupku je tuženica u cijelosti uspjela s dijelom tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa to što je u preostalom dijelu zahtjeva za isplatu uspjela djelomično (po osnovi ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli), nije odlučno za ocjenu uspjeha u sporu gledajući ga u odnosu na cjelokupno postavljeni tužbeni zahtjev, u kojim okolnostima se dio zahtjeva s kojim tužiteljica nije uspjela u sporu, ukazuje neznatnim i stoga, ne utječe na pravo tužiteljice da joj se nadoknade troškovi postupka u cijelosti, u kojim okolnostima je bez utjecaja činjenica da je tuženica sa žalbom na raniju prvostupanjsku odluku u konačnome djelomično uspjela (u odnosu na isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi). Slijedom navedenog, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

24. Dakle, iako je točno da je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za isplatu, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, ovaj sud je također stava da u konkretnoj pravnoj situaciji, a u kontekstu činjenice da je sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila utvrđenje ništetnosti dijela utuženih spornih ugovornih odredaba, uspjela u cijelosti, te da je sa zahtjevom za isplatu uspjela u odnosu na osnov u cijelosti, a s visinom djelomično, proizlazi da je odluku o troškovima pravilna u smislu odredbe čl. 154. st.5. ZPP-a.

25. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci pod točkom I. ove drugostupanjske presude.

26. Tuženici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njezina žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš