Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž -249/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], ranije iz Podravske Moslavine, J. J. Štrosmajera 102, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Prodanoviću, odvjetniku iz Virovitice, protiv tuženice mlljt. SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z. z. AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a obje po punomoćniku Domagoju Lediću, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-147/2021-57 od 16. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tužitelja i tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-147/2021-57 od 16. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha po zahtjevu za izravnu naplatu upućenom Financijskoj agenciji, Podružnica Zagreb dana 11. siječnja 2021. u 14,21 h, temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Valpovu, Stalne službe u Donjem Miholjcu posl. br. P-35/2009 od 21. 1. 2009.,u predmetu ovrhovoditelja/tuženika mlljt. SG iz [adresa], protiv ovršenika/tužitelja CG iz [adresa], iznad iznosa od 17.566,22 kn/2.331,44 €[1] sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u razlici od utvrđene nedopuštenosti ovrhe u iznosu od 17.566,20 kuna/2.331,44€ za obveze dospjele do 16. kolovoza 2022. pa do zatraženog utvrđenja nedopuštenosti ovrhe u cijelosti, a pod točkom III. izreke tužitelj je dužan tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.902,50 kn/1.048,84 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II. kao i pod točkom III. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi donošenja na zakonu osnovane odluke odnosno podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I. kao i pod točkom III. u dijelu u kojem joj nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 7.902,50 kn/1.048,84 €, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže žalbu tužitelja odbiti i u cijelosti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštene izravne naplate pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja koja se provodi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Valpovu, Stalne službe u Donjem Miholjcu posl. br. P-35/2009 od 21. 1. 2009., u predmetu ovrhovoditelja/tuženika mlljt. SG iz [adresa], protiv ovršenika/tužitelja CG iz [adresa].

7. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj kada navodi da je bilo nužno saslušati vještaka na ročištu obzirom na ukazane primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da je tužitelj rješenjem i zaključkom istog suda posl. broj Ovr-9/2021-8 od 16. ožujka 2021. upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu upućenom Financijskoj agenciji jer je sud uz primjenu odredaba Ovršnog zakona zaključio, da ovršenik u svojim navodima ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona;

- da je presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba Donji Miholjac, posl. br. P-35/2009-10 od 21. siječnja 2009. tužitelju CG naloženo da doprinosi za uzdržavanje svoje djece ĐG i SG iznosom od 1.500,00 kuna mjesečno za svako dijete do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec na račun majke i z.z. ŠG;

- da je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavljena specifikacija potraživanja mlljt. SG (str.47-49) iz kojega proizlazi da po zahtjevu potražuje neplaćene iznose za razdoblje od 16. kolovoza 2013. do 16. prosinca 2020., u iznosima od 650,00 kuna mjesečno što ukupno iznosi 57.850,00 kn/7.678,01 €;

- da je dugovanje tužitelja prema mlljt. UG u trenutku pokretanja zahtjeva za izravnu naplatu, a uzimajući u obzir samo razdoblje obuhvaćeno zahtjevom, iznosilo 57.850,00 kn/7.678,01 €, iako je do toga dana manje plaćeno doprinosa za uzdržavanje u iznosu od 92.643,34 kn/12.295,88 €;

- da je dugovanje tužitelja za razdoblje koje je obuhvaćeno zahtjevom za izravnu naplatu na dan 16. kolovoza 2022., iznosilo 17.566,20 kn/2.331,44 €;

- da iz nalaza i mišljenja proizlazi rekonstrukcija svih dospjelih obveza i uplata za razdoblje od 21. siječnja 2009. do 16. kolovoza 2022. za podmirenje obveze uzdržavanja, a koja obveza je utvrđena presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu, posl. br. P-35/09. Naime, vještak je utvrdio da je tužitelj za uzdržavanje mlljt. SG, kroz cijelo vrijeme trajanja obveze manje platio iznos od 48.959,54 kn/6.498,05 €, no za razdoblje obuhvaćeno ovrhom, odnosno relevantno razdoblje (16.8.2013. -30.12. 2020) dugovanje je sa danom 16. 8. 2022. iznosilo 17.566,20 kn/2.331,44 €. Isto tako, u svom nalazu i mišljenju vještak je naznačio da je 16. kolovoza 2013. ukupno manje plaćeno za uzdržavanje djece po pravomoćnoj presudi, a uzimajući u obzir cijelo vrijeme trajanja obveze – iznos od 102.000,00 kuna, odnosno, mlljt. UG manje je ukupno plaćeno 51.000,00 kuna kao DG (51.000,00 kuna). Isto tako, proizlazi da je vještak također utvrdio da je, ako se uzme u obzir cijelo vrijeme trajanja obveze, ukupno se danom 7. siječnja 2021., ukupno je manje plaćeno 92.643,34 kuna/12.295,88 €, a sa danom 16. kolovoza 2022. mlljt. UG, manje je plaćeno 48.959,54 kn/6.498,05 €;

- da je tužitelj podneskom 17. listopada 2022. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, kao i u podnesku od 20. listopada 2022. pri čemu je isticao da iz predmetnog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da stanje duga na dan podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu stoji naplaćeno te je predlagao da vještak iskaže dug tužitelja ako postoji, a nakon čega je prvostupanjski sud pozvao vještaka da se pisano očituje na primjedbe;

- da je vještak u pisanom očitovanju od 16. 11. 2022. naveo da je na prigovore odgovoreno u nalazu i mišljenju te je upućivao na pisani nalaz i mišljenje;

- da je tužitelj podneskom od 30. 11. 2022. naveo da ostaje u cijelosti kod prigovora na nalaz i mišljenja kao i kod prijedloga da se dopuni nalaz i mišljenje vještaka, nakon čega sud nije usmeno pozvao vještaka da izloži i očituje se usmeno na primjedbe već je zaključio glavnu raspravu.

9. Međutim, takvo postupanje prvostupanjskog suda je nepravilno kao i zaključak prvostupanjskog suda da je utvrdio postojanje činjenica koje su dovele do umanjenja tražbine, odnosno da bi se ovrha mogla proglasiti djelomično nedopuštenom.

10. Vještak se očitovao dopunski u pisanom obliku 16. studenog 2022. na primjedbe tužitelja, a tužitelj je i dalje prigovarao pisanom očitovanju i predlagao da vještak dopuni nalaz i mišljenje i da se očituje na njegove primjedbe, no kako sud nije omogućio tuženiku da se vještak očituje o njegovim prigovorima takvim postupanjem suda počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

11. Naime, odredbom čl. 260. st. 1. ZPP propisano da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Dakle, sukladno čl. 260. st. 1. ZPP, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno, a može ga dati i u pisanom obliku prije rasprave, dakle, pisano i usmeno, ali ne i samo pisano. Sud je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju koje je podnijeto samo pisano, iako je na isti tuženik podnio prigovore i izričito predlagao da vještak usmeno obrazloži nalaz i mišljenje. Takvim postupanjem suda prvog stupnja, tuženiku je u konkretnom slučaju onemogućeno da raspravlja pred sudom čime je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koju sadržajno ističe tužitelj.

12. Stoga u situaciji kada je tužitelj iznio prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka te kada je nakon njegovog pisanog očitovanja ustrajao kod tih prigovora, tada je bilo potrebno vještaka pozvati na raspravu da se usmeno izjasni o prigovorima tuženika. (tako i Vrhovni sud u odluci Revx-785/15 od 17.10.2017. te u odluci Rev-x 1064/2016-2 od 20.11.2019).

13. Slijedom navedenog, kako je tužitelj tijekom postupka pred sudom prvog stupnja prigovorio nalazu i mišljenju vještaka koji je svoj nalaz dao u pisanoj formi, kao što je u ovom slučaju tužitelj učinio podnescima od 17. listopada 2022. i 20. listopada 2022. i kada je tužitelj na pisano očitovanje vještaka ponovno imao primjedbi i tražio dopunu vještačenja prvostupanjski sud je, temeljeći svoju odluku na pisanom nalazu i mišljenju vještaka, kada je nije proveo neposredno saslušanje vještaka na iznesene primjedbe, počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 260. st. 1. ZPP-a.

14. Također, prvostupanjskom sudu valja ukazati i da se osnovanost tužbenog zahtjeva, radi nedopuštenosti ovrhe, ocjenjuje u trenutku pokretanja ovršnog postupka, kada nesporno, nije bilo podmireno potraživanje temeljem pravomoćne sudske presude, niti u pogledu glavnice niti dosuđenih kamata. Naime, svrha ovršnog postupka je da sud prisilno, na temelju isprave koja ima propisana svojstva, provede ovrhu tražbine koju dužnik nije dobrovoljno izvršio, a ta svrha ne bi bila ostvarena kada bi se u tom postupku utvrđivale sporne činjenice i rješavala sporna pitanja među strankama. Sporne činjenice, koje se odnose na samu tražbinu, a pojave se u postupku ovrhe, stranke mogu raspraviti samo u parnici na koju su upućene odlukom ovršnog suda, a što je ovdje bio slučaj.

15. Stoga, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen na parnicu, a prvostupanjski sud je prilikom raspravljanja vezan razlozima iznesenim u tužbi. Predmet tužbenog zahtjeva je proglašenje ovrhe nedopuštenom odnosno u konkretnom slučaju ovrhe po zahtjevu za izravnu naplatu upućenom Financijskoj agenciji, Podružnica Zagreb od dana 11. siječnja 2021. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1030/2023-2 od 19. prosinca 2023. u kojoj se navodi da „U parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na koju je ovršenik upućen povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi iz čl. 46. st. 1. OZ a iz razloga navedenog u odredbi čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ, dopuštenost ovrhe prosuđuje se sa stanjem stvari u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi“.

16. Nadalje, osnovano tuženica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno kada nije prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena nakon Izmjene Tarife, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pogrešno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje umjesto po vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u točki III. izreke o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem odnosno pozvati vještaka na ročište radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika, a isto tako, postupiti u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjima u ovoj odluci da se postojanje ili nepostojanje tražbine koja se prisilno naplaćuje utvrđuje samo do vremena podnošenja tužbe, a nakon čega će prvostupanjski sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić