Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4834/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, Jerolima Milete 19, protiv tuženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Višić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Paško Višić, Sanja Čičin-Šain, Ojdana Grubišić, Ana Vlašić, Jurica Višić iz Šibenika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovnog broja P-801/2022 od 10. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovnog broja P-801/2022 od 10. svibnja 2023., u pobijanom dijelu u odnosu na glavnu stvar ( točka I. izreke ) kao i u odluci o troškovima postupka ( točka II. izreke ) te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŽK, koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj OK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo, dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su na geodetskom snimku od travnja 2022. izrađenom po Geodetska mjerenja d. o. o. označeni slovima A-B-E-F-G-H-R-P-S-O-

T-N-K-L-M-D-A, ukupne površine od 132 m2."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 23. prosinca 2025., pa do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je usvojen tužbeni zahtjev te utvrđeno da je tužitelj OK ( dalje u tekstu: tužitelj ) vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] za cijelo, dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su na geodetskom snimku od travnja 2022. izrađenom po Geodetska mjerenja d. o. o. označeni slovima A-B-E-F-G-H-R-P-S-O-T-N-K-L-M- D-A, ukupne površine od 132 m2. Točkom II. izreke je naloženo tuženiku AK ( dalje u tekstu: tuženik ) da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 14.087,50 kn / 1.869,73 €[1] u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te mu naloži naknaditi trošak postupka tuženiku, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni prvostupanjski postupak.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava iznesene žalbene navode smatrajući da je žalba podnesena sa svrhom odugovlačenja postupka, te ju predlaže odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, nakon čega će tužitelj po pravomoćnosti presude moći izvršiti parcelaciju i potom tužbom protiv upisanih zemljišno knjižnih vlasnika urediti zk. stanje predmetnih nekretnina na svoje ime.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] u cijelosti, te dijelova čest. zgr. [katastarska čestica] te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 132 m2.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP-a) budući je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica - valjane pravne osnove tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva – na kojim je potom donio pobijanu odluku.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik braća te djeca pokojnog CK, preminulog 2013.,

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450;

- da je prvostupanjski sud provedenim uviđajem na licu mjesta identificirao predmet spora te utvrdio da tužiteljeva i tuženikova kuća predstavljaju dvojni stambeni objekt, pri čemu je tužiteljev dio kuće na čest. zgr. [katastarska čestica], dijelovima 313/1 i 314, a nesporno dvorište uz tužiteljevu kuću položeno je na preostalim utuženim dijelovima kč. br. [katastarska čestica]. Tuženikova kuća položena je, između ostalih na preostalom dijelu kč. br. [katastarska čestica], a dvorište, između ostalih, na preostalom dijelu kč. br. [katastarska čestica], koji dijelovi nisu predmetom ovog postupka,

- da se iza kuća – stambenih objekta stranaka koje nisu sporne, protežu dvorišta gdje granicu između nekretnina u nespornom dijelu predstavlja pregradni betonski zid, dijelom visine cca 40 cm, a u nastavku prema jugu u višem nivou od cca 80 cm,

- da je između stranaka sporan dio na istočnoj strani, narodnog naziva avlija ispred štale, položen na dijelu kč. br. [katastarska čestica] i dijelu kč. br. [katastarska čestica] na priloženoj geodetskog situaciji označen slovima K-N-O-T-S-P-R-K i plavom bojom, koji je odvojen od preostalog dijela kč. br. [katastarska čestica] pregradnim betonskim zidom,

- da iz dostavljenih posjedovnih listova broj 1032 i 48 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] korito od 24 m2, 313/2 štala od 97 m2, dijela 314 štala od 33 m2 upisan FK (otac stranaka),

- da je u posjedovnom listu 1033 k. o. [katastarska općina] upisana kč. br. [katastarska čestica] kao posjed tuženika,

- da kč. br. [katastarska čestica] u katastarskom operatu ne postoji u tekstualnom već samo u grafičkom dijelu te nije uspostavljena u zemljišnoj knjizi,

- da su nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr jara i avlija, kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr Kuća i kat. čest. [katastarska čestica] zgr kuća stojna i avlija, zemljišnoknjižno upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bez upisane površine i to kao suvlasništvo više fizičkih osoba i to IK u 19/56 dijela, ČK pok. ŽK u 19/56 dijela, JK ž. Ž u 4/56 dijela, Silov KK ž. ĆK u 4/56 dijela, VK ž. A u 4/56 dijela, TK p. ŽK u 1/56 dijela, ČK pok. ŽK u 1/56 dijela, GK p. ŽK u 2/56 dijela i GK sina ŽK u 2/56 dijela,

- da je CK p. ŽK, otac stranaka, ugovorom o darovanju od 7. listopada 2009., darovao svojim sinovima: ŽK (tužitelju) čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica], AK (tuženiku) darovao je čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica], - sinu HK (bratu stranaka) darovao je čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] te ostale čestice navedene u darovnom ugovoru, pri čemu je ugovorom konstatirano da se s istim slaže i njihova sestra MK (čl. 2. ugovora), koja je jedan od supotpisnika istog,

- da su spisu priložena pismena (list 41-43 spisa) napisana od strane oca stranaka 1996., prema kojem je sporni dio pod točkom 10. opisan kao kuća, štala i avlija ispred štale te naslovljen na sina AK (tuženika),pri čemu predmetna pismena nisu potpisana,

- da iz iskaza sestre stranaka ZK, kao i iskaza CK (sina u međuvremenu preminulog brata stranaka HK) i NK (upisanog posjednika kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. koja graniči s utuženom) bi proizlazilo da je otac tuženiku darovao cijelu avliju ispred štale.

9. Prvostupanjski sud nakon što utvrđuje da bi sporni dio nekretnine prema pismenu iz lipnja 1996., iskazu sestre stranka ZK, iskazu CK i NK ( posjednika koji graniči s utuženom česticom) pripadao tuženiku, jer mu je otac darovao cijelu avliju ispred štale, zaključuje da je takva podjela iz 1996. bila preliminarna i predstavljala početni plan podjele imovine, a da je kasnije postignut drugačiji konačni usmeni dogovor, što proizlazi iz usporedbe stvarnog stanja na terenu i kasnijeg pisanog ugovora o darovanju te iskaza svjedoka ĆK, EK i iskaza stranaka, pa kako je tužitelj 2014. izgradio betonski zid kojim su odvojene nekretnine i koji čini granice njihova posjeda, to zaključuje da je tužitelj dokazao valjanu osnovu stjecanja vlasništva fizičkih dijelova predmetnih katastarskih čestica temeljem izvršenog usmenog ugovora o darovanju iz 1996., sukladno tada važećem Zakonu o osnovnim vlasničkom pravnim odnosima koji se primjenjuje prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), pa usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva.

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda o posjedovanju valjane pravne osnove tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nije pravilan niti zakonit, a obzirom da ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, te je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica ( valjane pravne osnove tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva ) na kojem je potom nezakonito donio pobijanu odluku, a kako pravilno ukazuje i tuženik u sklopu navoda žalbe.

11. Naime, tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na ukupno dvije čestice u cijelosti te djelomično u odnosu na još četiri, temeljem tvrdnje da je vlasništvo kuće sa dvorištem stekao darovanjem od oca još 1996., a osim darovanja navodi i dosjelost kao osnovu stjecanja, jer da se nalazi u vlasničkom posjedu od te 1996..

12. Kako stranke u postupku imaju dužnost iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ( čl. 7. st. 1. ZPP), to je i na tužitelju bio teret dokazivanja pretpostavki za stjecanjem prava vlasništva temeljem pravnog posla na koje se poziva ( darovanja od oca) kao i dosjelosti kao originarnog načina stjecanja vlasništva, pri čemu nije sporno da tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik utuženih čestica ( već samo kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] korito od 46 m2 - posjedovni list 1033 k. o. [katastarska općina]).

13. U odnosu na stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla, kao zakonom propisanog načina stjecanja sukladno odredbi čl. 114. ZVDSP, odnosno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine broj 53/1991, 91/1996 - dalje: ZOVO) koja se temeljem čl. 388. st. 2. ZVDSP-a primjenjuje na stjecanje, promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a, uz opće pretpostavke za stjecanje vlasništva (sposobnost stvari da bude predmetom vlasništva, sposobnosti stjecatelja da stekne vlasništvo i pravnog temelja podobnog za stjecanje) se zahtijeva i ispunjenje posebnih pretpostavki u vidu vlasništva prednika, valjanog pravnog posla kao titulusa stjecanja te odgovarajućeg načina ili modusa stjecanja tog prava. Dakle, da bi bilo utvrđeno stjecanje vlasništva po takvoj osnovi, nužno je kumulativno ispunjenje svih propisanih općih i posebnih pretpostavki.

14. U tom smislu valja primijetiti da iz pismena (list 41-43 spisa) napisanih od strane oca stranaka 1996., proizlazi da sporni dio - opisan kao kuća, štala i avlija ispred štale, nije trebao pripasti tužitelju već tuženiku, a što je prvostupanjski sud u postupku utvrdio i iskazima sestre stranka ZK, te svjedoka CK i NK. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da u ugovoru o darovanju od 7. listopada 2009. nisu naznačene čestice 313/4 i 9999/1 na prostoru kojih je položen sporni dio.

15. Usprkos takvim utvrđenjima, prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev polazeći od tvrdnje da današnje stvarno stanje na terenu ( koje je utvrdio uviđajem 2022. ) odgovara fizičkoj podjeli koju je otac stranaka proveo 1996. godine.

16. Dakle, na temelju činjenica koje ne govore u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud iznosi daljnji zaključak o postojanju pravne osnove koji je protivan utvrđenju da je otac stranaka 1996. preliminarno odredio da sporni dio pripadne tuženiku, te činjenice da u ugovoru o darovanju nisu navedene čestice koje obuhvaćaju sporni dio. Uz navedeno, drugostupanjski sud ukazuje da se kod prijenosa prava vlasništva na temelju pravnog posla ( čl. 115. st. 2. ZVDSP ), primjenjuje načelo prema kojemu nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet), pa se vlasništvo ne može steći preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže tom stvarju.

17. Stoga, kada se tužitelj poziva da je stekao vlasništvo pravnim poslom - ugovorom o darovanju kao derivativnim načinom stjecanja od svog oca, tada ga je mogao steći samo u granicama vlasništva osobe koju označava kao prednika, uz ispunjenje i ostalih pretpostavki za valjanost tog pravnog posla.

18. U tom smislu pravilno tuženik još u odgovoru na tužbu, a potom i u žalbi, ukazuje da tužitelj zahtijeva utvrđenje vlasništva na nekretninama na kojima je upisano više zemljišnoknjižnih suvlasnika ( a što kao nesporno utvrđuje i prvostupanjski sud – točka 6 obrazloženja ), pri čemu otac stranaka nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik u cijelosti. Iz dostavljenog zemljišno knjižnog izvadka za nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica]., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je otac stranaka upisan kao suvlasnik ( sa 19/56 i 1/56 dijela ), dok su u preostalom dijelu upisane fizičke osobe koje nisu tužene (NK IK, JK ž. Ž, KK ž ĆK, VK ž. A, TK p. ŽK, GK p. ŽK ).

19. Kako tužitelj traži utvrđenje vlasništva na nekretninama na kojima su zemljišno knjižno upisani suvlasnici i fizičke osobe različite od tuženika i oca stranaka kao njihovog prednika, takvi zemljišnoknjižni suvlasnici predstavljaju jedinstvene suparničare ( čl. 201. ZPP-a), jer se predmetni spor zbog prirode pravnog odnosa (u sklopu kojeg bi svi bili lišeni svojih prava na realnom dijelu nekretnine), može riješiti samo na jednak način prema svima.

20. Naime, kako tužitelj polazi od tvrdnje da je u odnosu na utuženu površinu provedena realna dioba (konkretno da bi mu trebalo pripasti pravo u cijelosti na 132 m2 ukupne površine prema geodetskom elaboratu iz travnja 2022.), to sve fizičke osobe koje su upisane kao suvlasnici cjelokupne zemljišno-knjižne površine tih čestica, predstavljaju i nužne suparničare, obzirom da takvo svojstvo imaju suvlasnici u predmetu u kojem je obuhvaćena i dioba suvlasničke zajednice (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 1092/2022-4 od 20. 12. 2023. toč. 12. obrazloženja).

21. Stoga tuženik pravilno u žalbenim navodima ističe da je tužitelj morao utužiti sve zemljišnoknjižne suvlasnike spornih nekretnina te da je nepravilna tvrdnja da tužbu usmjerava samo na tuženika zato što druge upisane osobe ne polažu prava na predmet spora te su nezainteresirane za isti. Pri tome tužitelj u odgovoru na tužbu protivno stanju spisa i tužbenom zahtjevu navodi da traži samo utvrđenje u odnosu na tuženika - da je otac stranaka raspolagao imovinom na način da je 1996. izvršio podjelu na sinove te da je sukladno toj diobi darovnim ugovorom iz 2009. darovao strankama dijelove kuće i okućnice koji su već bili u njihovom vlasničkom posjedu. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži takvo utvrđenje, već naprotiv da je upravo on vlasnikom dvije katastarske čestice u cijelosti ( čest. zgr. [katastarska čestica] ) te četiri ostale u realnim dijelovima prema geodetskom snimku i površini od 132 m2, pri čemu nije utužio osobe koje su upisane kao zemljišnoknjižni suvlasnici istih.

22. Stoga, kako tužitelj tužbu temelji na različitim činjeničnim osnovama ( stjecanju temeljem pravnog posla i dosjelošću ) a iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da nije stekao vlasništvo spornog dijela nekretnine temeljem pravnog posla ( jer ugovorom o darovanju iz 2009. nije uopće navedena katastarska čestica na kojoj se nalazi sporna površina ) niti temeljem navodnog usmenog ugovora o darovanju iz 1996. ( jer iz iskaza sestre stranka ZK, CK i NK proizlazi upravo suprotno – da je 1996. otac darovao cijelu avliju ispred štale tuženika a ne tužitelju ), dok je u odnosu na originarno stjecanje vlasništva na dijelu nekretnine tužitelj nužno morao pasivnu legitimaciju usmjeriti protiv svih upisanih suvlasnika kao jedinstvenih suparničara budući se uspostavom vlasništva neke osobe na točno omeđenom dijelu zemljišta dira u prava svih suvlasnika cijele nekretnine, to je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev na temelju tvrdnje koja je protivna stanju spisa, a kako sve pravilno ukazuje i tuženik u navodima žalbe.

23. Budući je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo daljnji nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica ( u pogledu stjecanja valjane osnove vlasništva ), i na kojima je potom utemeljio presudu, a iz provedenog prvostupanjskog postupka nedvosmisleno proizlazi da tužitelj nije dokazao zakonske pretpostavke za stjecanjem općih i posebnih pretpostavki za stjecanje vlasništva na temelju pravnog posla, kao niti za originarnim stjecanjem putem dosjelosti, to je primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 2. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom 1/I. izreke.

24. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 161. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, sadržanu u izreci pobijanog rješenja ( točka II.).

25. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a tuženik je u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023 i 107/2025, nastavku: Tarifa) koja se primjenjuje sukladno odredbi Tbr. 52. 3. Tarife, vrijednosti predmeta spora (određene u visini od 1.327,36 €) i zahtjevu za naknadom troškova (str. 116 ), pripada pravo na nagradu i naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.250,00 €, a koji se odnose na:

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak pristupa na ročište 8. rujna 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u visini od 25 % u iznosu od 50,00 € temeljem Tbr. 8.5. Tarife,

- trošak pristupa na očevidu 14. 11. 2022. temeljem Tbr. 9. 7. Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak pristupa na ukupno tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (održana 19. 10. 2022., 7. 2. 2023. i 22. 3. 2023. ) temeljem Tbr. 9.1. Tarife, u iznosu od po 200,00 € za svako ročište, ukupno 600,00 € po toj osnovi,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 21. 3. 2023. u iznosu od 200,00 € temeljem Tbr. 8. 1. Tarife,

što čini ukupni parnični trošak od 1.250,00 €, koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke odnosno 23. prosinca 2025., dok tuženiku nije dosuđen trošak sudskih pristojbi obzirom da taj dio troška nije određen u smislu čl. 164. st. 2. ZPP, niti je tuženik dostavio dokaz o stvarnom nastanku takvog materijalnog troška.

U Zagrebu 23. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić