Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-489/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera14C, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P- 2092/2019-31 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-2092/2019-31 od 17. prosinca 2021. u dijelu pod točkom I. i II. izreke, kao i pod točkom III. izreke, u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 3.740,33 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.225,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke sud prvog stupnja utvrđuje da je ništetan članak 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 21. ožujka 2006. sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice, kao kreditora, kojim korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, te da isti ne proizvodi ikakav pravni učinak, dok se pod točkom II. izreke utvrđuje da su ništetne odredbe istog Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi pravne učinke. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 3.740,33 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u izreci navedene presude, dok se preostali dio zahtjeva u iznosu od 0,01 kuna odbija. Pod točkom IV. izreke nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.225,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 17. prosinca 2021. do isplate, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 625,00 kuna odbija.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i II izreke, zatim u dijelu pod točkom III. izreke kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati iznos od 3.740,33 kuna, kao i u odluci o troškovima postupka u dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu kojim se nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.225,00 kuna (kao dijelu s kojim nije uspjela u sporu), žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s PDV-om u iznosu od 781,25 kuna.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. U pobijanoj odluci nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a u dijelu u kojem je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev kojeg se tužitelj odrekao (točka II. izreke pobijane odluke), na koju tuženica žalbenim navodima određeno upire. Naime, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, konkretno ročišnog zapisnika od 23. studenog 2020., stoji da je tužitelj na navedenom ročištu izjavio da se odriče tužbenog zahtjeva iz točke II. podneska od 27. veljače 2020. (list 26 spisa), dakle tužbenog zahtijeva u dijelu kojim je tražio utvrđenje ništetnosti dijela odredaba Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, međutim, usvajanjem tog dijela zahtjeva pobijanom presudom nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva.

6. Naime, kako sud prvog stupnja o navedenom odricanju, u skladu s odredbom čl. 331.a st. 1. ZPP-a, nije donio presudu na temelju odricanja, s time da iz sadržaja spisa ne proizlazi da je do donošenja pobijane presude tužitelj opozvao dano odricanje u skladu s odredbom čl. 331.a st. 1. ZPP-a, time je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 331.a st. 1. ZPP-a. slijedom čega je valjalo u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a, u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja koji će u ponovljenom suđenju o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva (kojeg se tužitelj odrekao), postupiti na naprijed opisani način, donošenjem presude na temelju odricanja.

7. U odnosu na pogrešnu primjenu odredbe čl. 186.b ZPP-a, za odgovoriti je da činjenica da je sud prvog stupnja zaključio prethodni postupak prije no što je tužitelju naložio precizirati tužbeni zahtjev za isplatu u skladu s dokumentacijom koju je tuženica dostavila po nalogu suda, nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke o tom dijelu tužbenog zahtjeva, imajući u vidu da je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe jasno naznačio na čemu temelji zahtjev za isplatu i njegovu visinu, pri tome imajući u vidu i to da je cilj tzv. stupnjevite tužbe omogućiti utuženje tražbine čija visina, količina ili neki drugi sadržaj, tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija priopćiti.

8. Stoga, u situaciji kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku preplaćenih kamata, dakle i taj iznos koji je naknadno (temelje dokumentacije koju je nakon utuženja dostavila tuženica), izračunala financijska vještakinja, imajući u vidu da tužbeni zahtjev u tom dijelu tužitelj zasniva na istom činjeničnom stanju i nakon zaključenja prethodnog postupka, u kojoj situaciji, dakle, ne dolazi do promjene istovjetnosti zahtjeva, već samo do njegova preciznog usklađenja s nalazom vještakinje, u tom smislu se žalbeni navodi kojima tuženica problematizira pitanje preinake tužbe, ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, tako da nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a, u svezi s čl. 186.b ZPP-a, na koju tuženica žalbenim navodima određeno upire, a s tim u vezi niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. i 13. ZPP-a.

9. Međutim, s pravom žaliteljica ukazuje na to da je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, pobijana presuda (u dijelu u kojem se odlučivalo pod točkom I. i III. izreke), ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje bi bile relevantne za ocjenu osnovanosti toga dijela potraživanja, s time da je u smislu žalbenih navoda tuženice, i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa se, za sada, ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

10. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja (konačno postavljen u dijelu kondemnatornog zahtjeva za isplatu podneskom od 15. travnja 2021. u skladu s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, list 103-104 spisa), za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, od 21. ožujka 2006., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i prednice tuženice, Slavonske banke d.d., kao kreditora, u dijelu kojim korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, uz zahtjev za isplatu iznosa od 3.740,33 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji (kako to proizlazi iz tužbe i kasnijih navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka), da je predmetnim Ugovorom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 64.000,00 CHF, na rok otplate od pet godina, kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva, a koja se s početnih 6,50% godišnje mijenjala u više navrata na štetu tužitelja, o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, za koju odredbu tužitelj tvrdi da je protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, tvrdeći i to da se radi o odredbi koja je protivna kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega traži navedenu odredbu utvrditi ništetnom, posljedično čemu traži isplatu iznosa od 3.740,33 kuna s osnova takve ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom kreditora.

11. Prvostupanjski sud je pozivom na postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, rukovodeći se time da je u konkretnom predmetu vezan pravnim shvaćanjem izraženim u presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa (presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. i presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), pozivom i na odredbe čl. 295., čl. 296. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23, dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev, zaključujući da se o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, tako da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj tih odredaba, čime je tuženica povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom dovela do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, s time da je navedena odredba i nerazumljiva, zbog čega cijeni da je ista odredba ništetna (kao i odredba kojom se glavnica i vraćanje kredita vežu uz valutnu klauzulu CHF), pri čemu je utvdivši ništetnom odredbu predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, odlučio i o pravu tužitelja na povrat svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem te ništetne odredbe ugovora (u skladu s rezultatima izvedenog financijskog vještačenja), u iznosa od 3.740,33 kuna.

12. Temeljem svega navedenog, prvostupanjski sud otklanja i prigovor zastare, pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020 zauzeto na sjednici od 30. siječnja 2020. (da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtejva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO- a (čl. 104.st.1. ZOO791) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pozivajući se na to da je u konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, svojom odlukom od 14. lipnja 2014., pa cijeni da se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče od tog datuma, jer ie zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pa kako je tužba je u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a, zaključuje da je prekinuta zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. (pravomoćnošću odluke u predmetu Franak), tako da do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225 ZOO-a.

13. I u žalbenom stupnju postupka, sporna je ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora te posljedično tome, ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa za koji tvrdi da ga je tuženica od njega neosnovano naplatila temeljem ugovorne odredbe za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, s time da je sporna i osnovanost i visina potraživanja te istaknuti prigovor zastare, kao i tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

14. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud slijedi:

- da su parnične stranke 21. ožujka 2006. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, potvrđen 27. ožujka 2006. po javnoj bilježnici Ružici Gagro iz Valpova pod brojem OU-87/2006,

- da je kredit odobren u iznosu od 64.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita za kupovinu poljoprivredne mehanizacije,

- da je čl. 3. Ugovora određeno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 64.000 CHF zaračunavaju kamate od 6,50 % godišnje, dekurzivno te da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja kao i da su kamate uključene u anuitete i plaćaju se sukladno odredbama iz ovog članka,

- da je čl. 4. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke,

- da tužitelj nije potrošač,

- da je tuženica pravna sljednica Slavonske banke d.d. s kojom je tužitelj sklopio predmetni ugovor,

- da je tužitelj saslušan kao stranka naveo da od 2002. ima otvoren OPG te da je kredit podigao za kupnju traktora i otplatio ga u cijelosti 2011., da je tvrtka u kojoj je kupovao traktor uvjetovala da preko te banke ostvari kredit, a djelatnici banke su mu ga ponudili kao najpovoljniji, da mu je ponuđen ugovor kojeg je nakon što ga je pročitao morao prihvatiti, jer ga po drugačijim uvjetima mimo onih koje mu je odrediila banka ne bi ostvario, da je kredit podigao u protuvrijednosti 290.000,00 kuna i ukupno je banci isplatio 370.000,00 kuna, da je kredit otplaćivao u tromjesečnim obrocima, da mu je prva rata iznosila oko 17.000,00 kuna, a zadnja rata preko 22.000,00 kuna, da ga nitko iz banke nije upozoravao na mogućnost drastičnog dizanja tečaja CHF, niti ga je tko zvao da bi mu obrazlagao razloge podizanja kvartalne rate kredita, da se to dogodilo zadnje godine, kada mu je banka predložila da tečaj CHF pretvori u kunski ili EUR, na što nije pristao jer je kredit gotovo već bio otplaćen, da je javni bilježnik samo ovjerio potpise njega i njegove supruge koja je bila sudužnik, da im nije im objašnjavao rizike tečaja CHF i mogućeg drastičnog povećanja rata kao i kamata i kamatnih stopa,

- da je iz pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Lidije Balog razvidno da je tužitelj tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 770,46 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 3.740,33 kuna, .

- da je vještakinja Lidija Balog u svom iskazu od 11. studenog 2021. povodom prigovora tuženice na njezin pisani nalaz i mišljenje navela da ostaje kod pismenog nalaza i mišljenja, kao i kod očitovanja na primjedbe tuženice, pri čemu da tženica prigovara da je kamatna stopa na kredit tužitelja mijenjana u skladu s promjenama LIBOR-a na tržištu, za što nije dostavila službene podatke o vrijednosti istog u promatranom periodu, međutim, da je sukladno ugovoru o kreditu, ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama banke, bez posebnog zaključivanja aneksa i bez vezivanja kamatne stope uz bilo koji parametar,

- da je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te iskaz vještakinje, cijeneći da je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

15. Žalbenim navodima, kao i tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj presudi, tuženica osporava potrošačko svojstvo tužitelja i potrošačku namjenu ugovora, upirući na to kako je pobijana presuda u tom smislu manjkava, nejasna i kontradiktorna, te da ne odgovara činjeničnom stanju, prigovarajući i zaključku suda prvog stupnja o tome da su ispunjene pretpostavke za utvrđenje ništetnosti i prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03 i ZZP/07) i prema odredbi čl. 295. ZOO-a, s tvrdnjom da se na konkretni slučaj ne može primjenjivati pravo na zaštitu potrošača iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, ističući pri tome da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kao posljedica neprovođenja dokaza saslušanjem svjedoka (djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora), na okolnost načina pregovaranja te razumljivosti ugovornih odredbi, načina i modaliteta promjene kamatne stope, a koji dokaz je sud prvog stupnja neosnovano odbio izvesti, upirući i na to da se na prednicu tuženice ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne tužbe, sporeći i metodologiju pri izradi nalaza i mišljenja vještaka, tijek zateznih kamata, kao i zaključak suda prvog stupnja na temelju kojega otklanja prigovor zastare.

16. U konkretnom slučaju, kako je to već naprijed obrazloženo, tužitelji postavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu, da je zbog navedene ugovorne odredbe tijekom otplate kredita došlo do znatnog povećanja iznosa anuiteta, s time da tužitelj prilikom sklapanja Ugovora s tuženicom nije pojedinačno pregovarao, za koju odredbu tužitelj tvrdi da je protivna načelu savjesnosti i poštenja te da je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, tvrdeći i to da se radi o odredbi koja je protivna kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, pri čemu je na ročištu održanom 23. studenog 2020. te 11. siječnja 2021. (list 31-32 spisa i 56-57 spisa), određeno naveo da se u konkretnom slučaju ne poziva na kolektivnu presudu, nego na odredbe ZOO-a (čl. 269, 270 i 272 ZOO-a).

17. S obzirom na sve obrazloženo, slijedi da između stranaka nije sporno da predmetni Ugovor tužitelj nije sklopio u svojstvu potrošača, iz čega proizlazi da se na navedeni pravni odnos ne može primijeniti presuda donesena u postupku kolektivne zaštite potrošača, kako to pogrešno čini sud prvog stupnja, čemu tuženica žalbenim navodima osnovano prigovara.

18. Sud prvog stupnja, osim što u svojoj odluci navodi da prihvaća navode tužitelja „gdje navodi da je odredbom čl. 295. ZOO-a određeno da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe koje su sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, te da Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. “, kojom prilikom citira navedenu zakonsku odredbu te odredbu čl. 296. ZOO-a, ni na koji način ne obrazlaže, je li i na koji način ugovaranje promjenjive kamatne stope u konkretnom slučaju uzrokovalo očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja, osim što o njezinoj ništetnosti zaključuje, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, na temelju utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za koju presudu pogrešno smatra da je istom vezan, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju tužitelj ne može pozivati (niti se poziva), na potrošačku zaštitu.

19. U tom kontekstu tuženica osnovano upire na nejasnu argumentaciju suda koji o ništetnosti sporne odredbe zaključuje na temelju utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, imajući pri tome u vidu i to da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru između dva trgovca, u kojem, stoga, nema slabije ugovorne strane, o čemu pobijana presuda ne daje bilo kakve razloge, pri čemu konkretne okolnosti koje su bitne za ocjenu ništetnosti sporne odredbe ugovora, niti ne tumači u sklopu navedenih odredaba ZOO-a koje citira, kao niti pravnu pozicju ugovornih strana. Pri tome je ipak za nadodati da se žalbeni navodi kojima tuženica prigovara tome da se na prednicu tuženice ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora, u tom kontekstu ukazuju potpuno neodlučnima.

20. Pored navedenog, iz stanja spisa proizlazi da je tuženica pravovremeno u odgovoru na tužbu (list 24 spisa), na okolnost činjeničnih tvrdnji o pregovaranju te namjeni i svrsi predmetnog Ugovora, predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka – zaposlenice tuženice koja je sudjelovala u sklapanju Ugovora, svjedokinje KF, koji dokazni prijedlog je sud odbio s obrazloženjem „da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, kao i na važeću sudsku praksu vezanu za predmetne kredite, sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedokinje KF koja se nije odazvala na ročište održano 11. studenog 2021.“.

21. Imajući u vidu da je tuženica stavila dokazni prijedlog na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora te na okolnost njegove namjene i svrhe, na koje okolnosti ukazuje i odredba čl 296. ZOO-a na koju se u pobijanoj presudi poziva i sud prvog stupnja, a na koja činjenična utvrđenja nisu izvedeni dokazi, u tom pogledu je činjenično stanje, za sada, ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, pri čemu činjenica da se svjedokinja KF nije odazvala na ročište održano 11. studenog 2021., ne može predstavljati osnovan razlog temeljem kojeg sud navedeni dokaz nije izveo.

22. Stoga, kako je tuženica u ovom predmetu na okolnost činjeničnih tvrdnji o pregovaranju te namjeni i svrsi predmetnog Ugovora, osporavajući time tvrdnje tužitelja da se o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj, prvostupanjski je sud odbijanjem toga dokaznog prijedloga povrijedio pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i pravo na dokazivanje tvrdnji kojima pobija navode i dokaze tužitelja.

23. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 365. st. 1. ZPP-a, u tom kontekstu u kojem je sud morao omogućiti tuženici dokazivanje svih okolnosti prije i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora te mogućnost pojedinačnog pregovaranja, kako je prvostupanjski sud zaključak o ništetnosti odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi pogrešno temeljio (u činjeničnom smislu), na odluci donesenoj u kolektivnom sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pri čemu nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka, zaposlenice tuženice, ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženica tvrdnjom kako joj nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, odnosno dokazivati okolnosti sklapanja konkretnog Ugovora i time dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretne ugovorne odredbe, što je predmet ovog postupka, o čemu pak ovisi i ocjena osnovanosti zahtjeva za isplatu te iznesenog prigovora zastare.

24. Budući da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, valjalo je stoga, na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, presudu suda prvog stupnja ukinuti, a posljedično tome ukinuti i odluku o parničnim troškovima (točka I. izreke ove drugostupanjske odluke) i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

25. Sud prvog stupnja će u ponovljenom postupku saslušati zaposlenicu tuženice koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu (radi utvrđivanja pretpostavki ništetnosti sporne ugovorne odredbe, na sve gore navedene bitne okolnosti), te će, nakon što na adekvatan način raspravi sporno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke, o njezinoj ništetnosti dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, nakon čega će, ovisno o tom utvrđenju, odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja primjenom mjerodavnih propisa, o čemu će donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku, kojom odlukom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

26. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke je donesena na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš