Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-224/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-23/2022-26 od 12. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr- 23/2022-26 od 12. siječnja 2024. pod točkom I. i II. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane da tužitelju ŠE, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za nekorištenje dnevne stanke isplati iznos od 3.970,39 €[1] /29.914,87 kn bruto uvećan za zakonsku zateznu kamatu, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, kako slijedi:

- na iznos od 52,47 EUR/ 395,37 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,32 EUR/582,53 kn od 16.02.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 85,04 EUR/640,77 kn od 16.03.2017.g . pa do isplate,

- na iznos od 51,20 EUR/385,74 kn od 16.04.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 71,96 EUR / 542,19 kn od 16.05.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 68,26 EUR/ 514,32 kn od 16.06.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 47,58 EUR /358,48 kn od 16.07.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 37,38 EUR/ 281,64 kn od 16.08.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 40,61 EUR /305,97 kn od 16.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR/ 96,20 kn od 16.10.2017 .g. pa do isplate,

- na iznos od 85,31 EUR/ 642,74 kn od 16.11.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 74,58 EUR/ 561,96 kn od 16.12.2017. g. pa do isplate

- na iznos od 52,09 EUR/ 392,48 kn od 16.01.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,28 EUR/ 582,27 kn od 16.02.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,84 EUR/ 51,51 kn od 16.03.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,94 EUR/ 421,47 kn od 16.04.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 84,65 EUR/ 637,78 kn od 16.05.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 59,45 EUR/ 447,90 kn od 16.06.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 19,53 EUR/ 147,18 kn od 16.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 55,94 EUR / 421,47 kn od 16.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,61 EUR/ 313,53 kn od 16.09.2018. g. pa do isplate

- na iznos od 54,95 EUR/ 414,00 kn od 16.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 83,62 EUR/ 630,00 kn od 16.011.2018.g.pa do isplate,

- na iznos od 43,70 EUR/ 329,28 kn od 16.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,49 EUR/591,36 kn od 16.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 18,46 EUR/ 139,05 kn od 16.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,57 EUR/ 433,76 kn od 16.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 102,81 EUR/ 774,60 kn od 16.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,45 EUR/ 49,29 kn od 16.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 81,35 EUR/ 612,95 kn od 16.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,57 EUR/ 433,76 kn od 16.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 38,85 EUR/ 292,68 kn od 16.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 47,37 EUR/ 356,93 kn od 16.09.2019.g. pa do isplate

- na iznos od 437,92 kn/ 58,12 EUR/ od 16.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,07 EUR/ 399,84 kn od 16.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 79,92 EUR/ 602,14 kn od 16.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 90,15 EUR/679,25 kn od 16.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 60,90 EUR/ 458,82 kn od 16.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 116,70 EUR/ 879,30 kn od 16.03.2020.g.pa do isplate,

- na iznos od 63,66 EUR/ 479,61 kn od 16.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 120,24 EUR/ 905,93 kn od 16.05.2020.g.pa do isplate,

- na iznos od 66,69 EUR/ 502,47 kn od 16.06..2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 65,78 EUR/ 495,63 kn od 16.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 114,85 EUR/ 865,35 kn od 16.09.2020.g. pa do isplate

- na iznos od 29,37 EUR/221,28 kn od 16.10.2020 .g pa do isplate,

- na iznos od 73,42 EUR/553,20 kn od 16.11.2020 .g. pa do isplate,

- na iznos od 92,30 EUR/ 695,40 kn od 16.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 63,20 EUR/ 476,19 kn od 16.01.2021 g. pa do isplate,

- na iznos od 72,03 EUR / 542,70 kn od 16.02.2021 .g. pa do isplate,

- na iznos od 109,23 EUR/ 823,03 kn od 16.03.2021.g.pa do isplate,

- na iznos od 65,76 EUR/ 495,45 kn od 16.04.2021 .g pa do isplate,

- na iznos od 129,85 EUR/ 978,35 kn od 16.05.2021.g.pa do isplate,

- na iznos od 112,04 EUR/ 844,20 kn od 16.06.2021.g.pa do isplate

- na iznos od 22,91 EUR/ 172,65 kn od 16.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 91,66 EUR/ 690,60 kn od 16.08.2021.g . pa do isplate,

- na iznos od 84,02 EUR/ 633,05 kn od 16.09.2021 .g. pa do isplate,

- na iznos od 84,40 EUR/ 635,91 kn od 16.10.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,23 EUR/ 363,42 kn od 16.11.2021 .g pa do isplate,

- na iznos od 92,07 EUR/693,72 kn od 16.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,74 EUR/ 608,30 kn od 16.01.2022 .g. pa do isplate, ukupno 3.970,39 EUR / 29.914,87 kn.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, da tužitelju ŠE, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za dva slobodna dana nakon rada na izdvojenom objektu (subote i nedjelje) isplati iznos od 1.392,42 EUR/ 10.491,28 kn bruto uvećan za zakonsku zateznu kamatu, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 249,20 EUR/ 1.877,60 kn od 16.01.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 139,23 EUR/ 1.049,04 kn od 16.02.2017.g pa do isplate,

- na iznos od 102,14 EUR/ 769,60 kn od 16.03.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 194,99 EUR/ 1.469,12 kn od 16.04.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 99,45 EUR/ 749,28 kn od 16.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 208,36 EUR/ 1.569,92 kn od 16.06.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,11 EUR / 716,64 kn od 16.07.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 109,38 EUR/ 824,16 kn od 16.08.2017.g.pa do isplate,

- na iznos od 99,45 EUR/ 749,28 kn od 16.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 95,11 EUR/ 716,64 kn od 16.10.2017.g. pa do isplate, ukupno 1.392,42 EUR/ 10.491,28 kn te da tužitelju namiri parnični trošak u iznosu od 2.505,30 eura od dana presuđenja 12. siječnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.741,95 €, u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 250,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za nekorištenje dnevne stanke iznos od 3.970,39 € /29.914,87 kn bruto uvećan za zakonsku zateznu kamatu, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućim na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku na ime naknade za dva slobodna dana nakon rada na izdvojenom objektu (subote i nedjelje) isplatiti iznos od 1.392,42 €/10.491,28 kn bruto uvećan za zakonsku zateznu kamatu, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.505,30 € od dana presuđenja 12. siječnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje odnosno preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 €.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće u ukupno iznosu od 5.362,81 €, od kojih se iznos od 3.970,39 € odnosi na naknadu za neiskorištenu dnevnu stanku, a iznos od 1.392,42 € na naknadu za dva slobodna dana nakon rada na izdvojenom objektu.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Međutim, primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika te da je sjedište zapovjedništva njegove ustrojstvene jedinice u [adresa], a tužitelj je u utuženom vremenskom razdoblju obavljao poslove na izdvojenom objektu.

7. Nadalje, proizlazi da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ističe da mu sukladno čl. XI. st. 2 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radno vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, nakon sedmodnevnog dežurstva pripadaju 7 slobodnih dana, a tuženik mu je odobravao 5 radnih dana te subotu i nedjelju koji dani su tužitelju ionako neradni pa stoga potražuje plaćanje subote i nedjelje nakon dežurstava koje dane mu je tuženik vodio kao slobodne nakon sedmodnevnog dežurstva. Naime, tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 1. prosinca 2021. nije tužitelju isplaćivao naknadu za kompletno 24-satno dežurstvo, odnosno nije tužitelju za sedmodnevno dežurstvo odobravao korištenje 7 slobodnih dana već 5 dana računajući kao slobodan dan neradnu subotu i nedjelju tako da tužitelj potražuje naknadu za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva koji dani su neradni, a tužitelju su uračunati kao slobodni dani nakon dežurstva, slijedom čega je oštećen za dva slobodna dana po dežurstvu za što zahtjeva isplatu naknade. Isto tako, tužitelj potražuje na ime naknade za neiskorištene dnevne stanke za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 1. prosinca 2021. iznos od ukupno 3.970,39 €, sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

8. Prvostupanjski sud utvrđuje da je činjenica da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređuje po 8 sati na 5 dana od ponedjeljka do petka te da radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena odnosno prekovremeni rad. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom. Radno vrijeme se određuje pisanom zapovjedi, a dežurstvo kao rad dulje od punog radnog vremena, ne smatra se prekovremenim radom i dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili više dnevnog boravka na istom. Stražarska služba je poseban oblik rada koji se ne smatra prekovremenim, a u kojem djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno u službi od kojih može raditi najviše 12 sati. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. Isto tako, zaključuje da nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na 24-satni odmor, odnosno slobodan dan a u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalno višednevni odmor u omjeru 1:1, a sve prethodno navedeno uzeo je u obzir i sudski vještak prilikom izrade svog nalaza i mišljenja tako da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na ime naknade za dva slobodna dana nakon rada na izdvojenom objektu (subote i nedjelje) s obzirom na činjenicu kako je bio organiziran rad tužitelja u utuženom razdoblju te je po toj osnovi tužitelju dosuđena naknada kako je to navedeno pod točkom II. izreke presude.

9. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da sukladno cjelokupno provedenom postupku te imajući u vidu provedene dokaze, a posebno iskaz tužitelja kao i saslušanog svjedoka IE, iz istih proizlazi da tužitelj dok je bio na radu na terenu 7 dana kontinuirano na izdvojenom objektu da nije mogao koristiti dnevnu stanku u utuženom razdoblju tako da mu i po osnovi na ime naknade za nekorištenje dnevne stanke pripada naknada u iznosu kako je to navedeno u izreci presude pod točkom I.

10. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilni te osnovano tuženik ističe da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama.

11. Sporno je bilo tijekom postupka kao i u žalbenom postupku pripada li tužitelju isplata naknade za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon 7- dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada te su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu s obzirom na utuženo razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2017. relevantne odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena/14.

12. Iz iskaza tužitelja, kao i očitovanja tuženika, odnosno Zapovjednika tužitelja (list 37-38 spisa) razvidno je da je rad tužitelja bio organiziran kao posebni oblik rada u turnusu (PORT) odnosno proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana tužitelju pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada pripada mu sedam dana odmora.

13. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji su ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati (samo) kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već (i) kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XII. Odluke/14.

14. Naime, točkom XII. Odluke/14 je propisano da:

"(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam kalendarskih dana rada - sedam kalendarskih dana odmora. (3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu."

15. Nadalje, odredbom XVII. Odluke/14 je propisano da kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Odredbom Čl. XVIII. Odluke/14 je propisano da dežurstvo djelatnih vojnih osoba, uređeno u skladu s propisom kojim se uređuje služba u Oružanim snagama, odvija se neprekidno u trajanju od 24 sata, a djelatna vojna osoba koja je obnašala službu dežurstva oslobađa se svih obveza jedan dan u pravilu prvi sljedeći radni dan.

16. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke V. Odluke/14 subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

17. Navedeno stoga što, ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kada djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu (kako to osnovano tuženik navodi u reviziji). Pri tome valja reći da na to ukazuje i točka XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, da se smatra da ima redoviti mjesečni fond radnih sati. Stoga, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 1018/2023-4 od 22. listopada 2025.)

18. Kako je tužitelj u skladu s točkom XII. Odluke/14 u utuženom razdoblju radio u propisanom turnusu koji podrazumijeva dva ciklusa, tj. ciklus 7 dana rada i ciklus 7 dana odmora (što tužitelj ne spori), pri čemu se prirodi rada u turnusu protivi da se dani odmora koji su sastavni dijelovi turnusa smatraju neradnim danima na koje tužitelj ostvaruje pravo zbog radnog dijela ciklusa, tada dani odmora nakon dana rada čine jedinstvenu cjelinu rada u PORT-u koje predstavljaju samu bit tog oblika rada (neovisno što se radi o subotama i nedjeljama), pa se tužitelju za te dane odmora ne donosi nikakva odluka (nalog) o njihovom korištenju. Kada bi se prihvatilo pravno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelju u naznačenom utuženom vremenskom razdoblju pripada pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane, uključujući subote i nedjelje, to bi značilo da bi rad u PORT-u podrazumijevao da ciklus kontinuiranog rada traje 7 dana, a ciklus odmora kontinuirano 9 dana (jer se prema tom pravnom shvaćanju subote i nedjelje ne računaju u dane odmora), a za što nema nikakvog uporišta u propisima.

19. Stoga, imajući u vidu da rad u PORT-u (7-7), kao i rad u redovnom turnusu (12- 24-12-48) podrazumijeva izmjenu ciklusa radnih dana i dana odmora, pogrešno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj ima pravo na neiskorištene slobodne dane (subote i nedjelje), te je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu naznačenom u točki II. izreke pobijane presude (čl. 373. a st. 1. ZPP).

20. Nadalje, u odnosu na korištenje dnevne stanke, tijekom postupka je bilo sporno kako to proizlazi iz navoda stranaka, uračunava li se vrijeme konzumiranja obroka u vrijeme trajanja dnevne stanke te mora li se vrijeme korištenja dnevne stanke evidentirati.

21. Što se tiče dužnosti vođenja evidencije korištenja dnevne stanke, Vrhovni sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev 300/2023-2 od 23. svibnja 2023. prema kojem: "… tuženica u utuženom razdoblju nije imala obvezu zasebnog evidentiranja dnevnog odmora (stanke) djelatnih vojnih osoba u evidenciji radnog vremena…".

22. Nadalje, tuženik je prigovarao dijelu toč. I. izreke koja se odnosi na zahtjev tužitelja za naknadu 3.970,39 € na ime neiskorištene dnevne stanke od 60 min, ukazujući da tužitelj nije dokazao da mu poslodavac nije omogućio korištenje dnevnog odmora, a da su tužitelj i svjedok IE naveli da su imali mogućnost konzumiranja obroka, a što je ujedno i u skladu s Pravilnikom o prehrani pripadnika oružanih snaga RH (Narodne novine, br. 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18), prema kojemu se djelatnim vojnim osobama osigurava za osam sati rada po jedan obrok, a za radno vrijeme duže od 8 sati tri dnevna obroka. Isto tako, tuženik je isticao da kako je prema prirodi stvari za obroke potrebno određeno vrijeme, a tužitelj nije tvrdio da nije imao obroke, neuvjerljiva i nedokazana je tvrdnja da tuženik tužitelju tijekom sedmodnevnih radnih turnusa u izdvojenom objektu nije omogućio dnevnu stanku od 60 minuta.

23. Valja reći da tuženik osnovano navodi da svako vrijeme koje djelatna vojna osoba tijekom dnevnog radnog vremena ne koristi za obavljanje radnih zadataka, već za osobnu svrhu predstavlja stanku, slijedom čega se vrijeme konzumiranja obroka i kratka stanka za kavu uračunavaju u vrijeme trajanja dnevne stanke.

24. Iz iskaza svjedoka IE proizlazi da je kroz dan dok je radio na terenu imao organizirana 3 obroka kroz dan, a isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da dobivaju kroz dan doručak, ručak i večeru plus dodatak – marendu, ali da trebaju što brže vratiti se s gableca na posao.

25. Slijedom navedenog, kraj utvrđenja da je tužitelj konzumirao obroke na koje je imao pravo i kratku stanku za marendu, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tuženik tužitelju tijekom sedmodnevnih radnih turnusa u izdvojenom objektu nije omogućio dnevnu stanku od 60 minuta.

26. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 373 a st. 1. točke 2. i st. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I. st. 1.

27. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, to je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

28. Stoga tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa) i postavljenom zahtjevu za naknadom troškova (str. 571 spisa ) pripada trošak za sastav odgovora na tužbu i 4 obrazložena podneska (8. travnja 2022., 10. svibnja 2022. i 31. svibnja 2022.) za svako u visini od 199,08 €, sve sukladno Tbr. 8.1. OT-a u svezi s Tbr. 54. OT-a, naknada za pristup ročištima 19. siječnja 2023., 25. listopada 2023. i 15. studenog 2023. sukladno Tbr.9.1. u svezi s Tbr. 54. OT-a za svako od po 199,08 €. Za ročište 26. listopada 2023. tuženiku pripada 49,77 € sukladno Tbr.9.5. OT-a u svezi s Tbr. 54 OT-a, jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja. Slijedom navedenog tuženiku sveukupno pripada trošak u iznosu od 1.741,95 € te je odlučeno kao pod točkom I. st. 2. izreke.

29. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 250,00 € temeljem Tbr. 10.1 Tarife, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić