Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3289/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bogdanović, Dolički & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Varaždin, OIB: 74640705361, Ljudevita Gaja 4, Varaždin, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić iz Rijeke, radi utvrđenja tužitelja kao predmnijevanog ovlaštenika služnosti i neosnovanosti otkaza ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-498/2021-25 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-498/2021-25 od 16. svibnja 2025. u pobijanoj točki I, II, III i dijelu točke IV izreke, kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I/ Utvrđuje se da je tužitelj u trenutku zaprimanja Izjave o otkazu od 24. listopada 2018. godine, zaprimljene 25. listopada 2018. godine, bio predmnijevani ovlaštenik služnosti temeljem Ugovora br. F4.1-396/2013 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Varaždinske županije od dana 4. prosinca 2013. godine i to na svim županijskim i lokalnim cestama u Varaždinskoj županiji pod upravljanjem tuženika, a na kojima je izgrađena tužiteljeva elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema.

II/ Utvrđuje se da je otkaz Ugovora br. F4.1-396/2013 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Varaždinske županije od dana 4. prosinca 2013. godine, sadržan u Izjavi o otkazu dopisom tuženika od 24. listopada 2018. godine, zaprimljen 25. listopada 2018. godine, neosnovan i bez pravnog učinka, te da je isti i dalje na snazi i obvezuje.

III/ Nalaže se tuženiku Županijskoj upravi za ceste Varaždin, OIB: 74640705361, Ljudevita Gaja 4, Varaždin da tužitelju Hrvatskom Telekomu d.d., OIB: 81793146560, Roberta Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 15.720,34 EUR (petnaest tisuća sedamsto dvadeset eura i trideset četiri centa) u roku od 15 dana.

IV/ Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u cijelosti, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka preko iznosa dosuđenog u točki III/ izreke presude.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da, unatoč izostanku upisa u zemljišnu knjigu, stranke zasnovale traženu stvarnu služnost, te da tuženik ne može otkazati ugovor koji su stranke sklopile 2013. jer isti ima stvarnopravni učinak, a čak i ako bi imao samo obveznopravni učinak da se isti ne može otkazati jer je sklopljen na određeno vrijeme, dok postoji razumna svrha za koju je sklopljen, a koja nije prestala.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su stranke 4. prosinca 2013. sklopile Ugovor broj F4.1-396/2013 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Varaždinske županije kojim su uređena međusobna prava i obveze u svezi osnivanja prava služnosti na svim županijskim i lokalnim cestama u Varaždinskoj županiji, te je istim zasnovano pravo služnosti u korist tužitelja koji na predmetnim javnim cestama već ima izgrađenu EKI i drugu povezanu opremu (cijevi, kabeli, zdenci i dr.), a za što se tužitelj tuženiku obvezao plaćati ugovorenu naknadu,

- da je tuženik jednostranom Izjavom o otkazu Ugovora od 24. listopada 2018. tužitelju izjavio otkaz predmetnog ugovora kao trajnog obveznog odnosa sklopljenog na neodređeno vrijeme sukladno čl. 13. st. 1. Ugovora i čl. 212. st. 1. ZOO, a koji je otkaz tužitelj zaprimio 25. listopada 2018. te je isti dopisom od 30. listopada 2018. osporio smatrajući ga nezakonitim,

- da je ugovor između stranaka izvršavan do otkaza na način da je tužitelj izvršavao sadržaj prava služnosti što mu je tuženik dozvoljavao, a tužitelj mu je plaćao ugovorenu naknadu,

- da je ugovorom tuženik tužitelju dozvolio uknjižbu prava služnosti na predmetnim javnim cestama, no da ugovorena služnost nije uknjižena u zemljišnu knjigu,

- da je pred HAKOM tuženik pokrenuo postupak za utvrđivanje tužitelja kao infrastrukturnog operatora u kojem se utvrđuje i visina naknade za pravo puta na cestama pod upravom tuženika.

7. Odredba čl. 174. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV) definira služnost kao ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koja ovlašćuje nositelja da se na određeni način služi tom stvari, a njezin je svagdašnji vlasnik dužan to trpjeti, pak zbog toga glede nje nešto propuštati, a prema st. 3. istog članka služnost ima sadržaj s kojim je osnovana. Prema čl. 175. st. 1. i st. 2. ZV svaka služnost mora imati razumnu svrhu te ako je svrha služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom, služnost je stvarna; inače je osobna. Prema čl. 219. st. 1. ZV prava služnosti osnivaju se na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, a na način određen zakonom, a prema čl. 220. st. 1. ZV pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogući da se služnost osnuje drukčije.

8. Sukladno čl. 235. st. 1. ZV pravo na zaštitu svojega predmnijevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnijevani ovlaštenik služnosti), a na njegovo pravo na zaštitu na odgovarajući se način primjenjuju pravila o tužbi predmnijevanoga vlasnika (st. 2.).

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a s obzirom na sadržaj samog spornog ugovora, da su stranke predmetnim ugovorom u korist tužitelja zasnovale pravo služnosti na županijskim i lokalnim cestama pod upravom tuženika, sa sadržajem koji se sastoji od ovlasti tužitelja da na predmetnim nekretninama pod upravom tuženika ima položen svoj EKI te da se ovim nekretninama služi radi pristupa, gradnje, održavanja, pripajanja i razvoja EKI, za što se tuženiku obvezao plaćati ugovorenu naknadu, kao što je nesporno i da je tužitelj i prije sklapanja ovog ugovora na tim nekretninama već imao izgrađenu EKI i drugu povezanu opremu, kako je to izričito i navedeno u čl. 1. st. 2. Ugovora, slijedom čega sud utvrđuje da je u trenutku davanja Izjave o otkazu ugovora tužitelj imao valjani pravni posao kao pravnu osnovu za stjecanje predmetne služnosti odnosno pravni temelj za njezino stjecanje u smislu čl. 219. st. 1. ZV. Nadalje, nesporno je i da je ovaj sadržaj prava služnosti na temelju predmetnog ugovora tužitelj od trenutka sklapanja ugovora pa sve do zaprimanja Izjave o otkazu ugovora uredno izvršavao, odnosno da je izvršavao faktični posjed prava služnosti i na ime toga plaćao tuženiku naknadu, a sve je to činio uz suglasnost i znanje tuženika, zbog čega sud utvrđuje da je njegov posjed prava predmetne služnosti bio istinit jer nije stečen silom, potajno, prijevarom ni zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZV). Kako je, dakle, sud utvrdio da je tužitelj u trenutku zaprimanja Izjave o otkazu ugovora imao pravni temelj te je na istinit način stekao svoj posjed služnosti, ocijenio je da su ispunjene pretpostavke iz čl. 235. ZV za utvrđenje njegovog statusa nositelja prava te služnosti odnosno da je takav njegov zahtjev osnovan. Dakle, unatoč činjenici da pravo služnosti nije uknjiženo u zemljišnu knjigu (koji bi upis imao učinke prema trećima), tuženik ne može negirati postojanje tog prava služnosti prema tužitelju odnosno osporavati mu pravo služnosti budući da ga kao ugovornu stranu obvezuje sklopljeni ugovor kao pravna osnova prava služnosti.

10. Pri tom je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj, s obzirom na to da njegovo pravo nije upisano u zemljišnim knjigama, ima pravni interes na podnošenje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje prava, a isto je odlučno za ocjenu može li tuženik jednostrano otkazati ugovor kojim je to pravo služnosti otkazano, što se traži u kondemnatornom dijelu zahtjeva.

11. Pri tom iz prvostupanjske presude jasno proizlazi da je tužitelj predmnijevani ovlaštenik prava služnosti jer kada isto nije upisano u zemljišnim knjigama, može imati samo taj položaj u odnosu na sporne nekretnine.

12. Pri tom se i po mišljenju ovog suda, radi o pravu stvarne služnosti, jer je isto vezano uz nekretnine na kojima se nalazi infrastruktura, a svrha je omogućiti trajno pravo provođenja, pristupa, održavanja i korištenja infrastrukture bez obzira na promjenu vlasnika.

12.1. Propust tužitelja koji se sastoji u tome, da nije poduzeo radnje potrebne za upis služnosti u zemljišne knjige, ne može izmijeniti prirodu ugovora između stranaka.

13. Sporni ugovor je sklopljen na temelju odredaba Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13, dalje: ZOC) te Odluke o visini naknade za osnivanje prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti ("Narodne novine" broj 52/11), kako je to izričito i navedeno u čl. 1. Ugovora. Odredbom čl. 25. st. 4. ZOC propisano je da, ako se radi građenja građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme na javnoj cesti osniva pravo služnosti, ono se osniva u korist investitora tih građevina, a prema st. 6. istog članka osnivanje prava služnosti te prava i obveze investitora ovih građevina i opreme te prava i obveze pravne osobe koja upravlja javnom cestom utvrđuju se ugovorom sukladno odredbama ovoga Zakona. U čl. 122. st. 1. i st. 2. ZOC propisano je da će pravna osoba koja upravlja javnom cestom sklopiti ugovore o osnivanju prava služnosti s pravnom osobom koja je investitor EKI i povezane opreme sukladno čl. 25. ovoga Zakona, a ti će se ugovoriti sklopiti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

14. Unatoč tuženikovim tvrdnjama da je tužitelj temeljem odredaba ZEK stekao izravno zakonsko pravo puta, prvostupanjski sud zaključuje da je tim zakonom očigledno uvažena činjenica da su i prije njegova donošenja na javnim cestama već bili zasnovani određeni obveznopravni odnosi, a kasnijim je Zakonom o cestama reguliran način uređenja postojećih prava i pravnih odnosa na javnim cestama, kako je to navedeno u naprijed citiranim odredbama ZOC. Kod toga valja ukazati da je u čl. 122. st. 3. ZOC propisano kako sklapanjem Ugovora iz st. 1. ovoga članka prestaju važiti prava koja su osobe koje su sukladno posebnom zakonu investitori građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme stekle na javnoj cesti na temelju posebnih zakona, pa su tako neosnovane tuženikove tvrdnje da i nakon sklapanja predmetnog ugovora (i njegovog otkaza) tužitelj ima pravo puta kao zakonsku služnost.

15. Zato tuženik neosnovano prigovara da sporni ugovor nije nekakva nova „ishodišna točka“, jer upravo čl. 122. st. 3. ZOC propisuje prestanak dotadašnjih prava i sklapanje ugovora kojim će se osnovati pravo služnosti između investitora EKI i povezane opreme i vlasnika nekretnina.

16. Iz navedenih odredaba ZOC proizlazi da je samim zakonom određeno kakva će se vrsta ugovora sklopiti između tužitelja kao investitora EKI i povezane opreme te tuženika kao pravne osobe koja upravlja javnim cestama, dakle ugovor o osnivanju prava služnosti kao ugovor stvarnopravnog karaktera, koja je svrha izričito i navedena u čl. 1. samog Ugovora. Drugim riječima, isključivi cilj i svrha sklapanja ovog ugovora bilo je upravo reguliranje prava služnosti (odnosno reguliranje već postojećih stvarnopravnih odnosa na terenu) kao instituta stvarnog prava, a određeni obveznopravni elementi određeni u ugovoru (prvenstveno ugovoreno plaćanje naknade) služe provedbi prava služnosti.

17. Upravo zbog stvarnopravnog karaktera spornog ugovora o osnivanju prava osobne služnosti, isti je mogao prestati na jedan od načina propisanih u čl. 237. do 245. ZV, a pri tome odredbe ZV ne propisuju mogućnost prestanka takvog ugovora otkazom kao institutom obveznog prava.

18. Vrhovni sud RH je u svojoj odluci posl. br. Rev-615/2024. od 30. travnja 2024. o dopuštenom pitanju „Može li ugovor o pravu služnosti, u kojemu rok njegovog trajanja nije određen, kojim se uz novčanu naknadu (obvezu) pravo služnosti osniva ili kojim se služnost utvrđuje, prestati (okončati) izjavom o otkazu u smislu odredbe čl. 212. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05. do 156/22., dalje: ZOO)?“naveo da je u odluci broj Rev-998/2022-2 od 24. siječnja 2023., iznio svoje pravno shvaćanje o navedenom pitanju, te ga je potvrdio u odluci broj Rev- 1122/2022-2 od 11. siječnja 2024. Prema tome shvaćanju "ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZVDSP)), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom."

19. Taj sud prihvaća argumente, iznesene i u žalbi tuženika u ovom postupku, da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije (članak 220. st. 1. ZVDSP-a), a upravo je u ovom slučaju zakonom, konkretno ZEK-a određeno drugačije. Iako je predmetnim ugovorom o osnivanju prava služnosti određeno trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, taj ugovor od samog početka, neovisno o navedenoj obvezi tuženika, predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti jer je to osnovni smisao i cilj toga ugovora (čl. 219. ZVDSP), i on kao takav, do stjecanja prava služnosti ne predstavlja ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a, upravo iz razloga što tim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom. Stoga u ovom slučaju, u danim okolnostima, nisu ispunjene pretpostavke valjanosti tužiteljevog otkaza iz čl. 212. st.a 2. i 3. ZOO- a, i nije odlučno što na temelju toga ugovora tuženik nije upisao pravo puta u zemljišnim knjigama.

20. Radi toga nisu odlučni navodi žalbe o primjeni čl. 212. st. 1. do st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO), odnosno ocjena radi li se o trajnom obveznom odnosu ili onom ograničenog trajanja (dok je EKI i povezana oprema u funkciji zbog koje je izgrađena – a što nesporno još uvijek jest), kao niti navodi žalbe kojima se pobija zaključak suda o ništetnosti odredbe čl. 13. st. 1. Ugovora o zaključenju ugovora na neodređeno vrijeme, koju sud ocjenjuje protivnom čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 25. ZOC prema kojima se zasniva pravo služnosti u korist investitora predmetnih građevina, dakle kao pravo osobne služnosti koje po svom karakteru uvijek traje određeno vrijeme, a čija ništetnost ne povlači i ništetnost cijelog ugovora (čl. 324. st. 1. ZOO).

21. Budući da sporni ugovor ima stvarnopravni karakter, ne može se otkazati na temelju čl. 212. ZOO, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno da je otkaz ugovora neosnovan i bez pravnog učinka, radi čega je ugovor i dalje na snazi i obvezuje stranke kao ugovorne strane.

22. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl.155. ZPP, a ista se posebno ne osporava.

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP na koje ovaj sud, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, budući da tuženik nije uspio sa žalbom a odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić