Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-821/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ĐĆJ, izvjestiteljice i članice, ĐĆ, članice, u pravnoj stvari tužiteljice EĆJ, [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3511/2020-28 od 13. siječnja 2025., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3511/2020-28 od 13. siječnja 2025.u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 23. veljače 2018. do isplate i u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.247,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3511/2020- 28 od 13. siječnja 2025. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu preko iznosa od 2.600,00 eura do iznosa od 16.500,00 eura (za iznos od 13.900,00 eura) i za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.247,85 eura do iznosa od 3.961,45 eura (za iznos od2.713,60 eura) sve s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.600,00 eura do iznosa od 16.500,00 eura (za iznos od 13.900,00 eura) i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.247,85 eura do iznosa od 3.961,45 eura (za iznos od2.713,60 eura) sve s pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 16.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. veljače 2018. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.961,45 eura s pripadajućom zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv presude žali se tuženica iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23,.u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na isplatu utuženog iznosa, za kojeg tvrdi da se odnosi na dug/pozajmljeni iznos koje je pok. ZĆ (otac tužiteljice) od iste pozajmio temeljem Ugovora o zajmu od 3. travnja 2003. i za koji tuženica odgovara u ½ dijela s obzirom da je ista zakonska nasljednica pokojnog, kao što je to i tužiteljica u preostalih ½ dijela (čl. 557. st. 1. čl. 562. st. 1. i čl. 139. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO-a/ u vezi s čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju /"Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15/).

6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi upire tuženica.

7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu u dijelu kojim je prihvatio tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.600,00 eura.

8. Sud prvog stupnja u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev u bitnome uz obrazloženje da je tužiteljica 3. travnja 2003. zaključila s pok. ZĆ Ugovor o zajmu na iznos od 33.000,00 eura; da je čl. 2. Ugovora utvrđeno da je tužiteljica ovlastila zajmoprimca ZĆ da kao opunomoćenik disponira sa sredstvima zajmodavca koja su položena na račun otvoren u banci Podravska banka d.d.; da je čl. 3. Ugovora ugovoreno je da zajmodavac u trenutku potpisa ugovora predaje zajmoprimcu 5.200,00 eura, dok će preostali iznos od 27.000,00 eura biti doznačen sa računa zajmodavca; da iz izvatka za račun otvoren u banci Podravska banka d.d. proizlazi da je vlasnik tog računa RĆtužiteljica, a da je opunomoćenik po istome ZĆ /otac tužiteljice/; da je 17. studenog 2004. s računa tužiteljice podignut iznos od 27.000,00 eura, 25. studenog 2004. iznos od 530,00 eura, a 12. prosinca 2004. iznos od 265,00 eura te da iz spisa poslovni broj O-3407/2019 proizlazi da je rješenjem o nasljeđivanju od **.**.2021. EĆ, supruga ostavitelja pok. ZĆ proglašena njegovom zakonskom nasljednicom zajedno s tužiteljicom te da povjerava vjeru iskazu tužiteljice u dijelu kojim tvrdi da joj je pok. otac ostao dužan vratiti iznos koji se navodi u Ugovoru o zajmu.

9. S takvim zaključkom se ne može složiti ovaj viši sud u dijelu koji je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 2.600,00 eura, budući da utvrđuje osnovanima žalbene navode da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala tko je osoba koja je s njezinog tekućeg iznosa podigla novac, odnosno da bi baš njezin pokojni otac, neovisno od činjenice da je bio opunomoćenik po računu, digao novčani iznos od 27.800,00 eura.

10. Naime, sud prvog stupnja gubi iz vida činjenicu da se u čl. 3. Ugovora o zajmu potvrđuje da zajmodavac u trenutku potpisa ugovora predaje zajmoprimcu 5.200,00 eura, dok će se preostali iznos zajma od 27.800,00 eura doznačiti zajmoprimcu na način da će isti dati nalog banci da s računa zajmodavca na račun zajmoprimca prenese iznos zajma, a takve transakcije nije bilo, već je neutvrđena osoba s računa tužiteljici podigla iznos od 27.000,00 eura 17. studenog 2004., 530,00 eura 25. studenoga 2004. i 12. prosinca 2004. iznos od 265,00 eura.

10.1. U slučaju da je postupljeno sukladno ugovornoj odredbi, tada ne bi bilo sporno, niti bi se mogla preispitivati činjenica da li je zaista pok. otac tužiteljice za sebe podigao novac, jer bi isti bio doznačen na njegov tekući račun, što ovdje nije slučaj, tako da tužiteljica na pravno relevantan način, odnosno isključivo činjenicom da su novci podignuti s njezinog računa nije dokazala osnovanost svog zahtjeva preko iznosa od 2.600,00 eura, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 2.600,00 eura (pola od 5.200,00 eura u odnosu na koji iznos je pok. otac tužiteljice potpisom Ugovora o zajmu potvrdio da mu je predan), a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev odbiti.

11. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te imajući u vidu da je tužiteljica konačno u sporu uspjela sa 31,5%, istoj utvrditi osnovani zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.247,85 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj:138/23/), a u preostalom dijelu taj zahtjev odbiti.

12. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 373. toč. 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac